Prije nego što govorimo o mogućnosti demokratskih promjena u Ruskoj Federaciji, potrebna je njezina dekolonizacija. Narodi ovog ogromnog teritorija moraju se riješiti carske ostavštine koja uvelike opterećuje njihovu političku kulturu, povijesne narative i viziju budućnosti.
Otpornost koju je ukrajinska država pokazala 24. veljače 2022. iznenadila je većinu zapadnih analitičara, koji su pretpostavili da njezina vojska neće moći zaustaviti ruski blitzkrieg. Prva tri tjedna značajno su promijenila prethodni diskurs o Rusiji kao velesili, a istočnoj Europi i Ukrajini kao njezinoj isključivoj sferi utjecaja. Mnogi zapadni komentatori priznali su da njihovo znanje i mišljenja nisu bili potpuno objektivni zbog popularnosti ruskih narativa. Nažalost, neke zablude ostaju i danas. Oni izlaze na površinu kada se postavi tema demokratizacije Rusije.
Unatoč Putinovim izjavama o prilagodbi ruskog demokratskog sustava lokalnoj stvarnosti, proces pretvaranja Rusije u totalitarnu državu pri kraju je. Istodobno, Putinov vojni poraz neki znanstvenici i predstavnici ruske oporbe vide kao priliku za promjenu režima i obnovu ruske demokracije.
Zašto je sve tako loše?
U potrazi za uzrocima ruske agresije na Ukrajinu, analitičari se slažu da je potpuna invazija okončala raspravu o tome “je li ruski sustav još uvijek demokracija”. Pozornost se okrenula kolapsu ruske demokracije u postsovjetskom razdoblju i lekcijama koje se iz nje mogu naučiti. Lev Gudkov, ruski sociolog i direktor Centra Levada, priznaje da je, kao i mnogi drugi, i on precijenio šanse za brzu demokratizaciju Rusije nakon raspada Sovjetskog Saveza. Ključna pogreška, kazao je, bilo je podcjenjivanje upornosti kojom je rusko društvo obnovilo totalitarne društvene institucije.
Ruske liberale, koji su sada često u egzilu, Zapad vidi kao buduće vođe potencijalne obnove ruske demokracije. Po njihovom mišljenju, kratko razdoblje slobode nakon raspada SSSR-a temelj je vjere u demokratizaciju Rusije. Važno je napomenuti riječi Elene Nemirovskaya, suosnivačice Moskovske škole građanskog obrazovanja. U svom govoru na Svjetskom forumu za demokraciju otvorila je važno pitanje: Rusija je “europska zemlja s europskim vrijednostima, ali nije zapadna zemlja. Ovo je zemlja u kojoj ljudi ne razumiju važnost državnih institucija. Rusija nije država vladavine prava. Umjesto građanske svijesti, njeguje se veličina izgrađena na praznim idejama.” Po njenom mišljenju, metoda demokratizacije Rusije trebala bi biti “prosvjetljenje”. Važno je napomenuti, međutim, da u analizi neuspjeha ruske demokracije u smislu vrijednosti, Nemirovskaya koristi nejasnu terminologiju. Štoviše, ponavlja isti narativ o posebnoj vrsti ruske demokracije koju Putin promovira.
Odgovarajući Nemirovskoj, ne može se zanemariti tako očita pogreška u njezinom pokušaju definiranja Rusije. Jer Rusija je zemlja u kojoj ljudi ne mare za državne institucije i ne razvijaju civilno društvo. To nije zemlja modernih europskih vrijednosti. Rusija se pridržava autoritarnih carskih vrijednosti. Jasno je da carstvo ne može biti demokratizirano. Stoga, prije nego što govorimo o mogućnosti demokratskih promjena u Ruskoj Federaciji, potrebna je njezina dekolonizacija.
Carski revanšizam i ruski fašizam
Možda potraga za uzrocima ruske agresije na Ukrajinu u geopolitici ili povijesti ima svoje opravdanje. Što je još važnije, međutim, djelovanje Rusije predstavlja carsku politiku revanšizma. Pogreške zapadnih stručnjaka u razumijevanju ruske strategije i politike nakon raspada SSSR-a proizlaze iz ignoriranja carskog nasljeđa zemlje i nepotpunog procesa dekolonizacije. U eseju za The Washington Post Linda Kinstler napominje da se “države koje su bile dio SSSR-a rijetko nazivaju ‘postkolonijalnim’ izvan akademske zajednice. Obično se nazivaju ‘postsovjetskim’, što dovodi do lažne pretpostavke da je samo raspad Sovjetskog Saveza bio početak njihovog postojanja.”
Većina ruskih elita, uključujući takozvanu liberalnu oporbu, vjerojatno se pridržava vrijednosti i narativa obilježenih carskim nasljeđem. To je razlog neuspjeha ruske demokracije početkom 1990-ih i nemogućnosti ruskih liberala danas da predstave uvjerljivu viziju da Ruska Federacija postane država koja nije agresivna prema svojim susjedima.
U međuvremenu, ruski rat protiv Ukrajine ima značajan utjecaj na Rusiju. Timothy Snyder smatra da “današnja Rusija zadovoljava većinu kriterija fašizma. Obnavlja se kult vođe Vladimira Putina, kult mrtvih usredotočen na Drugi svjetski rat i mit o prošloj carskoj veličinivode se sve većim nasiljem – brutalnim ratom protiv Ukrajine.”
Ishod rusko-ukrajinskog rata ovisi o međunarodnom poretku u Europi i svijetu. Stabilan i dugoročan mir neće se postići ako je Rusija autoritarna država vođena carskim razmišljanjem u svojim postupcima. Stoga je u interesu ruskih susjeda, kao i ostatka Europe, podržati proces “deimperijalizacije” i dekolonizacije Ruske Federacije. To će utrti put ruskoj liberalizaciji. Narodi ovog ogromnog teritorija moraju se riješiti carske ostavštine koja uvelike opterećuje njihovu političku kulturu, povijesne narative i viziju budućnosti. Taj se proces može pokrenuti programom dekolonizacije u dijalogu između Zapada, ruske “liberalne” oporbe i predstavnika autohtonih naroda Ruske Federacije.
Ovdje je važna i učinkovitost međunarodnog prava, što bi trebalo osigurati da ruski zločini ne prođu nekažnjeno. Osim stalne potpore radu Međunarodnog kaznenog suda, trebalo bi osnovati poseban sud za privođenje pravdi počinitelja i istraživanje zločina ruske agresije.
Konačno, govoreći o popravku europskog sigurnosnog sustava, vrijedi se prisjetiti riječi Kurta Volkera (bivšeg posebnog američkog predstavnika za pregovore u Ukrajini – ed.), koji je rekao: “Moramo inzistirati da se Ruska Federacija ponaša kao i svaka druga država.” Za Rusiju to znači da “mora zaustaviti svoje napade na svoje susjede i povući svoje postrojbe sa svog teritorija, prihvatiti odgovornost za ratne zločine koje su počinili njezini vođe i vojska i u budućnosti se obvezati da će djelovati samo unutar svojih granica”.
Prevedeno s poljskog
Tekst je objavljen u okviru projekta suradnje između nas i poljskog časopisa Nowa Europa Wschodnia.
Prethodni članci projekta: Ukrajina – EU: vrući završetak pregovora, Ukrajina – bijeg od izbora, Istočno partnerstvo nakon arapskih revolucija, U iskrivljenom ogledalu, Prezren, Lukašenko ide u rat s Putinom, Između Moskve i Kijeva, Kobasica je kobasica, Moj Lavov, Putin na galijama, Poluotok straha, Ukrajina je izumljena na Istoku, Novo staro otkriće, I trebalo je biti tako lijepo, novogodišnji dar za Rusiju, Ili razgovarajte o povijesti, zastoj u Minsku
Izvorni naslov članka: Rosja musi przestać być imperium kolonialnym
