Unatoč bravuramskim izjavama ruskih propagandista, reakcija ruskog političkog vodstva na pregovore s Kinom daleko je od optimistične.
Posjet čelnika Kineske i Kineske komunističke partije Xi Jinpinga, ponovno izabranog za treći mandat, Rusiji nije završio onim što se očekivalo od glavnog političkog događaja početka godine u Moskvi. Ruska državna propaganda tradicionalno je bila dobar rudnik za lošu igru, ali izostanak bilo kakvih ozbiljnih poslova kojima bi se moglo pohvaliti u Kremlju na temelju ovog posjeta više je nego rječit. Ali, kako se ispostavilo, ovo je bio samo početak.
Jedan od dva dokumenta s kojima su se Rusi uspjeli dogovoriti s kineskom stranom bila je izjava o produbljivanju odnosa između Moskve i Pekinga. Postoji jedna točka u ovoj izjavi koja se može nazvati ključnom za Narodnu Republiku Kinu u cijeloj povijesti rusko-ukrajinskog vojnog sukoba. Ovaj se stavak odnosi na ograničenja širenja nuklearnog oružja.
Kina, koja je tijekom cijelog razdoblja rata u punom opsegu bila ograničena na opće fraze o potrebi primirja i uspostavi mira, u jednom od svojih zahtjeva uvijek je izražavala jasan i specifičan stav. Taj se zahtjev odnosio na moguću uporabu nuklearnog oružja u ratu u Ukrajini. Ta se poruka, naravno, odnosila na Rusiju, budući da Ukrajina nema to oružje za masovno uništenje, a zapadni partneri, naravno, neće osigurati takvo oružje Oružanim snagama Ukrajine – a oni sami ga ne planiraju koristiti protiv ruskih okupatora.
Zato se u zajedničkoj rusko-kineskoj izjavi koju su potpisali Xi i Putin spominje nuklearno oružje. Konkretno – o nemogućnosti raspoređivanja nuklearnog oružja izvan vlasničkih zemalja. Ovu klauzulu u sporazumu očito je diktirala kineska strana, koja rusko-ukrajinski rat doživljava kao lokalni sukob koji ne ugrožava interese Kine. Ništa osim moguće upotrebe oružja za masovno uništenje – koje će biti izravan put do Trećeg svjetskog rata, iz kojeg se NRK više neće moći kažnjavati.
Ukratko, spominjanje nuklearnog oružja u izjavi koju je Xi Jinping donio kući iz Moskve moglo bi se smatrati barem lokalnim vanjskopolitičkim uspjehom Narodne Republike Kine. Da nije bilo izjave Vladimira Putina, koja je zapravo postala pravi demarš.
Ruski diktator rekao je prije nekoliko dana (manje od tjedan dana nakon što je zrakoplov s kineskim čelnikom napustio zračni prostor agresorske zemlje) da je spreman rasporediti nuklearno oružje na teritorij savezničke Bjelorusije. Naravno, za Putina su izmišljeni brojni izgovori. Prvo, vazal iz Minska Alexander Lukašenko navodno je to dugo tražio. Uobičajeno je da vladari Kremlja opravdaju svoje kriminalne postupke tuđom inicijativom. Radnici su uvijek “tražili” podizanje cijena. Intervencija u Afganistanu provedena je “na zahtjev” lokalnih vlasti. Agresija na Ukrajinu uzrokovana je isključivo “pozivima slobodoljubivog naroda Donbasa”. A Rusija, prema sebi, u svim slučajevima djeluje samo reaktivno, samo odgovarajući na ove brojne zahtjeve. Drugi dovoljan razlog za kršenje novih sporazuma Vladimir Putin nazvao je činjenicu da bjeloruske postrojbe navodno neće imati pristup nuklearnim optužbama.
Naravno, ti argumenti nisu nikoga uvjerili i nisu mogli uvjeriti. Zapad će biti nezadovoljan bilo kakvom manipulacijom oružjem za masovno uništenje, a Kina… A Kina je već odgovorila na izjavu diktatora Kremlja. Glasnogovornica kineskog ministarstva vanjskih poslova Mao Nin na konferenciji za novinare, odgovarajući na pitanje jednog od stranih medija o Putinovoj ideji preuzimanja nuklearnih optužbi u Bjelorusiju, tradicionalno je bila suzdržana – ali ništa manje rječita. Glasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova Narodne Republike Kine podsjetila je da su u siječnju čelnici pet službenih nuklearnih sila objavili zajedničko priopćenje o nemogućnosti vođenja nuklearnog rata i potrebi izbjegavanja strateških rizika povezanih s tim čimbenikom.
Govoreći izravno, Peking je izrazio nezadovoljstvo činjenicom da je Moskva prekršila sporazume postignute tijekom Xijevog posjeta u samo nekoliko dana. Ne samo da se Kina kategorički protivi pretvaranju sadašnjeg rata u nuklearni, već se ispostavlja i da je Kremlj razotkrio vođu kineskih komunista kao predmet ismijavanja. Xi Jinping je, kršeći uspostavljeni poredak upravljanja strankom i zemljom, stao na tanak led, očajnički su mu bili potrebni zapaženi uspjesi, posebno u vanjskoj politici. I pokazalo se da on, sa svom svojom moći i utjecajem, nije mogao zaštititi regiju i svijet od mogućeg nuklearnog rata. Zašto je Vladimir Putin napravio tako oštar i rizičan korak?
Ova izjava vođe Kremlja nije ništa drugo nego odgovor drugu Xiju. Odgovor, posebno, za nepotpisani sporazum o plinu, o kojem se pisalo u kontekstu moskovskog posjeta kineskog čelnika svjetskim medijima. Rusija je sada na rubu ozbiljnih gospodarskih problema povezanih s isa zapadnim sankcijama i gubitkom velikog europskog tržišta potrebna su sredstva za nastavak rata. A Ruska Federacija ta sredstva može uzeti samo na jednom mjestu – u plinskim i naftnim bušotinama. No, u Moskvi nisu odobreni ni novi ugovor o opskrbi plinom, ni sporazumi o izgradnji plinovoda Power of Siberia – 2.
Rusija nije dobila nikakvu ozbiljnu financijsku potporu od Kine – samo tradicionalni tamburaški plesovi oko Xijevog “mirovnog plana”, koji nisu ništa drugo nego ritualno poštovanje (i nedostatak razgovora između čelnika Kine i Ukrajine, koji su se očekivali nakon moskovskog sastanka dvojice azijskih diktatora). I, nakon što nije dobio ništa značajno osim dvije opće izjave o bilo čemu, Kremlj je odlučio pribjeći ucjeni u svom stilu. U slučaju Kine – nuklearni. Jer Putin savršeno razumije dvije stvari.
Prvo, Kina stvarno ne želi nuklearni rat. Drugo, kineski nuklearni arsenal inferioran je u odnosu na ruski, tako da je ova sfera jedina u rusko-kineskim odnosima, gdje Moskva može diktirati uvjete. A Vladimir Putin se toga savršeno dobro sjeća.
No, čini se da je zaboravio da, ekonomski i politički, Rusija, naprotiv, ovisi o Kini. Zamislimo što će se dogoditi ako iznenada one države članice Ujedinjenih naroda koje su usmjerene na NRK počnu glasati na sastancima Opće skupštine UN-a za proturuske rezolucije – sve do hipotetskog isključivanja agresorske zemlje iz Vijeća sigurnosti ove organizacije. A ukrajinski diplomati već su govorili o ovom scenariju kao jedinom stvarnom u trenutnoj situaciji. Što možemo reći o ovisnosti ruskog gospodarstva, osobito vojno-industrijskog kompleksa Ruske Federacije, o kineskim dijelovima i opremi.
Vladimir Putin nezadovoljan je situacijom u ratu protiv Ukrajine (i Zapada). Nezadovoljan sam stajalištem Kine – koje, za razliku od jasnog pro-ukrajinskog stajališta Sjedinjenih Država, uz potporu snažne vojno-financijske potpore i potpore sankcijama, nije ništa drugo nego deklaracija. I tako podiže ulog, pokušavajući izvršiti pritisak na Kinu. A kako će taj pokušaj pritiska završiti – pokazat će vrijeme. Prva reakcija kineskih vlasti ne sluti na dobro za Kremlj.
