U posljednje vrijeme ruski predsjednik Vladimir Putin prikazuje neke iznimno apokaliptične scenarije za svoju zemlju. Primjerice, u intervjuu za TV kanal Rossiya-1 rekao je da Zapad navodno ima samo jedan cilj – uništiti Rusku Federaciju. “Ruski narod, ako Zapad uspije uništiti Rusku Federaciju i uspostaviti kontrolu nad njezinim olupinama, možda neće preživjeti – oni će biti Moskovljani, Ural i drugi”, predviđa Putin.
Još ranije, tijekom obraćanja zastupnicima Savezne skupštine, Putin se požalio da Zapad samo spava i vidio kako “natjerati Ruse da pate” ako želi “nanijeti strateški poraz Rusiji i okončati ih jednom zauvijek”.
Nisam siguran da Zapad traži raspad Rusije, radije ne. Iako smo mi, Ukrajinci, sasvim sposobni za takav scenarij, ovdje možemo samo pozdraviti prognozu ruskog diktatora.
Ali sjetimo se kakva je bila njegova retorika prije godinu dana. Ultimatumi Zapada, prijetnje Ukrajini, hvaleći njezinu “denacionalizaciju” i “demilitarizaciju”, podučavajući “istinsku dekomunizaciju”, bez obzira na značenje koje stavlja u te riječi. Putin je bio siguran da će za nekoliko dana moći slomiti otpor Ukrajinaca i svečanom povorkom prošetati Khreshchatykom. Poznato je da je sve bilo pripremljeno za takvu “pobjedničku paradu”, koja je trebala postati još jedna moćna karika u propagandnom mitu o ruskim imperijalcima.
Tijekom godine Putin je ponovio riječi kao mantru: “Posebna operacija ide prema planu.” Ali sada kada je zaustavljen, mučne odnose zamijenili su trenisi povijesnog gubitnika.
Naravno, glavni čimbenik tih promjena bio je uspjeh Oružanih snaga Ukrajine u kazalištu operacija. Kremlj je morao proglasiti (navodno djelomičnu) mobilizaciju, odvesti zekove na bojišnicu i sva ratišta svojim leševima i proklinjati oružje u Iranu, Sjevernoj Koreji i Bjelorusiji. Međutim, sve to nije puno pomoglo. Relativno mali grad Bakhmut, koji, štoviše, nema veliku stratešku važnost, Rusi pokušavaju uhvatiti već pola godine, tamo staviti tisuće boraca svojih elitnih jedinica, ali ne postižu mnogo uspjeha.
Kako bi nekako nadoknadili neuspjehe na fronti, Rusi pribjegavaju kriminalnoj taktici granatiranja mirnih ukrajinskih gradova. Rakete su pogodile stambene zgrade u Dnjiprou, Zaporizhiji, Harkivu, ubijajući civile. Tim napadima rusko vodstvo pokušalo je Ukrajincima oduzeti osnovne civilizacijske uvjete, zamrznuti ih hladnom, uništavajući kritičnu infrastrukturu. Ali svi ti pokušaji imali su minimalan učinak.
I ti strateški neuspjesi Rusije, kršenja konvencija ratovanja, naravno, postaju poznati svijetu, koji na njih odgovara u skladu s tim. Zapravo, ova reakcija međunarodne zajednice postala je mnogo opasnija za Kremlj od bespomoćnosti ruskih vojnika na bojnom polju.
Američki predsjednik Joe Biden, zanemarujući sve sigurnosne protokole, hrabro hoda središtem Kijeva. Čak ignorira i alarm za zrak. Najviši političari svijeta dolaze u glavni grad Ukrajine bez ikakvog straha, čak ih ni potreba za putovanjem vlakom sa zapadne granice Ukrajine ne zaustavlja.
Uklanja se tabu NATO-a o opskrbi Ukrajine ofenzivnim oružjem, uključujući najmodernije zapadne tenkove. Raspravlja se o pitanju opskrbe modernih lovaca i dalekometnih raketa. I nema sumnje da će se to riješiti pozitivno, iu bliskoj budućnosti.
Ovogodišnja Minhenska sigurnosna konferencija postala je epohalna za Ukrajinu. Uostalom, u jednom trenutku na tom je događaju cijeli svijet proglašen takozvani “uspon Rusije s koljena”. Sjećate li se Putinova agresivnog govora u Münchenu u veljači 2007.? Potom je optužio Zapad, posebice Sjedinjene Države, za uplitanje u ruska unutarnja pitanja, opstruiranje vanjske politike Rusije. Navalio je na NATO, koji “gura svoje prednje snage prema našim granicama”. Mislio je da je Savez već prihvatio u svoje redove ne samo zemlje bivšeg komunističkog bloka, već i bivše sovjetske republike – Latviju, Litvu i Estoniju, koje Moskva nije mogla oprostiti.
“Rusija je zemlja s više od tisućljetne povijesti i gotovo uvijek je uživala privilegiju vođenja neovisne vanjske politike. Danas nećemo izdati tu tradiciju”, ponosno je tada rekao Putin. Osjećate li kako se njegova retorika promijenila? Uostalom, sada se suosjećajnim glasom žali da Zapad pokušava uništiti Rusiju.
Dakle, Rusi uopće nisu bili pozvani u ovogodišnji München. Pa, zato što je poanta pozivanja predstavnika agresorske zemlje, koja ne daje nikakve signale konstruktu. I bez Rusa, na marginama konferencije, izoštreni su prilično zanimljivi razgovori, kako prenose sudionici događaja. Stvar je u tome da je zapadni svijet čvrsto odlučio neutralizirati Putina. A tu su tezu potvrdili mnogi izvori. Bitno je odlučeno: nema više razgovora o “spašavanju lica” Putinu, ne da ga se tjera u slijepu ulicu, da daje iom chance. Jer kako drugačije? Šef Kremlja pokrenuo je krvavi rat osvajanja, koji Ukrajina uopće nije isprovocirala. Ruska vojska uništava cijele gradove u Ukrajini, ubija tisuće civila, organizira strašan teror na okupiranim područjima, uništava civilnu infrastrukturu. I što je najvažnije – ne želi prestati, priprema nove ofenzive, najavljuje sljedeću mobilizaciju. To jest, od njega se ne može očekivati mir.
Kako i na koji način će ruski diktator biti neutraliziran pitanje je za raspravu. I mnogo zatvorenije od minhenske konferencije. U svakom slučaju, protiv Putina je proglašen “križarski rat”. Joe Biden je svojom hrabrom kijevskom turnejom pokazao da je upravo on spreman voditi ovu kampanju. Jasno je da će cijeli teret pasti na Oružane snage Ukrajine, ali sada će im biti osigurana sva sredstva za pobjedu – s jedne strane. S druge strane, nitko neće vršiti pritisak na Kijev da pregovara s Kremljem do potpunog de-okupacije Ukrajine.
U tom kontekstu, malo zbunjujući članak u novinama The Wall Street Journal, u kojem se navodi da su London, Berlin i Pariz spremni Ukrajini osigurati dovoljno oružja, uključujući borbene zrakoplove, kako bi joj pružili “odlučujuću prednost” na bojnom polju. Ali na taj način navodno potiču Ukrajinu da započne pregovore s Rusijom.
Međutim, predstavnici njemačke vlade već su opovrgnuli informacije o navodnoj sklonosti Kijeva pregovorima s Moskvom. Nije potvrđeno ni u Londonu ni u Parizu.
U tom kontekstu vrijedi obratiti pozornost na Peking, koji se nakon godinu dana šutnje odlučio pridružiti mirovnim naporima u rusko-ukrajinskom ratu. Kinesko ministarstvo vanjskih poslova objavilo je 24. veljače svojevrsni mirovni plan od 12 točaka. Ukrajinci su to uglavnom doživljavali negativno. Mnogi su čak rekli da Peking igra zajedno s Moskvom. Osobno, mislim da nije. Umjesto toga, naprotiv, uvjeren sam da ovaj plan može biti koristan Ukrajini.
Obratimo pozornost prije svega na njezinu prvu točku: “Poštivanje suvereniteta svih zemalja – potpora suverenitetu i integritetu svih zemalja, bez obzira na njihovu veličinu i bogatstvo.” Može se samo pozdraviti ovaj pristup kineskog vodstva. Osobno, umjesto predsjednika Zelenskija, nazvao bih Xi Jinpinga i rekao: “Gospodine Xi, veliki plan, spremni smo razgovarati o tome. Ali o čemu tamo raspravljati, čak i malo provesti. Počnimo s prvom točkom. Suverenitet i teritorijalni integritet pretpostavljaju odsustvo stranih okupacijskih postrojbi na našem teritoriju – veliki, mi smo za to. Je li Rusija spremna za ovo? Ne? Pa, imaš prednost nad njom.”
Osim toga, postoji nekoliko korisnih točaka. Na primjer, o očuvanju “koridora žita” koji Moskvu čini tako nervoznom. Ili više o “osiguravanju sigurnosti nuklearnih elektrana”. Nije najgora točka u smanjenju strateških rizika. “Kina se protivi prijetnji ili uporabi nuklearnog oružja, protiv razvoja ili uporabe kemijskog i biološkog oružja”, navodi se u planu. A mi smo samo za to.
Nije ni čudo što je Rusija bila prilično hladna u vezi kineskog plana. Jasno je da se Kremlj nije usudio izravno ga kritizirati.
Iako da, postoje mnoge štetne točke u smislu toga, posebno o ukidanju sankcija, o zaustavljanju vojne pomoći, o nesvrstanju. Ali ponavljam: prioritet je prva točka, ako je Rusija ne želi ispuniti, onda je sva krivnja na tome. I bez završetka prve točke, nema smisla ići na sljedeće.
Naravno, tako čisto hipotetski modeliram situaciju na liniji Kijev-Peking u vezi s kineskim mirovnim planom. Da, Kina koristi isključivo svoju logiku. Zapadni obavještajci izvještavaju o vjerojatnosti isporuke kineskog oružja Rusiji. To ne bi bilo iznenađujuće, jer Kina nipošto nije korisna za potpuni poraz ruske vojske, potpuni poraz Kremlja i moguću smjenu Putina. Jer nije poznato tko će ga zamijeniti i što će Ruska Federacija postati nakon poraza. Ali ono u što ne sumnjam je da će Peking odrediti svoje daljnje akcije ovisno o situaciji na bojnom polju. I samo su naše Oružane snage, njihovi uspjesi u de-okupaciji ukrajinskog teritorija, sposobni ojačati argumente u korist Ukrajine za Kinu.
