Kao da preliminarne perturbacije nisu dovoljne, ionako visoku temperaturu moldavske političke i društvene stvarnosti dodatno su podigla gotovo svakodnevna izvješća da sve više stranaca – uključujući i srpske ljubitelje nogometa – nije pušteno iz zračne luke u Kišinjevu iz sigurnosnih razloga što su ruske rakete letjele kroz moldavski zračni prostor, pa čak ni padale na njezin teritorij. Što se zapravo događa u Moldaviji? Jesu li svi ti događaji međusobno povezani i može li zemlja doista postati predmet ruske sabotaže u bliskoj budućnosti?
Planirana, ali neočekivana ostavka
Započnimo analizu s prvim događajem s kronološkog stajališta, odnosno ostavkom premijerke Natalije Gavrilitse, koja se održala 10. veljače. Iako je vrijeme objave ove odluke bilo prilično neočekivano – šefica vlade upravo se vratila sa summita EU-a, gdje je dobila značajnu potporu za svoje postupke, uključujući reforme, – sama ostavka nije bila posebno iznenađenje za promatrače moldavske političke scene.
Glasine o planiranim promjenama kao premijera i vodstva nekih ministarstava kruže javnim prostorom najmanje od studenog 2022. godine. Smjernice PAS predvođena neformalnom čelnicom ove političke snage, predsjednicom Mayom Sandu (kao šefica države službeno ne može pripadati nijednoj političkoj stranci), željela je jednim udarcem riješiti nekoliko gorućih problema imenovanjem nove vlade.
Prva od njih bila je nezadovoljavajuća učinkovitost rada Havrylytsyinog kabineta, koja se, između ostalog, očitovala u relativno sporom tempu reformi, koje su se očitovale, između ostalog, u relativno sporom tempu reformi, koje su PAS obećao provesti tijekom predizborne kampanje 2021. Prvenstveno se radilo o radikalnoj reformi pravosudnog sustava. Moldavski pravosudni sustav i tužiteljstvo smatraju se iznimno korumpiranim od strane stanovništva zemlje. Štoviše, te su institucije već godinama stup oligarhijskog sustava i moldavski političari i poslovni ljudi koriste ih za zaštitu svojih financijskih interesa i borbu protiv protivnika. Iako je Gavrilianijeva vlada, posebice ministar Serhiy Lytvynenko, zadužen za reformu pravosuđa, započela velike promjene u ovom sektoru (posebice je pokrenula program lustracije sudaca), to ga nije spasilo od pogrešaka. Štoviše, građani još nisu osjetili posljedice vladinih postupaka.
Važno je napomenuti da je sama Gavrilitsa ovu kritiku vlastite stranke ocijenila neutemeljenom, ističući da je uspješna provedba programa PAS miješao se (osim nedostatka iskustva mladog vladinog tima) u objektivne poteškoće povezane s brojnim krizama s kojima se njegov kabinet suočava gotovo od svog osnutka. To je dovelo do napetosti i dovelo do razumljivog razočaranja među šefom vlade. Vjerojatno je da kada je, kada je, najavljujući svoju ostavku, Gavrilitsa izjavila da je njezina “vlada mogla trajati duže da je imala istu potporu u zemlji kao u inozemstvu”, mislila je posebno na topljenje potpore vodstva stranke, točnije predsjednika Sandua.
Drugi razlog za promjenu vlasti izravno je povezan s prvim. Ovo je stalan pad gledanosti PAS u posljednjih nekoliko mjeseci. Prema postojećim anketama, stranka trenutačno može računati na samo oko 23 posto glasova. To je vrlo malo, s obzirom na to da je prije samo godinu i pol dana, na izborima u srpnju 2021., dobila više od 50% potpore. Što je još gore: proruske stranke – odnosno Izborni blok komunista i socijalista i stranka “SHOR” – zajedno imaju potporu do 33 posto birača, pokazuju ista istraživanja javnog mnijenja. U nekim anketama Sandu, koji je mjesecima bio na čelu rejtinga povjerenja javnosti, inferioran je na toj poziciji bivšem socijalističkom, a sada nominalno proeuropskom gradonačelniku Kišinjeva, Ionu Chebanu (Ion Ceban). Uostalom, birači također nisu odobravali učinak vlade. Približno 52 posto Moldavaca ocijenilo je Gavriličinu vladu lošijom od prethodnih vlada, a samo 20 posto kazalo je kako je bolja od njih.
Ostavka prethodne vlade također je trebala omogućiti vještu (tj. a da ih se ne pretvori u žrtvene jarce) zamjenu za neke ministre, koji su posljednjih mjeseci postali sve veći teret imidža za neke ministre, koji su posljednjih mjeseci postali sve veći teret imidža za neke ministre, koji su posljednjih mjeseci postali sve veći teret imidža za PAS. Među njima nije samo spomenuti ministar pravosuđa, već i (povezan s vrlo visokom razinom inflacije, koja je 2022. premašila 30%) ministar financija i, prije svega, ministar infrastrukture i regionalnog razvoja Andrej Spinu (Andrej Spinu). Upravo je on, između ostalog, bio odgovoran za ugovore o opskrbi plinom i strujom, pa ga Moldavci nedvosmisleno smatraju odgovornim za radikalno povećanje cijena u energetskom sektoru. Dovoljno je reći da su carine na plin porasle više nego u umjetnoj inteligencijideset puta od listopada 2021. do listopada 2022.
Usput, ne radi se samo o cijenama. Neki Moldavci vjeruju da namjerno i radi korupcije koristi potpisane ugovore koji su bili neprofitabilni za građane (posebno ugovor s Gazpromom). Prema istraživanju Watchdog.md. provedeno u veljači 2023., 41% stanovništva zemlje tvrdi da su Spinu jednostavno “opljačkali Moldavci”. Te se tvrdnje čine neutemeljenima i prilično su povezane s pogreškama koje je Spinu napravio u informiranju moldavske javnosti o svojim postupcima. Nedostatak transparentnosti u tako složenom pitanju kao što je energija naveo je mnoge birače da vjeruju da su od njih skrivene određene činjenice, a vlasti su obogaćene rastom cijena sirovina i električne energije. Sam Spinu, kao utjecajna figura u PAS, već je bio imenovan glavnim tajnikom predsjedničke administracije nakon ostavke Gavrilice, a time i cijele vlade. Ova gesta trebala mu je, s jedne strane, nadoknaditi gubitak dužnosti, objasniti zašto neće preuzeti ministarsku fotelju u sljedećoj vladi, a s druge strane odagnati sva nagađanja da je vodstvo stranke nezadovoljno njime i da je izgubio Sanduovo povjerenje.
Sigurnost na prvom mjestu
Na gore opisane razloge za promjenu vlasti, treba dodati još jedan. Želja je prilagoditi sustav javne uprave izazovima s kojima se Moldavija suočava, posebice prijetnjama sigurnosti zemlje. Nedavno je ovo pitanje postalo od posebne važnosti.
13. veljače predsjednik Sandu održao je govor u kojem je, na temelju materijala koje su nekoliko dana ranije dostavili Norveškoj ukrajinski obavještajci, objavila da Rusija planira izvršiti državni udar u Moldaviji. Moskva namjerava koristiti ljude s vojnim iskustvom koji će u civilnoj odjeći zaplijeniti neke državne upravne zgrade i uzeti taoce.
Među onima koji će sudjelovati u sabotaži, po njezinu mišljenju, bit će i državljani Bjelorusije, Srbije i Crne Gore, kao i Rusi. Kako je Sandu objasnio, Rusija je na jesen pokušala destabilizirati situaciju u Moldaviji, ali to su spriječile lokalne posebne službe. Predsjednica je također rekla da su saboteri koji su planirali svrgnuti sadašnju vladu računali na potporu “unutarnjih kriminalnih organizacija”, među kojima je imenovala spomenutu stranku “SHOR” i ljude povezane s odbjeglim oligarhom Vladom Plahotniucom.
S obzirom na prijetnju iz Rusije, o kojoj je predsjednik govorio, odlučeno je da se prenese resor premijerke Dorin Rechan (Dorin Recean), čija je vlada već dobila glasovanje o povjerenju 16. veljače, manje od tjedan dana nakon ostavke vlade Gavrilitse. Rechan, koji je donedavno bio savjetnik predsjednika Sandua za sigurnost i bio na čelu moldavskog ministarstva unutarnjih poslova od 2012. do 2015., kao malo koji političar prijateljski raspoložen prema PAS (budući da ne pripada stranci), dobro je upoznat s funkcioniranjem agencija za provedbu zakona, policije, obavještajnih službi i prijetnjama s kojima se suočavaju. Stoga se nada da će njegovo imenovanje na čelo vlade ne samo poboljšati sigurnost zemlje, već će biti i jasan signal građanima da sadašnja vlada ne ignorira potencijalnu prijetnju Ruske Federacije.
Očekuje se kako će novi premijer, koji se tijekom svojeg mandata na mjestu ministra etablirao kao učinkovit administrator, također osigurati veću učinkovitost i disciplinu u javnim institucijama, što bi, s jedne strane, trebalo ubrzati reforme i, s druge strane, pokazati razočaranim biračima da vlada kontrolira administrativni aparat i čvrsto upravlja zemljom. Ovo je zauzvrat, kao nadam se. PAS, trebao bi doprinijeti rastu niskog rejtinga stranke.
Prijeti li Moldavija ruskom intervencijom?
Sanduova izjava dobila je širok odjek u svjetskim medijima. Ne iznenađuje da je njezin podtekst ipak bio izuzetno senzacionalan. Međutim, u stvarnosti, ni riječi moldavskog predsjednika ni izvješća ukrajinske obavještajne službe nisu otkrili ništa bitno novo. O pripremama Rusije za operacije sabotaže u Moldaviji razgovara se više od mjesec dana. Još u drugoj polovici 2022. istraživački novinari otkrili su niz studija koje su pripremili analitičari vezane uz ruske usluge, u kojima su ne samo procijenili društveno-političku situaciju u Moldaviji, već su predložili i potencijalne scenarije za akcije koje bi Rusija, uz pomoć lokalnih simpatizera Kremlja, mogla poduzeti kako bi promijenila prozapadnu vladu u Kišinjevu u onu prijateljsku prema Moskvi.
Zapravo, ne zaslužuju posebnu pozornost izvješća o ruskim planovima za Moldaviju kao takvu, već činjenica da vodeći moldavski političari sada tako otvoreno govore o njima. Donedavno, posebno u prvim mjesecima rata, vlasti u Kišinjevu pokušavale su ne komentirati izvješća o potencijalnoj prijetnji kremlja. Upozorenje iz Kijeva, koji je došao u Moldaviju, ušutkan, nadajući se da će izbjeći sukob s Rusijom i nepotrebne nemire u zemlji. U PAS vjerovao je da je, s obzirom na niski obrambeni potencijal Moldavije i krhkost njezinih administrativnih struktura, jedino na što se doista može osloniti neutralnost sadržana u ustavu. Međutim, vrlo brzo postalo je očito da ova strategija nije donijela nikakve opipljive koristi.
Ruski političari sve više i hrabro napadaju Moldaviju zbog bilo kakvih znakova suosjećanja prema Ukrajini ili akcija povezanih s procesom europske integracije. Ruski projektili usmjereni na ciljeve na ukrajinskom teritoriju također su sve češće letjeli iznad zemlje, unatoč spomenutoj neutralnosti. Kao rezultat toga, od druge polovice 2022. u Moldaviji je započela jasna promjena retorike i politike. Kišinjev je počeo otvoreno govoriti o ruskoj prijetnji. Također je povećala izdvajanja za obranu i dobila tehničku potporu saveznika (posljednjih tjedana, na primjer, oklopni transporteri stigli su u Moldaviju Piranhadonirala Njemačka).
Sandu također otvoreno traži od partnera da Moldaviji osiguraju sustave protuzračne obrane za borbu protiv ruskih raketa koje lete iznad zemlje. Dakle, iako predsjednikove riječi o prijetnji ruskog puča treba shvatiti ozbiljno, istodobno ih treba razmotriti u kontekstu promjene paradigme u moldavskoj politici prema Rusiji, koja je postala agresivnija i hrabrija.
Sanduova izjava bila je namijenjena ne samo informiranju javnosti o stvarnoj ruskoj prijetnji, već i skretanju pozornosti Zapada, usredotočenog na situaciju u Ukrajini, na Moldaviju, koja bi u bilo kojem trenutku mogla postati žrtva ruske sabotaže.
Osim toga, imao je unutarnju političku dimenziju. Sandu je još jednom spretno i razumno povezao barem dio oporbe s Rusijom, ističući pritom da njezine (tj. oporbene) aktivnosti ne samo da mogu destabilizirati stanje u zemlji, već i dovesti do činova otvorenog nasilja, uključujući prisilnu zapljenu upravnih zgrada ili uzimanje talaca. Naglasak na postojanju stvarne prijetnje iz Rusije služi i kao izgovor za nužne, ali kritizirane od strane proruske oporbe i koje ona smatra antidemokratskim djelovanjem PAS proširiti ovlasti moldavskih posebnih službi.
Istodobno, vlasti se pripremaju odbiti sve moguće provokacije. Upravo iz tog razloga, u barem nekoliko navrata posljednjih dana, ljudima koji bi mogli predstavljati čak i potencijalnu prijetnju javnoj sigurnosti, poput pristaša srpskog Partizana, zabranjen je ulazak u zemlju. Takav događaj, očito, nije bio nešto novo i stekao je publicitet u medijima uglavnom zbog konteksta – i sportskog i političkog – vezanog uz Sanduovu raniju izjavu o uključenosti građana Srbije u potencijalni puč.
Prošle godine, granične službe blokirale su ulazak više od 200 ruskih državljana podrijetlom iz Dagestana u Moldaviju. Dakle, čak i ako su takve radnje bile samo “puhanje hladno”, sada ih ne iznenađuje.
Prijevod s poljskog
Tekst je objavljen u sklopu projekta suradnje između nas i poljskog časopisa Nowa Europa Wschodnia.
Prethodni članci projekta: Ukrajina – EU: vruća završnica pregovora, Ukrajina – bijeg od izbora, Istočno partnerstvo nakon arapskih revolucija, U iskrivljenom ogledalu, prezreno, Lukašenko ide u rat s Putinom, Između Moskve i Kijeva, Kobasica je kobasica, Moj lavovi, Putin na galijama, Poluotok straha, Ukrajina izumljena na Istoku, Novo staro otkriće, I trebalo je biti tako lijepo, novogodišnji dar za Rusiju, Hoće li se raspravljati o povijesti, zastoj u Minsku
Izvorni naslov članka: Mołdawia odpycha Rosję
