Mađari 15. ožujka slave obljetnicu Proljeća naroda. Jedan od najvažnijih slogana koji je pratio ovu borbu (1848.-1849.) bio je “Za našu i vašu slobodu”. Nakon 175 godina, nema traga ovom narativu. “Ovo nije naš rat”, “ovo je rat između dva slavenska naroda”, “zalihe oružja i sankcije ne pridonose miru”. Tako mađarski političari govore o tome što se događa s druge strane istočne granice.
Važan simbol mađarske politike prema Ukrajini bio je nedavni sastanak Vijeća sigurnosti UN-a. Održana je 24. veljače 2023., na godišnjicu ruskog napada na Ukrajinu. Mađarsku je predstavljao ministar vanjskih poslova i vanjskih poslova Peter Szijjártó. Sjedio je pored ukrajinskog ministra Dmytra Kulebe. Međutim, za to ne bismo znali iz fotografija objavljenih na ministrovim društvenim mrežama. To je zato što su bili uređeni tako da Szijjártóov susjed nije bio vidljiv. Uočljiviji su bili sljedeći redovi, u kojima se posebno mogao vidjeti veleposlanik Ukrajine pri UN-u Sergiy Kyslytsya.
Ministar Szijjártó, kao i svaki član mađarske vlade, poziva na trenutačni prekid rata, primirja i mirovnih pregovora. Novi lajtmotiv bila je tvrdnja da ne postoji drugi način da se “spase ljudski životi osim mira”. Sam rat smatra se jednako lošim za Mađarsku, Europu, Rusiju i Ukrajinu. Kao što je tajnik Szijjártó u New Yorku izjavio, ovo nije “nogometna utakmica koja drži prste prekrižene s obje strane”.
Što je stvorilo “destabilizaciju”
Već više od godinu dana slušamo da opskrba Ukrajine oružjem odgađa sukob. Ako je to istina, zašto su zalihe oružja Poljskoj 1920. toliko važne za mađarsko povijesno sjećanje? Odluku o zabrani tranzita oružja preko mađarskog teritorija komentirao je bivši zamjenik ravnatelja Centra za istočne studije Mateusz Gniazdowski: “U Poljskoj se više neće moći prikrivati pričom o isporuci zahrđalog streljiva iz Chepela 1920. godine.”
Doslovno govoreći, te su isporuke također imale za posljedicu potencijalno nastavak rata, koji, uostalom, nije bio mađarski. Razgovor o miru iznova i iznova ima istu učinkovitost i uvjerljivu moć kao i deklaracije na raznim natjecanjima ljepote: lijepe riječi, ali bez značenja. “Svijet nije institucija ispunjenja želja”, napisao je John Green. Potrebne su nam vrlo konkretne mjere na putu jedinstva s Ukrajinom i jedinstva zapadne Europe.
U međuvremenu, Mađari se nedvosmisleno pozicioniraju na pogrešnoj strani povijesti suočeni s, prema Viktoru Orbánu, početkom Trećeg svjetskog rata. Premijer bi vjerojatno odgovorio da je “na mađarskoj strani povijesti”.
Zadnji put kad sam objavljivao na portalu Nowa Europa Wschodnia u prosincu 2021. Onda ja. Napisao, da je “nedavni sastanak na vrhu Višegradske skupine u Budimpešti dokazao da Mađarska nije predvidljiv i pouzdan partner. Njegova politika u regiji podsjeća na provedbu vizije Kremlja i nije bliska saveznicima u NATO-u”. Dodao sam da je “u izgradnji sigurnosnog sustava u regiji Mađarska postala nepredvidiva država, jer sve više igra igru destabilizacije u političkoj praksi”. Nakon objave teksta, također na Onet.pl predsjednik vanjskopolitičkog odbora mađarskog parlamenta Zsolt Nemeth javno je izjavio da sam pisao kao “kao da želim destabilizirati regiju”.
Pomalo je paradoksalno da se ovaj tekst pojavio dva mjeseca prije početka rata. I to pokazuje da mađarska politika u regiji doista podsjeća na ostvarenje vizije Kremlja: optuživanje NATO-a za olakšavanje izbijanja rata, održavanje bliskih odnosa s Rusijom, ucjenjivanje vetom na sankcije, pomaganje Ruskoj međunarodnoj investicijskoj banci da zaobiđe sankcije, nekoliko posjeta šefa mađarske diplomacije Rusiji i nedavno (13. veljače) Bjelorusiji. Peter Szijjártó kritizirao je u Minsku politiku sankcija EU-a. To je slika moderne mađarske politike.
Prema kojoj formuli će Ukrajina izaći iz rata – ne raspravlja se o Budimpešti. Prvo, primirje i početak mirovnih pregovora, a sve ostalo bit će “riješeno kasnije”, bez preduvjeta. U mađarskom narativu Ukrajina nije subjekt koji sam odlučuje o svojoj sudbini. To je samo alat u rukama većih igrača, posebno Sjedinjenih Država. To je nedavno izjavio ministar nacionalne obrane Christoph Salai-Bobrovnicki u intervjuu za portal Indeks, objavljeno 13. ožujka. U njemu je izjavio da “Ukrajina nije u stanju sama odlučiti o svojoj sudbini, o njoj će odlučiti drugi. Bez američke odluke neće biti mira, to već svi znaju.” Uključivanje cijelog Zapada u današnji rat onemogućit će mir – tako ga treba shvatiti doslovno.
Tijekom nedavnog govora na uvodnom sastanku Mađarske trgovinske i industrijske komore (9. ožujka), Viktor Orbán je rekao da su Poljska i Velika BritanijaRaina će vojno, sigurnosno i ekonomski formirati gospodarski prostor. Po njegovom mišljenju, bit će veći od Francuske i Italije, odmah iza Njemačke u Europi. Njegova potpora bit će ogromna populacija teritorija: 60-70 milijuna ljudi. Ta je izjava dio aktualne rasprave u Poljskoj o mogućnosti pretvaranja današnje poljsko-ukrajinske suradnje u ozbiljan politički projekt. Međutim, ostavljam ova nagađanja iza sebe usredotočujući se na matematičku dimenziju.
Pitanje je kako Orban broji te milijune. Govori o četrdeset milijuna Poljaka – što je brojka koja se često nalazi u slučaju naše zemlje. Ali što je s Ukrajinom? Mađarski premijer izjavljuje: “Ne znamo koliko će ostati od Ukrajine – nacije s dvadeset, možda trideset milijuna.” Prema statistikama koje je dao Tadeusz Olshansky u komentaru Centru za istočne studije, stanovništvo Ukrajine (bez Krima) od 1. prosinca 2019. iznosilo je 42 milijuna. Što će biti s 10-20 milijuna ljudi? Hoće li nestati? Hoće li ispariti? To je, na kraju krajeva, gotovo polovica nacije. Naravno, mađarski premijer ne znači da ta brojka uključuje samo izbjeglice, jer ih je, prema PODACIMA UN-a, od 7. ožujka 2023. manje od 4,9 milijuna. A što je s ostalima?
Koja je svrha svega ovoga?
Zašto Mađarska ide protiv Zapada? Zašto je potrebno potpisati protokol neslaganja s Budimpeštom za gotovo svaku akciju u korist Ukrajine? Zašto Mađarska u svakom pogledu odgađa ratifikaciju proširenja Sjevernoatlantskog saveza na štetu Švedske i Finske? U početku su to objašnjavali potrebom donošenja zakona kojima se mađarsko zakonodavstvo približava europskom pravu kako bi se povećali izgledi za otključavanje sredstava EU- a. Kada su racionalni razlozi iscrpljeni, u Švedsku i Finsku poslano je četveročlano parlamentarno izaslanstvo. Njegova je zadaća bila voditi zapravo obrazovne pregovore s krugovima koji dovode u pitanje kvalitetu vladavine prava u Mađarskoj.
Viktor Orbán već je obećao tijekom summita Višegradske skupine u Košicama u studenom 2022. da će parlament odmah razmotriti ratifikaciju proširenja NATO-a tijekom proljetnog zasjedanja parlamenta. Iz vladajuće koalicije čule su se izjave o skorom usvajanju potrebna dva zakona Fidesz-KDNP. Zanimljivo je da je dva dana nakon summita Bukurešt Devet u Varšavi (22. veljače) premijer Orbán neočekivano izjavio da u stranačkim krugovima raste nevoljkost da prihvate zemlje koje su navodno više puta nepravedno optuživale Mađarsku za NATO. Otuda i ideja o slanju delegata u Švedsku i Finsku kako bi se otklonile te sumnje.
Kako se ispostavilo 14. ožujka, konačno glasovanje, koje je bilo zakazano i naznačeno u rasporedu na internetskoj stranici parlamenta za 20. i 24. ožujka, neće se održati. Jednostavno je otkazana. Ova gesta potvrđuje sve pretpostavke da će proces biti odgođen. Osim Mađarske, tu je i Turska, ali govorimo o državi članici Europske unije, koja, za razliku od Ankare, nije postavila nikakve zahtjeve Švedskoj i Finskoj.
Štoviše, u Mađarskoj je, unatoč godini rata, još uvijek na snazi Orbánova uredba da se zapadno od Dunava ne mogu graditi NATO baze zapadno od Dunava. To znači da je svaka prisutnost NATO postrojbi duž granice s Ukrajinom moguća samo kao “nestalna”.
Kako objasniti sva ta rješenja? Zapravo, postoji samo jedno objašnjenje – nespremnost na živciranje Rusije. Zbog politike Mađarske, Višegradska skupina zapravo je prestala postojati. U međuvremenu, to je bila organizacija koja je godinama ostala glavni oslonac regionalne suradnje. Od stranih čelnika mađarski premijer uglavnom se sastaje s austrijskom kancelarkom i srbijanskim predsjednikom. U strukturama NATO-a Budimpešta se više ne smatra pouzdanim partnerom. Situaciju ne olakšavaju ni čistke koje već dva mjeseca traju u mađarskoj vojsci.
Mađarska se redovito uklanja iz strateškog razmišljanja Zapada, njezin pristup ratu je kao da je izvan Europe. Međutim, Europa nije uspjela uvjeriti većinu svijeta da je rat u Ukrajini na čelu s Rusijom nešto posebno važno. Nešto za gledanje i djelovanje s velikom brigom. Međutim, čak ni upućivanje na stajalište koje dominira ne-euroatlantskom regijom još uvijek nije dovoljan izgovor za osporavanje zajedničke politike Zapada. Prije svega, zbog snažnih političkih i gospodarskih veza.
Na mirovnim konferencijama koje su se održale nakon dva svjetska rata mađarska izaslanstva, kao predstavnici države koja je izgubila, nisu imala pravo glasa. Preko njihovih glava donesene su odluke o novim oblicima granica. Slijedeći politiku koja se može opisati kao “pseudo-pacifist” ili “pseudo-neutralna”, Mađarska ne želi reći na kojoj strani stola može sjediti. U isto vrijeme, Mađari naglašavaju da Ukrajina neće moći sama odlučiti , tako da ne nauče nikakve lekcije iz naše vlastite povijesti. Uvjerenje u Budimpešti svodi se na tvrdnju da će Rusija iz ovog rata izaći ne samo ne samo poražena, već čak ni oslabljena. Štoviše, mađarska javnost neće saznati o problemima s kojima se Rusija suočila kao rezultat sankcija EU-a. Jer ako bi se vjerovalo da te sankcije nekako djeluju, onda bi se urušio važan stup vladine komunikacije. Prema njemu, za više od 25 posto inflacije krive su sankcije EU-a nametnute Rusiji, dok Putinova država ne osjeća nikakve posljedice. Paradoks je da je inflacija u veljači u Ukrajini bila nešto niža nego u Mađarskoj.
Ako šef mađarske diplomacije vjeruje da se sada odvija američko-ruski sukob, onda bi njegovo dovršenje moglo dovesti do nove podjele Europe na zone utjecaja. Mađarska se nada da će Budimpešta postati puno jača u izradi nove karte utjecaja. Ali pitanje je u kakvoj će se “zoni” naći. U narativu o moći Mađarska se našla na strani “mira”, saveza koji se ne može definirati. Uostalom, njegov pristaša u Europi, osim njih, je samo Vatikan. Tijekom nedavnog posjeta predsjednika Odbora za vanjske poslove Kineske komunističke partije Wang Yija Budimpešti (19. veljače), i on i Peter Szijjártó rekli su da su spremni surađivati “s miroljubivim zemljama”. Nekoliko dana kasnije objavljen je kineski plan za postizanje mira između Rusije i Ukrajine.
Dovoljno je biti “mala država”
Mađarska vjerojatno očekuje da će njezina pozicija, koju danas doživljavamo kao “protiv struje”, na kraju biti prepoznata kao jedini glas razuma u Europi. Ta se teza temelji na pretpostavci da je jednom mađarska ispravnost već prepoznata u situaciji s migracijskom krizom iz 2015. godine. Podsjetimo, izgradnju ograde na srpsko-ugarskoj granici Europska unija nedvosmisleno je kritizirala, a godinama kasnije Bruxelles je priznao da zemlje imaju pravo pribjeći takvim mjerama.
Mađarska igra all-in, stavljajući vlastitu reputaciju na kartu. Ovdje se ne radi samo o savezu s Putinom, pogotovo zato što su, kako pokazuju statistike, ugljikovodici iz Rusije daleko od atraktivnih kao što je obećano (4. ožujka, list Népszava izvijestio je da bi Mađarska uštedjela 265 milijardi forinti, ili više od 3 milijarde zlota, da je kupila plin na tržištu). Blokiranje razgovora Europske unije s Ukrajinom, kao i s KOMISIJOM NATO-a i Ukrajine, također ne pridonosi poboljšanju položaja mađarske manjine u transkarpatskoj regiji, koja je od 2014. trebala biti u središtu napetosti između Budimpešte i Kijeva.
Mađarska ima priliku konačno okončati ulogu “male države” koju igra i s kojom se Orbán ne može pomiriti, smatrajući da je post-trianonska stvarnost krajnje nepravedna. U tom smislu ovo je prekretnica, a o stajalištu Budimpešte raspravljat će se još mnogo godina. Kako će se ova politika završiti ovisit će o razvoju vojne situacije.
Prijevod s poljskog
Tekst je objavljen u sklopu projekta suradnje između nas i poljskog časopisa Nowa Europa Wschodnia.
Prethodni članci projekta: Ukrajina – EU: vruća završnica pregovora, Ukrajina – bijeg od izbora, Istočno partnerstvo nakon arapskih revolucija, U iskrivljenom ogledalu, prezreno, Lukašenko ide u rat s Putinom, Između Moskve i Kijeva, Kobasica je kobasica, Moj lavovi, Putin na galijama, Poluotok straha, Ukrajina izumljena na Istoku, Novo staro otkriće, I trebalo je biti tako lijepo, novogodišnji dar za Rusiju, Hoće li se raspravljati o povijesti, zastoj u Minsku
Izvorni naslov članka: To nie nasza wojna
