Kina, koja je posljednjih desetljeća postala neosporna svjetska gospodarska sila, sada ulaže sve više napora kako bi zaustavila geopolitičku deku. Peking revno koristi za ovo pitanje razne diplomatske i “gotovo diplomatske” načine. Budući da je ovo pitanje relativno novo za Kineze, naravno, ti pokušaji izgledaju prilično sjekirom, a ponekad dovode do međunarodnih skandala.
Najnoviji takav skandal izazvale su izvanredne, blago rečeno, izjave kineskog veleposlanika u Francuskoj Lu Chayea. Oglasili su se 21. travnja u eteru francuskog informativnog kanala La Chaîne Info, s kojim je kineski diplomat razgovarao. Vrijedi citirati neke od veleposlanikovih teza.
Dakle, kada je moderator pitao Lu Shayea o pripadnosti Krimu, odgovorio je: “To ovisi o tome kako doživljavate ovo pitanje. Postoji priča. Krim je izvorno pripadao Rusiji. Hruščov je dao Krim Ukrajini tijekom Sovjetskog Saveza.”
Čudna izjava za diplomata, odnosno osobu koja bi, u svojoj specijalnosti, trebala smatrati međunarodne ugovore, norme i konvencije nečim svetim. Ostalo je još zanimljivije. Razvijajući temu, kineski veleposlanik općenito je doveo u pitanje međunarodnu subjektivnost Ukrajine i drugih republika bivšeg SSSR-a. “Prema međunarodnom pravu, čak ni ove zemlje bivšeg SSSR-a nemaju status, kako se može reći, učinkovit u međunarodnom pravu. Zato što ne postoji međunarodni sporazum da njihov status neovisnih zemalja bude konkretan”, jednostavno je kazao.
Očekivana reakcija
Jasno je da su kontroverzne izjave kineskog predstavnika izazvale snažnu reakciju u demokratskom svijetu. Posebno oštar odgovor dale su zemlje istočne Europe, a prije svega baltičke zemlje, jer su ih se odnosile i riječi veleposlanika o nedostatku “učinkovitog međunarodnog statusa”. Ministarstva vanjskih poslova u Vilniusu, Rigi i Tallinnu odmah su pozvala tamošnje kineske veleposlanike na ozbiljan razgovor.
80 zastupnika u Europskom parlamentu napisalo je otvoreno pismo u kojem traže da se kineski veleposlanik u Francuskoj Lu Chaye proglasi personom non grata. “Kina ili bilo koja druga zemlja nema pravo dovoditi u pitanje suverenitet drugih. Duboka uvreda povijesti, kulturi i temeljnom integritetu dotičnih naroda, veleposlanikove izjave usmjerene su na podrivanje temeljnih načela na kojima se temelji navodni diplomatski odnos. Suverenitet nije diplomatska igračka, već temeljni element međunarodnih odnosa, međunarodnog prava i Povelje Ujedinjenih naroda”, navodi se u pismu.
Visoki predstavnik Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku Josep Borrell nazvao je izjave Lu Chayea o statusu bivših sovjetskih zemalja neprihvatljivima. “Neprihvatljive izjave kineskog veleposlanika u Francuskoj, koje dovode u pitanje suverenitet zemalja koje su postale neovisne nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. EU može samo pretpostaviti da te izjave nisu službena politika Kine”, rekao je šef europske diplomacije.
Ukrajina je također izrazila svoje duboko ogorčenje. Konkretno, ukrajinski veleposlanik u Francuskoj Vadym Omelchenko rekao je da kineski veleposlanik ili “ima očitih problema s zemljopisom” ili je njegova izjava u suprotnosti sa stajalištem službenog Pekinga “o naporima za uspostavu mira u Ukrajini na temelju međunarodnog prava i ciljeva i načela Povelje UN-a”.
I savjetnik šefa Ureda ukrajinskog predsjednika Mykhaila Podolyaka napisao je u Cvrkut“Sve postsovjetske zemlje imaju jasan suvereni status sadržan u međunarodnom pravu. Osim, usput, Rusije, koja je na prijevaru zauzela mjesto u Vijeću sigurnosti UN-a. Čudno je čuti od predstavnika zemlje koja je pedantna o svojoj tisućljetnoj povijesti, apsurdnoj verziji “povijesti Krima”. Ako želite biti veliki politički igrač, nemojte prepričavati propagandu ruskih autsajdera.”
Čiji Krim?
Teško je ne složiti se i s Omelchenkom i s Podoliakom u vezi s kritikama kineskog veleposlanika. Lu Shaye je doista pokazao potpuno neznanje u geografiji i povijesti, glupo vjerujući primitivnim tezama kremaljske propagande. Konkretno, o Krimu. U jednom trenutku pročitao sam mnoge knjige suvremenih ruskih povjesničara i “povjesničara”. Učinio je to iz profesionalne potrebe, bez ikakvog zadovoljstva i znatiželje. Nije postojala knjiga posvećena sovjetskom razdoblju koja nije kritizirala prijenos Krima u ukrajinski SSR 1954. godine. Bez obzira na riječi koje su autori nazvali Nikita Hruščov zbog toga: voluntarist, pijanac i budala. Čak i latentni ukrajinski nacionalist.
Ruke su odavno izgrebane kako bi opovrgnule ove glupe ruske tvrdnje da se, kažu, “Hruščov napio na proslavi 300. obljetnice Pereyaslav Rada i nije ni sjeo ni pao dao ruski Krim Ukrajini.” Prije svega, to nije više ruski (i, što se mene tiče, mnogo manje) od Cimmerian, Skitskii, grčki, rimski, tursko-tatarski, konačno ukrajinski. Da ne spominjemo male kolonije mnogih drugih država na poluotoku. Stoga su riječi Lu Shaea da je “Krim od samog početka pripadao Rusiji” manifestacija potpunog nepoznavanja povijesti.
Ali kako se ne bih previše duboko uronio u povijesne izlete, odmah ću se usredotočiti na 1954. godinu. Iako, ne, potrebno je zapamtiti što se dogodilo deset godina ranije. U svibnju 1944., po nalogu Josipa Staljina i rezolucijom Državnog odbora za obranu SSSR-a, velika većina lokalnog stanovništva deportirana je s poluotoka. I govorimo ne samo o krimskim Tatarima, već io Armencima, Grcima, Bugarima, Česima.
Iz nekog razloga, njegovi zločini protiv čovječnosti tvrdoglavo nerado spominju “prijatelji Kremlja”. Ali sada se ne radi o ratnim zločinima, već o situaciji na poluotoku u to vrijeme. Deportacija, naravno, nije mogla uzrokovati demografski problem na Krimu, koji se nije mogao riješiti intenzivnim preseljenjem u depopulirane prostore ruskih građana.
Stoga je u to vrijeme Krim doživljavao potpuni gospodarski pad. Zato je postojala potreba da Ukrajina uzme poluotok pod svoju skrb.
Teza Hruščovljevog voluntarizma potpuno je glupa i iz razmatranja da u to vrijeme još nije posjedovao punu moć. Zemljom Sovjeta tada je još uvijek vladao trijumvirat: predsjednik Vijeća ministara SSSR-a Georgy Malenkov, prvi tajnik Središnjeg odbora CPSU-a Nikita Hruščov i ministar obrane Nikolaj Bulganin. Štoviše, prvu violinu u to vrijeme svirao je Malenkov, a upravo je on predsjedao tim sastankom Predsjedništva Središnjeg odbora 25. siječnja 1954. godine, gdje je donesena “krimska odluka”. Nadalje, proveli su ga Vrhovni Sovjeti SSSR-a i ukrajinski SSR. A činjenica da se taj događaj poklopio s proslavom 300. obljetnice Pereyaslavskog vijeća potpuna je nesreća.
I od tog trenutka Krim se počinje aktivno razvijati. Izgrađen je Sjeverni krimski kanal, koji je nevjerojatno oživio poljoprivredu poluotoka. Na mjestima pustinje zaboravljeni su vrtovi, polja su šiljcima, nastao je agrarni sektor nepoznat Krimu – uzgoj ribe u industrijskim ribnjacima.
Iz ukrajinskog proračuna i uz pomoć ukrajinskih resursa izgrađeni su stambeni kompleksi, obrazovne ustanove, rezervoari, luke, dječji i sportski kampovi, hoteli, kazališta, autobusne stanice. I što je najvažnije – moćna rekreativna infrastruktura. I neviđena trolejbusna linija Simferopol-Alushta-Yalta izgrađena je u neviđenoj duljini u svijetu.
Usput, čak se i Hruščov, unatoč kritici staljinizma, nije usudio ispraviti takvu povijesnu nepravdu kao što je deportacija krimskih Tatara. Tek nakon što je Ukrajina stekla neovisnost, započela je provedba programa povratka deportiranih naroda na poluotok. Koji je, naravno, prestao nakon okupacije i aneksije Krima od strane Rusije. I ovaj trenutak bi prvenstveno trebao zabrinuti takozvane “tražitelje krimske pravde” i na Istoku i na Zapadu.
Vučja diplomacija
Dakle, to je jasno s Krimom. Ali što je s Kinom? Uostalom, donedavno je Peking iznosio svoje tvrdnje o posredovanju u mirovnim pregovorima između Ukrajine i Rusije. A izjava veleposlanika nije mogla pridonijeti ostvarenju ove težnje.
Pa što, uzeti Lu Shaeovu izjavu kao osobnu inicijativu? Malo je vjerojatno da Kina nije država koja svojim dužnosnicima, osobito na međunarodnom planu, dopušta takve slobode. Što onda – demarš, pobuna, fronda? Još dvojbenije. Jer bi ga tada Peking brzo stavio na njegovo mjesto, a to se uopće ne događa. Ovo nije prvi put da Shae daje takve provokativne izjave. I tako modus operandi ima jasnu definiciju u Kini kao diplomaciju “vučjih ratnika”. Njegova suština leži upravo u bacanju kontroverznih izjava kao što su probni baloni, prema kojima Peking formira plan za svoje sljedeće vanjskopolitičke korake. “Zapad nas optužuje da ne poštujemo diplomatski bonton, ali svoj rad ne ocjenjujemo kao strance, već kao što nas vidi naš narod, zadovoljava li interese naše zemlje i naroda i je li naš narod zadovoljan”, opisao je sam Shae ovaj diplomatski stil u intervjuu za kineski list Guancha.
I nije uzalud da je takve provokativne teze upravo napravio veleposlanik u Francuskoj. Uostalom, početkom travnja francuski predsjednik Emmanuel Macron posjetio je Kinu. I nakon ovog posjeta, francuski čelnik dao je prilično kontradiktorne izjave: pohvalne za Kinu i kritične prema Sjedinjenim Državama. Očito je Peking odlučio da je potrebno završiti ovu “slabu kariku” Zapada, odnosno Francuske.
Međutim, Kinezi su se očito preračunali, izjave su se pokazale preoštrima. Demokratski svijet a priori ih nije mogao prihvatiti. Peking je to shvatio i pokušao se žurno odreći Shaeovih izjava.
“Kina poštuje suverenitet, neovisnost i teritorijalnu cjelovitost svih zemalja koje su bile republike Unije unutar SSSR-a. Nakon raspada Sovjetskog Saveza KItalija je bila jedna od prvih zemalja koja je uspostavila diplomatske odnose s tim zemljama. Od uspostave diplomatskih odnosa s tim zemljama, Kina se uvijek pridržavala načela međusobnog poštovanja i pariteta u razvoju bilateralnih odnosa, koji su bili prijateljski i kooperativni”, rekla je glasnogovornica kineskog ministarstva vanjskih poslova Mao Ning na brifingu u Pekingu 24. travnja. Ukazala je i na dosljednost stajališta Kine o ukrajinskom pitanju. Peking je, prema njezinim riječima, spreman promicati “političko rješenje krize u Ukrajini”.
Ali, riječ, kao što znate, nije vrabac, pogotovo riječ ambasador. Ovaj jasan diplomatski propust Kine ne može se tako lako zakloniti oslobađajućim izjavama. Ali može igrati u ruke Ukrajine. U tom kontekstu, ne može se ne složiti s Izjava poznati stručnjak za vanjsku politiku, bivši zamjenik ministra vanjskih poslova Ukrajine Danylo Lubkivsky:
Prvo, međunarodna reakcija prisilila je Peking da se odrekne apsurdnih i zbunjenih, ali ne manje štetnih riječi svog predstavnika u Parizu. Drugo, iskrenost kineskog veleposlanika otkrila je širokoj publici pravo raspoloženje establišmenta kojem pripada. Naša diplomacija trebala bi skrenuti pozornost kolega s globalnog juga na činjenicu da to nije neutralna pozicija i moralna visina, već jasna politička pristranost i pristranost.”
Naime, plan Pekinga, koji je podržao spomenuti Macron, da do jeseni dovede Ukrajinu za pregovarački stol s Rusijom, potpuno je propao. To nam nipošto nije bilo korisno, s obzirom na to da je do tada teško bilo moguće potpuno osloboditi sve ukrajinske teritorije od ruskih osvajača. I ovdje je Kina, kroz usta Lu Shayea, pokazala svoju pristranost, igrajući se zajedno s Rusijom. Stoga umjerenost Pekinga ne dolazi u obzir. To je shvaćeno čak iu Elizejskoj palači i izdalo je odgovarajuće priopćenje u vezi s kineskim veleposlanikom.
Štoviše, s određenom vjerojatnošću može se predvidjeti da će Kina pokušati ispraviti svoju fatalnu pogrešku i pokazati udaljenost od Rusije, pa čak i igrati zajedno s Ukrajinom. Malo je vjerojatno da će vjerovati Kini, ali takvi se napori mogu samo poticati. Zašto ne?
