Prema najnovijem Podaci Prema uredu predsjednika, zbog invazije ruskih vojnika, šest gradova u regijama Donjecka i Luganska potpuno je uništeno, gubici od potpunog ili djelomičnog uništenja cijelih četvrti u različitim regijama Ukrajine samo rastu svaki dan. U samo godinu dana punog rata, za Brojati Kijevska ekonomska škola, Rusija je nanijela štetu ukrajinskoj infrastrukturi za gotovo 144 milijarde dolara, što je više od 4, 5 tisuća uništenih stambenih zgrada, više od pedeset obrazovnih ustanova, više od stotinu medicinskih ustanova i više od tisuću mjesta kulturne baštine.
Unatoč tome, vlada je već pokrenula niz programa za obnovu i kompenzaciju uništenih stambenih i arhitektonskih spomenika, ali ne postoji konačna vizija o tome što poslijeratna obnova Ukrajine ne bi trebala biti ni među menadžerima ni među arhitektima.
Pokušao sam saznati na koje se primjere Ukrajina može usredotočiti na obnovu nakon rata, kako ne propustiti priliku da postane platforma za inovativne arhitektonske projekte i zašto ne bismo trebali žuriti s oporavkom.
Od koga uzeti primjer
Analitičarka programa “Transparentni gradovi” Victoria Onyshchenko Vjeruje, da je za povećanje učinkovitosti obnove Ukrajine potrebno uzeti iskustvo poslijeratne obnove drugih zemalja, a taj proces mora započeti, čak i kada rat još traje.
Upečatljiv primjer obnove mogu biti europski gradovi nakon Drugog svjetskog rata, za čiju su obnovu Sjedinjene Države razvile poznati “Marshallov plan”. Prema njegovim riječima, europski gradovi dobili su više od 100 milijardi dolara po sadašnjoj stopi oporavka nakon rata.
Neki su gradovi obnovljeni gotovo u potpunosti, stvarajući povijesnu arhitekturu, a neki su dobili priliku eksperimentirati na mjestu uništenih spomenika.
Na primjer, Varšava je tijekom Drugog svjetskog rata uništena za oko 80% u nekoliko faza. Obnova grada započela je 1945. godine, uglavnom zbog činjenice da su se građani počeli vraćati svojim domovima i sami obnavljati svoje domove. Kao rezultat toga, povijesno središte poljske prijestolnice obnovljeno je prema povijesnom modelu. Kuće su obnovljene prema sjećanjima i slikama.
“Obnova Varšave započela je 1945., prije kraja Drugog svjetskog rata. Postojala su dva razloga. Prvo, bilo je potrebno osigurati stanovnicima koji su se vratili u glavni grad privremeni smještaj. Drugo, bilo je potrebno riješiti problem gustog i kaotičnog razvoja, nedostatka zelenih površina i rekreacijskih površina, podjele zemljišta među tisućama privatnih vlasnika”, rekla je Victoria Onishchenko.
Bliži primjer poslijeratne obnove je Balkan. Primjerice, rat u Bosni i Hercegovini trajao je od 1992. do 1995. godine, a gubici od tog rata, prema različitim procjenama, dosežu i do 79 milijardi američkih dolara. Za obnovu balkanskih zemalja korišten je niz programa različitih smjerova – od opskrbe materijalima ili opremom za najvažnije sektore gospodarstva do obnove cjelokupnih infrastrukturnih projekata. Međutim, u ovoj rekonstrukciji, stručnjaci vidjeti brojne pogreške iz kojih Ukrajina može učiti. Među njima su nedostatak ekonomske strategije, nedostatak jedinstvenog centra koji bi koordinirao programe oporavka, udvostručavanje donatorskih napora itd.
Ovo iskustvo također pokazuje važnost izgradnje ne samo infrastrukture, već i razvojne strategije za blisku budućnost. U tu svrhu, Victoria Onyshchenko savjetuje da se rekonstrukcija započne izradom glavnog plana i popratnih dokumenata.
Yaroslav Pylypenko, stručnjak za javnu nabavu u transparency internationalu Vjeruje, unatoč potrebi da se uzmu u obzir povijesni primjeri poslijeratne obnove, put Ukrajine bit će jedinstven.
“Sve što se sada događa prilika je za stvaranje nove, sigurne, uspješne Ukrajine i prilika da se jednom zauvijek riješe mnogi zastarjeli problemi. Ukrajinski put obnove bit će jedinstven, kao što se povijest drugih država prije nije ponovila. Međutim, to iskustvo moramo uzeti u obzir. Od Bosne i Hercegovine do važnosti koordinacije, komunikacije, strategije i izgradnje institucija, od Koreje i Japana do borbe protiv korupcije i informiranih ekonomskih odluka. Iz Marshallova plana – o pravovremenosti, potrebi za globalnom neopozivom pomoći i razvoju međudržavne suradnje”, rekao je Yaroslav Pylypenko.
Što nudi država?
Unatoč činjenici da se rat nastavlja, vlade i općinske vlasti pojedinih gradova već nude financijsku i koordinacijsku potporu obnovi Ukrajine. Riječ je o ciljanim projektima, pojedinačnim objektima i sufinanciranju obnove cijelih gradova.
Vlada je također pokrenula zasebnu platformu”.Plan oporavka Ukrajine“, gdje je fokusNe postoje nacionalni programi, karta uništenja, a postoji i mogućnost da pošaljete svoju ideju u vezi s rekonstrukcijom. Istodobno, već postoji niz programa koji nude naknadu za uništeno stanovanje ili drugu imovinu.
Krajem godine Vlada ministara pokrenula je program koji predviđa otpis kredita za uništenu ili oštećenu imovinu. Govorimo o stanovanju i automobilima. Unatoč činjenici da je postupak detaljno opisan, zakon propisuje da sredstva za te kredite agresorska zemlja mora vratiti bankama, što je gotovo nemoguće do kraja rata i obveze Rusije da plati odštetu.
Također u proljeće, vlada je započela testiranje usluge eRestoration, na temelju koje se zahtjev za naknadu uništene imovine može podnijeti putem službe javne službe Diia. Prednost će imati borci, obitelji poginulih vojnika, mobiliziranih, velikih obitelji i osoba s invaliditetom. Poznato je da se sredstva iz eRestoracije mogu potrošiti na građevinski materijal ili plaćanje usluga izvođača. Međutim, postupak dobivanja sredstava i izvor financiranja usluge još uvijek nisu poznati. Iako je u jerzhbudgetu za 2023. godinu planirano 35,5 milijardi UAH kako bi se uklonile posljedice ruske agresije.
Za one koji su u mogućnosti samostalno obnoviti uništenu ili uništenu imovinu, Vlada ministara ponudila je povoljne kredite od 5% i 7% u okviru programa eOselya. Kredit možete dobiti na portalu javnih usluga Diia ili na web stranici Ministarstva digitalne transformacije, idite na rubriku “eOselya». Solventni Ukrajinci koji ne sudjeluju u drugim vladinim programima mogu sudjelovati u ovom programu.
Sva rekonstrukcija pod jednim ministarstvom
Općenito, Vlada ministara planira uspostaviti jedinstveno tijelo odgovorno za obnovu. U tu svrhu Ministarstvo infrastrukture spojeno je s Ministarstvom za razvoj zajednica i teritorija. Na čelu Ministarstva bio je bivši ministar infrastrukture Oleksandr Kubrakov. Vlada je prenijela ovlasti na području energetske učinkovitosti na isto ministarstvo.
Državna agencija za obnovu i razvoj infrastrukture Ukrajine bit će izravno odgovorna za provedbu projekata obnove. To je, zapravo, preimenovana Državna agencija za ceste, kojoj je priključena Agencija za infrastrukturne projekte. Ovu agenciju vodio je zamjenik ministra infrastrukture Mustafa Nayyem.
Vlada ustrajava kako će spajanje obaju ministarstava omogućiti koncentriranje svih obnova u rukama jednog državnog tijela, dok stručnjaci za urbanizam dovode u pitanje tu odluku. Urbanist i bivši zamjenik ministra razvoja zajednice Julian Chaplinsky napominje da vlada planira zapravo lišiti urbane zajednice prava na sudjelovanje u obnovi, a gradovi će biti izgrađeni standardnim projektima. O tome svjedoči donošenje skandaloznog zakona o urbanističkoj reformi, kojim se gradske vlasti eliminiraju iz inspekcija gradilišta i pružaju veće koristi investitorima.
“Vlada u temu obnove ulazi zanimljivim inicijativama. Vladina retorika da su lokalne vlasti korumpirane i da bi stoga sva sredstva za obnovu trebala akumulirati središnja vlast je loša. Ako je tako, onda je potrebno ojačati antikorupcijsku politiku, a ne lišiti zajednice prava glasa”, uvjeren je Yulian Chaplinsky.
Oksana Zabolotna, analitičarka u Centru ujedinjenih akcija, također Vjerujeda su inicijatori obnove gradska ili seoska vijeća, koja imaju vlastita izvršna tijela i sposobnost pripreme potrebnih dokumenata, a ne regionalne uprave.
“Glavni kupac obnove su ljudi. Možda je najveći nedostatak započetog procesa nedostatak normalne javne rasprave i stvarne mogućnosti da država obnovi uništene i prioritete za razvoj zemlje u cjelini. Stoga su vlasti izložene ne samo sumnjama u zlostavljanje, već i riskiraju izravno razočaranje Ukrajinaca”, kazala je.
Što se sada može učiniti
Trenutno nitko ne daje konačnu ideju o tome kako pravilno koordinirati obnovu, ali stručnjaci se slažu da nema potrebe žuriti u tom procesu. Trenutno, prema Julianu Chaplinskyju, Ukrajina ima priliku uključiti strane arhitekte, urbaniste i urbaniste u obnovu. Da bi se to postiglo, potrebno je odmaknuti se od fokusiranja na regulatorni okvir i djelovati u skladu s pravilima Europske unije. To će omogućiti stručnjacima iz inozemstva da uđu u Ukrajinu, a ukrajinskim arhitektima – da uđu na inozemno tržište.
“Strani stručnjaci koji su stvorili projekte na razini skica i temeljnih odluka mogu ući u Ukrajinu, dok radni projekti trebaju ostati kod lokalnih arhitekata. Trebalo bi uvesti arhitektonske natječaje za sve vladine i općinske projekte”, uvjeren je Yulian Chaplinsky.
Ovo mišljenje podržava Victoria Onishchenko. Prema njezinim riječima, da biste odabrali najučinkovitiji pristup obnovi, kao i najoptimalniji plan oporavka, potrebna vam je raznolikost misli koja može pružiti arhitektonski natječaji.
“Takvo natjecanje stvorit će prostor za kreativnost. Primjerice, u Berlinu su do 1961. godine, putem natječaja, pokušavali pronaći zajednička arhitektonska rješenja za grad, koji je bio podijeljen na pola i bio je pod kontrolom različitih zemalja”, dodaje ona.
Stručnjaci također kritiziraju rezolucija vlada, koja predviđa ponovnu uporabu standardnih projekata. Državni projekti pretvorit će se u “bezimenu arhitekturu”, koja će se preslikati na cijelu zemlju.
“Škola u regiji Dnjepropetrovsk i škola u regiji Sumy trebale bi imati drugačiju arhitekturu, jer postoji drugačiji lokalni kontekst. I umjesto da iskoristi priliku i pusti regulaciju u normama, vlada iz nekog razloga usvaja dodatnu regulativu”, rekao je Yulian Chaplinsky.
Međutim, za nekoliko godina svi planovi izjednačit će potražnju i postat će jasno koja je od sadašnjih odluka o obnovi bila pogreška.
“Sigurno ćemo pogriješiti, a za 5-7 godina vidjet ćemo da je to pogreška i da se u nju ne isplati ulagati. Bit će procesa izvan kontrole države, poput unutarnjih migracija, što će imati veliki utjecaj. Ljudi koji se vraćaju iz inozemstva imat će veće zahtjeve za kvalitetom urbanističkog planiranja. Ljudi koji su se preselili i zauvijek će živjeti na zapadu zemlje utjecat će na lokalnu samoupravu”, dodaje Yulian Chaplinsky.
Stručnjaci se slažu da se država ne bi trebala usredotočiti na arhitekturu, već na to kako vratiti zajednice koje su već napustile i napustit će Ukrajinu, kako bi predvidjele koje funkcije grada mogu potaknuti radnike da se vrate tko će ih obnoviti.
“Za 20 godina te zemlje neće biti obnovljene, nema potrebe žuriti nigdje. Potrebna nam je održiva obnova bez brzih kretanja”, zaključuje arhitekt.
