Redoviti gosti Kremlja pretvaraju se da ih se odluka Međunarodnog kaznenog suda o izdavanju naloga za uhićenje ruskog vođe Vladimira Putina uopće ne tiče. Da je to potpuna formalnost, sitnica koja na njih neće utjecati ni na koji način i neće utjecati na daljnje akcije. “Vidimo toliko otvoreno neprijateljskih manifestacija i protiv naše zemlje i protiv našeg predsjednika u svijetu. Ako se svaka od ovih neprijateljskih manifestacija uzme k srcu, od nje neće biti ništa dobro. Stoga se prema tome odnosimo mirno, pažljivo ga bilježimo”, uvjeravao je glasnogovornik Kremlja Vladimir Peskov.
Zapravo, ovo nije ništa drugo nego pokušaj oplakivanja dobrog rudnika za lošom igrom. Nalog za Putinovo uhićenje iznimno je ozbiljna stvar, negdje na razini “sankcija iz pakla” koje je protiv Rusije nametnuo zapadni svijet. A za šefa Kremlja osobno, ovaj poziv Haaškom sudu je još mnogo bolniji od svih ostalih kaznenih ograničenja. Pokušajmo shvatiti zašto je to tako.
Tako je Međunarodni kazneni sud (ICC) u Haagu 17. ožujka izdao uhidbeni nalog za ruskim diktatorom Putinom, koji je osumnjičen za ratne zločine u Ukrajini. Također je izdan nalog za uhićenje takozvane pravobraniteljice za djecu Rusije Marije Lvove-Belove. Obojica su optuženi za ratne zločine. Za sada govorimo samo o ilegalnoj deportaciji ukrajinske djece s okupiranih područja. “Postoji razlog za vjerovanje da gospodin Putin snosi individualnu kaznenu odgovornost za navedena kaznena djela, za izravno počinjenje djela, zajedno s drugim osobama i / ili preko drugih osoba … i zbog neuspjeha u pravilnom praćenju civilnih i vojnih podređenih koji su počinili ta djela”, navodi se u priopćenju MKS-a.
Prethodno se izdavanje međunarodnog uhidbenog naloga za Putina smatralo nečim neznanstvenim izmišljenim područjem. Unatoč svim svojim krvavim zločinima, ostao je nedodirljiv kao vođa jedne od navodnih velesila.
Stoga se situacija dramatično promijenila. Trenutno su 123 zemlje svijeta koje su potpisale i ratificirale Rimski statut dužne, čim ih Putin posjeti, uhititi ga i predati MKS-u.
Jasno je da ruski diktator nije toliko glup da dođe u takve zemlje. Ali u svakom slučaju, to znači da u civiliziranom svijetu konačno postaje persona non grata.
I ovdje ne treba izražavati skepsu da se, kažu, nešto slično već dogodilo prije devet godina, nakon aneksije Krima i invazije u Donbasu. Tada je Putina zapravo isprva navodno malo pritisnula izolacija: protjerani iz G8, otkazao sastanke s njim, ignoriran na summitu G20 u australskom Brisbaneu. Međutim, vrlo brzo izolacija “krvavog diktatora” raspršila se poput jutarnje magle. Zagrljaji-poljupci, posjeti-pregovori, Sjeverni tok 2, Valdai, München, Davos itd. ponovno su započeli. A 2018. tadašnja austrijska ministrica vanjskih poslova Karin Kneissl čak je pozvala Putina na svoje vjenčanje, pa čak i valcerala s njim pred kamerama. Prisutni su radosno čestitali Putinu, pljeskali mu. A on je, dirnut takvom pažnjom, bio na sedmom nebu sa zadovoljstvom. Kao da nije bilo niti jedne agresije na suverenu državu i agresije, koja sve ove godine nije prestala.
Međutim, trenutna situacija je značajno drugačija. Putin je optužen za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, a oni nemaju zastaru. Štoviše, “slučaj djece” samo je početak, nakon čega slijede slučajevi još težih zločina.
Ne plešite više putinu na austrijskim vjenčanjima, ne uživajte u odmaralištima Monaka, muzejima u Parizu, audijenciji Pape u Vatikanu. I sve mu se toliko svidjelo da je bio tako zadovoljan svjetskim priznanjem, prijemom u krug globalnih igrača. Sada je postao ne samo ne-posjet, čak se i spominjanje njegove prisutnosti pokušava urezati iz svih dijelova svijeta.
Ilustrativan je u ovom kontekstu primjer bavarskog sela Aing. Putin je ovo slikovito mjesto, u pratnji tadašnjeg bavarskog premijera Edmunda Steibera, posjetio još 2006. godine. Radosni Bavarci pozdravili su ruskog gosta, plesali ispred njega, pjevali mu bavarski yodl, častili ga pečenim kobasicama, pažljivo pripremljenim od lokalnih svinja. A Putin je, u znak zahvalnosti, ostavio svoju poruku u “Zlatnoj knjizi” počasnih gostiju Ainga. Dakle, nitko drugi neće moći vidjeti ovu poruku: prekrivena je crtežom ukrajinskog djeteta. Slika o ratu, o zločinima Putinova režima. Tako da se čak iu dalekom bavarskom selu sjećaju da za njega nema oprosta. Zanimljiva točka: ranije selo nije imalo svoju “Zlatnu knjigu”, stvoreno je posebno za Putinov posjet. To je ironija sudbine.
Pa ipak, brisanje Putinovih otisaka stopala diljem svijeta i dalje je najmanji problem za ruskog vođu. Drugi, mnogo ozbiljniji problem bit će već spomenuta zabrana posjeta 123 zemlje svijeta. Treći problem je Putinova nenapadanje među političarima od civilizacijesvijeta. Pa, koji sada želi uprljati ruke protiv međunarodno priznatog kriminalca.
Četvrti problem uzrokovan nalogom ICC-a odnosi se na unutarnje poslove Rusije. Do sada su predstavnici ruske elite, čak i iz Putinova najužeg kruga, bili čvrsto uvjereni da je ruski predsjednik nedodirljiva osoba na svijetu, da se nitko ne bi usudio nametnuti sankcije protiv njega, a kamoli pokrenuti kazneni postupak. Dakle, za njih, ovaj nalog je došao kao nevjerojatan šok. Još uvijek ne znaju kako se nositi s tim.
Sjećate li se kako su čudne formirane liste sankcija iz 2014. godine? Iz nekog razloga, prvi koji su došli do njih bili su “obični” izvođači izravno povezani s određenim kriminalnim djelima. Praktički nije došlo do “velike ribe”, odnosno onih koji su sve to inicirali, koji su izdavali naredbe.
Haaška naredba sve je stavila naopako. Ili bolje rečeno suprotno: vratio je obrnuti tijek stvari na noge. Tako su kazne krenule od glave i postupno će se kretati prema tlu.
Dakle, neki više neće ustuknuti od Putina, morat će ići na dno sa svojim vođom. Ali mnogi će htjeti polako otpuzati. Na kraju, već počinje puzati. Jer što se dalje uspijete povući, veća je vjerojatnost da ćete pobjeći iz Haaga.
Jasno je da se neće svaka zemlja usuditi uhititi vođu “Gornje Volte s nuklearnim projektilima”, jer te rakete možete dobiti na glavu. Ali lako je vezati okove i predati nekoga manjeg ISS-u.
Zasad se samo čini da Putinova pratnja nikada neće predati svog ravnatelja, boriti se za njega do posljednjeg. Pogledajmo presedane iz novije povijesti. Prisjetimo se kako je Slobodana Miloševića 2001. predala njegova pratnja. Također se dugo smatrao neranjivim, ali mu je sukob Kosova s NATO-om uskratio ovlasti i utjecaj. Dakle, čovjek je umro u zatvoru Haaškog suda. Ili libijski diktator Muammar Gaddafi. Također se smatrao bogom na Zemlji, bio je uvjeren da će mu okoliš biti vjeran do točke. I na kraju, isto okruženje je ubilo svog vođu na izuzetno okrutan način. Isto je bilo i sa Saddamom Husseinom, Pol Potom, Benitom Mussolinijem itd.
Putin postaje sve otrovniji. I što ste mu bliže, to vas više truje njegova toksičnost. Stoga ima puno smisla da se ljudi iz ruske političke elite riješe ovog problema što je prije moguće.
