Ranije ovog tjedna Kremlj je iznenada ponovno počeo govoriti o nuklearnoj prijetnji svijetu. Štoviše, ova prijetnja je, da tako kažemo, raznolika. U početku je Dmitrij Medvedev, koji je nakon smrti Vladimira Žirinovskog čvrsto zauzeo mjesto glavnog kremaljskog “zlog policajca”, rekao da bez Rusije neće biti mira, jer ga “ne trebamo takvog”. Štoviše, to nije učinjeno u uobičajenom formatu. Telegram-zastrašivanje, au članku za respektabilno ruskom publikacijom o standardima “Izvestia”. Što bi trebalo naglasiti ozbiljnost ruskih namjera da koristi oružje strateškog odvraćanja.
Zatim je riječ preuzela glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova Maria Zakharova. Slijedila je, međutim, drugačiji, već rastrgani put – za nuklearnu prijetnju okrivila je Ukrajinu. Budući da se, za razliku od medvedevskog članka, radilo o neprijatelju, ovdje su kremaljski propagandisti dodali različite detalje za realizam – nazvali su dvije ukrajinske luke u koje su navodno stigli kontejneri s radioaktivnim tvarima, a također su pojasnili o kojem se kemijskom elementu raspravlja. Spoiler upozorenje je o Kaliforniji-252. Očito je samo ime trebalo simbolizirati za Ruse sudjelovanje Sjedinjenih Država u ovom slučaju.
Takve izjave – i o nuklearnoj apokalipsi i o “prljavoj bombi” – nisu nove u ovom ratu. Prošle jeseni Kremlj je već pribjegao nuklearnoj ucjeni Zapada i nuklearnom progonu Ukrajine. Tada to nije ostavilo ozbiljan dojam. Čelnici zapadne koalicije brzo su relevantnim izjavama zaustavili naznake nuklearnog napada na Ukrajinu, a Kini se nije svidjela situacija s mogućim početkom nuklearnog rata na euroazijskom kontinentu – koji Peking nije zaboravio spomenuti ni u veljači, u svojih “mirnih” 12 točaka. I nitko nije ozbiljno shvatio Shoiguove izjave i dosadne pozive s “informacijama” o ukrajinskoj “prljavoj bombi”.
Nakon što su poraženi u ovom nuklearnom blefu, ruske vlasti su na to zaboravile neko vrijeme. Štoviše, Ukrajina je u to vrijeme ulazila u zimu, tako da je postojao prekrasan (barem se tako činilo u studenom; sada znamo da to nije slučaj) način utjecaja na nepopustljivi Kijev – štrajkovi na energetsku infrastrukturu. Ali sada je Kremlj ponovno pokrenuo ovu temu. Zašto?
Prvo, kao što je već spomenuto u prethodnom stavku, plan za uništavanje ukrajinske energetske infrastrukture, sa svim relevantnim posljedicama (zamračenje, nenastanjivi gradovi, novi milijuni migranata), propao je. Naša zemlja preživjela je najtežu zimu u svojoj povijesti i preživjela, iskreno, s “malo krvi”. Isključivanje svjetla na najviše 2-3 dana, u usporedbi s apokalipsom koja je predviđena, sasvim je razumna cijena.
Drugo, unatoč bravurama Vladimira Putina koje je dao tijekom govora zastupnicima Savezne skupštine Ruske Federacije, situacija u gospodarstvu te agresorske zemlje daleko je od stabilne. Prvog dana ožujka rublja je pala na najnižu točku u 10 mjeseci – i to za sve titanske napore Središnje banke na čelu s Elvirom Nabiullinom, jednom od najzamornijih (a time i najopasnijih) u kremaljskoj eliti. Tada – samo kolaps poput onog koji je bio na samom početku rata – ali bez mogućnosti oporavka, jer se ruske rezerve ubrzano tope zbog nastavka rata. I ne jedina rublja. Svježa analiza specijalizirane publikacije Bloomberg ukazuje na to da su pred Putinom vrlo teški mjeseci. Kremaljski diktator nema izlaza iz kojeg u svjetlo – ili barem ne tako crnu – budućnost.
U kazalištu operacija Rusi nemaju boljeg. Bakhmut i dalje pruža žestok otpor, a zapadno ofenzivno oružje, predvođeno tenkovima Leopard 2, počinje stizati u Ukrajinu. U američkom Kongresu, kako pišu lokalni mediji, sve je veći pritisak na Bijelu kuću da oružanim snagama osigura zrakoplove F-16. I samo lijeni više ne govori o proljetnoj kontraofenzivi Ukrajine.
Imenovanje načelnika Ruskog glavnog stožera Valeryja Gerasimova za zapovjednika okupacijskog kontingenta pretvorilo se u veliku katastrofu za Ruse u blizini Vuhledara – gdje je u najvećoj tenkovskoj bitci velikog rusko-ukrajinskog rata agresorska zemlja izgubila najmanje 130 oklopnih vozila. Nema govora o uništenoj 155. marinskoj brigadi.
Vojni neuspjesi, zajedno s kumulativnim učinkom sankcija, koje se, štoviše, pojačavaju, pokrivajući sve više sektora ruskog gospodarstva, oduzimaju Vladimiru Putinu glavnu stvar – vrijeme. Sada je sat, koji je, čini se, brojao posljednje tjedne ili čak dane za Ukrajinu, počeo igrati protiv inicijatora rata. Shvativši to, na Zapadu, kao da se rugaju, podsjećaju da su koalicijske zemlje zapravo izdvojile mali dio svojih resursa za pomoć Ukrajini. To jest, još uvijek imaju prostora za rast.
A Rossyi – nigdje. Čak i vlastite rakete i iranski dronovi kamikaza, kako se ispostavilo, imaju sposobnost završetka. A Kinu još treba uvjeriti da osigura potrebno oružje. Sjedinjene Države već su dokazale da se riječi ne bacaju u vjetar o ozbiljnim posljedicama. 7. veljače prošle godine, 17 dana prije invazije, Joe Biden je rekao da će, ako Rusija pokrene ofenzivu, Sjeverni tok 2 prestati postojati. Prošla je godina dana – i nitko se ne sjeća ovog plinovoda, koji se Kremlju činio na tako prikladan način da baci energetsku omču oko europskog vrata.
Usput, slučajno ili ne, ali nekoliko dana nakon što je Peking najavio “12 točaka mirovnog plana”, koje su zapravo prijedlog Zapada da preda Ukrajinu Putinu, – The Wall Street Journal, pozivajući se na američku saveznu vladu, piše o curenju informacija iz laboratorija (kineska, zlokobna stvar) kao uzroku pandemije koronavirusa. Lako je zamisliti reakciju svijeta, uključujući i onu sudsku, na ovu informaciju ako dobije više ili manje stvarnu potvrdu. Nije li ovo neka vrsta upozorenja Srednjem kraljevstvu?
Ali čak i ako odbacimo takve teorije polu-zavjere, sam ekonomski rat može biti dovoljan da ukroti kineskog zmaja. Moć i utjecaj autoritarnih režima, kao što pokazuje povijest s Rusijom, uvelike je precijenjen. Čak je i Njemačka, glavna plinska druga ugovorna strana Kremlja u Europskoj uniji, koja je i sama prepoznala složenost situacije s uvozom plina, uspješno preusmjerila pozornost na druge dobavljače i preživjela ove zime bez ozbiljnijih problema.
Na kraju zime Kremlj je otkrio da su svi njegovi aduti prekinuli Zapad, pa čak i Ukrajina. A proglasiti opću mobilizaciju – odnosno koristiti jedini resurs koji je još uvijek dostupan i ne ovisi o pritisku sankcija Sjedinjenih Država i saveznika – Putin se bojao objaviti.
Dakle, ispada da Kremlj nema izbora nego ponovno se prisjetiti opcije nuklearnog zastrašivanja. Nuklearne bombe, koje su sredinom prošlog stoljeća nastale kao oružje strateškog odvraćanja, postale su simbol strateške nemoći za Rusiju. Čak ih i Putin može koristiti samo za bezuspješno zastrašivanje svojih neprijatelja – budući da se i Kina protivi stvarnoj upotrebi nuklearnog oružja, čiji položaj Rusija jednostavno ne može ne uzeti u obzir. Čak i nakon još jedne tenkovske katastrofe i s dolarom za 150.
