Veliki ljudi velike Ukrajine!
Prije godinu dana, na današnji dan s istog mjesta oko sedam ujutro, obratio sam vam se kratkom izjavom, koja je trajala samo 67 sekundi. Čuo je dvije najvažnije stvari i tada i sada. Činjenica da je Rusija započela potpuni rat protiv nas. I činjenica da smo jaki. Spremni smo na sve. Svi ćemo pobijediti. Zato što smo Ukrajina!
To je počelo 24. veljače 2022. godine. Najduži dan u našim životima. Najteži dan u našoj novijoj povijesti. Probudili smo se rano i od tada nismo zaspali.
Netko je imao strah, netko je doživio šok, netko nije znao što bi rekao, ali svi su osjetili što učiniti. Gužve su se pojavile na cestama, ali mnogi su vozili na oružju. Bilo je redova. Neki su stajali na granicama, ali mnogi u vojne urede za registraciju i upis i TRO.
Nismo podigli bijelu zastavu, već smo počeli braniti plavo-žute. Nisu se bojali, nisu se slomili, nisu odustali. Simbol toga bili su graničari iz Zmiyinyja i ruta kojom su poslali “ruski ratni brod”.
Naša vjera je ojačala. Naš duh je ojačao. Preživjeli smo prvog dana rata. Nismo znali što će se dogoditi sutra, ali smo sigurno shvatili: moramo se boriti za svako sutra!
I borili smo se. I grizli svaki dan. I stajali smo drugi dan. A onda – u trećem. Tri dana da smo dobili da živimo. Prijetili su da za 72 sata nećemo postojati. Ali preživjeli smo četvrti dan. A onda u petoj. I danas stojimo točno godinu dana. I još uvijek znamo: morate se boriti za svako sutra!
Zahvaljujem svima koji nastavljaju naš otpor. To su sve naši branitelji i branitelji. Oružane snage Ukrajine. Kopnene snage, naše pješaštvo i tankeri. Zračne i pomorske snage. Artiljerija, protuzračna obrana, padobranci, izviđači, graničari. USN, Sigurnosna služba Ukrajine, Nacionalna garda, policija, trupe su sve naše sigurnosne i obrambene snage. Zahvaljujući tebi, Ukrajina stoji. I izdržali smo mjesec veljaču i početak rata u veljači.
A onda je bilo proljeće. Novi napadi, nove rane, nova bol. Svi su vidjeli istinu u našem neprijatelju. Granatiranje rodilišta, dramskog kazališta u Mariupolju, Regionalne državne uprave Mykolaiv, Trg slobode u Harkivu, željeznički kolodvor u Kramatorsku. Vidjeli smo Buchu, Irpina, Borodyanku. Cijeli svijet je jasno shvatio što “ruski svijet” zapravo znači. Za što je Rusija sposobna.
U isto vrijeme, svijet je vidio za što je Ukrajina sposobna. Ovo su novi heroji. Branitelji Kijeva, branitelji “Azovstala”. Novi podvizi koji su izveli cijele gradove. Harkiv, Chernihiv, Mariupol, Kherson, Mykolaiv, Hostomel, Volnovakha, Bucha, Irpin, Okhtyrka. Gradovi heroji. Kapiteli neuništivosti. Novi likovi. I istodobno – nove procjene i prognoze za Ukrajinu.
Prvi mjesec rata. I prva prekretnica u ratu. Prve promjene u svjetskoj percepciji Ukrajine. Nije pala tri dana. Zaustavila je drugu vojsku svijeta.
Svakodnevno smo trpjeli nove udarce, svakodnevno učili o novim tragedijama, ali smo izdržali zahvaljujući onima koji su svaki dan ležali punim plućima. Za dobrobit drugih.
To su naši liječnici koji spašavaju ranjene vojnike na prvim linijama bojišnice, izvode operacije pod paljbom, rađaju u skloništima za bombe, ostaju na dužnosti danima i tjednima. Poput naših spasitelja i vatrogasaca koji izvlače ljude ispod ruševina i iz vatre 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu. I naši željezničari, koji su evakuirali stotine tisuća Ukrajinaca bez sna i zaustavljanja od početka rata.
A onda su uslijedile prve ofenzive, prva postignuća, prva oslobođena područja. Prva, a ne posljednja Čornobaivka. Protjerivanje okupatora iz regija Kijev, Sumy i Chernihiv. Naša “Stugna”. “Joha.” Naš “Neptun” i krstarica “Moskva”, koja ide na dno. Prvi “Ramstein”. I drugi u povijesti zajma-najma.
Ukrajina je iznenadila svijet. Ukrajina je inspirirala svijet. Ukrajina je ujedinila svijet. Kao dokaz, možete reći tisuće riječi, ali nekoliko ih je dovoljno. HIMARS, Patriot, Abrams, IRIS-T, Challenger, NASAMS, Leopard.
Zahvaljujem svim našim partnerima, saveznicima i prijateljima koji stoje rame uz rame s nama cijelu godinu. Drago mi je da je međunarodna anti-Putinova koalicija toliko narasla da joj je potrebna zasebna žalba. Učinit ću to uskoro. Nužno.
Zahvaljujem i našoj vanjskopolitičkoj vojsci. Podjele naših diplomata, veleposlanika, predstavnika u međunarodnim organizacijama i institucijama. Svatko tko tuče okupatore vatrom i mačem međunarodnog prava traži nove sankcije, priznanje terorističke države kao terorističke države.
Rat je promijenio sudbinu mnogih obitelji. Prepravila je priče naših obitelji. Promijenio je naše običaje i tradiciju. Ranije su djedovi govorili svojim unucima kako su tukli naciste. Sada unuci govore svojim djedovima kako su pobijedili rašiste. Prije su majke i bake tkale šalove, a sada tkaju maskirne mreže. Prije su djeca tražila od Djeda Božićnjaka pametne telefone, gadgete, ali sada daju džepove i prikupljaju sredstva za naše borce.
U godinu dana, gotovo svaki Ukrajinac je izgubio nekoga. Otac, sin, brat, majka, kći, sestra. Voljena osoba. Bliski prijatelj, kolega, susjed, poznanik. Moja sućut.
Gotovo svi na telefonu imaju barem jedan kontakt koji se više nikada neće javiti na telefon. Neće odgovoriti na tekst “Kako si?”. Ove dvije jednostavne riječi stekle su novo značenje tijekom ratne godine. Svakodnevno su milijuni Ukrajinaca milijun puta pisali ili govorili ovo pitanje rodbini i prijateljima. Svaki dan netko nije dobio odgovor. Svaki dan, osvajači su ubijali naše voljene.
Nećemo izbrisati njihova imena ni s telefona ni iz vlastitog sjećanja. Nikada ih nećemo zaboraviti. Nikada to nećemo oprostiti. Nikada se nećemo smiriti dok ruski ubojice ne dožive zasluženu kaznu. Kazna međunarodnog suda. Božji sud. Naši ratnici. Ili svi zajedno.
Presuda je očita. Prije devet godina susjed je postao agresor. Prije godinu dana, agresor je postao krvnik, pljačkaš i terorist. Ne sumnjamo da će oni odgovarati. Ne sumnjamo da nas čeka pobjeda.
Ljeti smo to osjetili. Prošli smo kroz 100 dana rata. Dobili smo status kandidata za EU, vratili Zmiyinyja, čuli prvi “pamuk” na Krimu, vidjeli vatromet u skladištima okupatora i mostu Antonovsky.
Kolovoz je bio prvi mjesec kada okupatori nisu zauzeli niti jedan ukrajinski grad. Prijetnje i ultimatumi o denacifikaciji promijenili su se u geste dobre volje. I tada smo osjetili: naša pobjeda je neizbježna. Ona je blizu. I hoće.
A onda je bila jesen. I naša protuofenziva. Oslobođenje Izyuma, Balaklije, Kupyanska, Lymana, regije Kherson i grada Khersona. Vidjeli smo ljude kako se susreću s našom vojskom. Kako zaštititi ukrajinsku zastavu. Kako su čekali Ukrajinu.
Želim apelirati na one koji još uvijek čekaju. Za naše građane koji su sada pod privremenom okupacijom. Ukrajina vas nije napustila, nije zaboravila na vas, nije vas napustila. Na ovaj ili onaj način, oslobodit ćemo sve naše zemlje. Učinit ćemo sve da se Ukrajina vrati. I svima koji su sada prisiljeni ostati u inozemstvu: učinit ćemo sve da se vratite u Ukrajinu. Da bi to bilo moguće.
Borit ćemo se i vratiti svako naše polje. I samo što će sve ovo zajedno biti pobjeda.
Vidimo je čak i u mraku. Unatoč stalnim masovnim raketnim napadima i nestanku struje. Vidimo svjetlo ove pobjede.
U sjećanjima na prve senzacije 24. veljače 2022. ljudi nazivaju šok, bol, nesigurnost. Godinu dana nakon potpune invazije, vjera u pobjedu je 95%. Glavna emocija koju osjećamo kada razmišljamo o Ukrajini je ponos.
Za svakog Ukrajinca, svakog Ukrajinca. Ponos na nas. Postali smo jedna velika vojska. Postali smo tim u kojem netko pronalazi, netko se pakira, netko donosi, ali svi doniraju.
Zahvaljujem našim ljudima, zahvaljujem našoj višemilijunskoj vojsci dobrovoljaca i brižnih građana koji mogu prikupiti i dobiti sve što im treba.
Postali smo jedno. Naši novinari i mediji bore se protiv laži i panike s ujedinjenom frontom.
Postali smo jedna obitelj. Među nama više nema stranaca ili stranaca. Ukrajinci su danas svi svoji. Ukrajinci su štitili Ukrajince, otvarali svoje domove i srca onima koji su bili prisiljeni pobjeći od rata.
Izdržavamo sve prijetnje, granatiranje, kazetne bombe, krstareće rakete, dronove kamikaze, zamračenje, hladnoću. Jači smo od toga.
Bila je to godina otpornosti. Godina ravnodušnosti. Godina hrabrosti. Godina boli. Godina nade. Godina izdržljivosti. Godina jedinstva. Godina neuništivosti. Veljača je godina neuništivosti.
Njegov glavni rezultat je da smo preživjeli. Nismo poraženi. I učinit ćemo sve da pobijedimo ove godine!
Slava Ukrajini!
