S činjenicom da strani političari u Ukrajinu dolaze vlakom, pa čak i svjetski lideri (Scholz s Macronom, Johnsonom, Sunakom), već smo se nekako navikli na to. Sada je već moguće ponašati se – kada će se, kažu, Biden već odnositi na nas, samo što on, čini se, nije bio u glavnom gradu države koja se herojski borila za zapadni svijet. Međutim, kako se ispostavilo, ne samo on.
Ministar vanjskih poslova Države Izrael Eli Cohen doputovao je prošlog tjedna u istinski povijesni posjet Ukrajini. Povijesno, jer su do sada predstavnici ove bliskoistočne države izbjegavali temu rusko-ukrajinskog rata koliko su mogli. Izraelska strana pokušava ne oglašavati gotovo sve moguće opcije za pomoć Ukrajini, čak ni o pružanju tehnologija povezanih s razumnim obavješćivanjem o bespilotnim letjelicama i projektilima, rekao je ukrajinski veleposlanik u Izraelu Jevgen Korniychuk.
Takav oprez izraelskih vlasti, i prethodnih i sadašnjih, može se razumjeti. Izrael ima Siriju na svojoj strani, a ruske trupe u Siriji. Daleko od najugodnijeg susjedstva, iskreno. Međutim, situacija u sadašnjem ratu je takva da sjedenje iza maske neutralnosti (formalne ili stvarne) neće raditi. Čak je i Švicarska, ovaj jedinstveni otok “vječne neutralnosti” usred Europe, blizu kršenja vlastitih pravila. Barem društvo više nije protiv činjenice da konfederacijske vlasti dopuštaju ponovni izvoz švicarskog oružja u ratobornu Ukrajinu. A to puno govori.
Izrael i Ukrajina imali su zajedničkog neprijatelja nakon početka rata. To je Iran, koji Ruskoj Federaciji osigurava razne bespilotne letjelice (a možda i ne samo njih). Dakle, prije ili kasnije, ali Tel Aviv je morao ići na zbližavanje s Kijevom. I na kraju, nastaviti rad veleposlanstva u Ukrajini, što je Eli Cohen učinio tijekom svog posjeta. Usput, za usporedbu, američko veleposlanstvo u glavnom gradu Ukrajine počelo je raditi u svibnju prošle godine. Europski veleposlanici vratili su se i ranije.
Ali, naravno, glavna stvar u ovom posjetu izraelskog ministra vanjskih poslova nije bilo otvaranje veleposlanstva. I, možda, čak ni njegova izjava potpore mirovnim inicijativama predsjednika Zelenskija unutar UN-a. Iako je to također vrlo snažan potez – budući da se ove mirovne inicijative odnose na obnovu teritorijalne cjelovitosti Ukrajine (to jest, povratak Krima u rodnu luku) i kažnjavanje agresora. No, tijekom posjeta izraelskog ministra postojala je još jedna poruka, koju još treba procijeniti. I nakon procjene, koristite ga za namjeravanu svrhu, bez obzira koliko cinično zvučalo.
Ova poruka bila je sam raspored Cohenovog ukrajinskog posjeta. Točnije, lokacije koje je posjetio tijekom boravka u glavnom gradu. Naravno, to je Bucha, koji je već obvezni program za svakog svjetskog političara koji dođe u ratobornu Ukrajinu. I, naravno, kao i za svakog izraelskog političara – Babyna Yara. Nema ništa iznenađujuće na obje ove lokacije. No, do sada nitko od posjetitelja nije spojio ova dva mjesta u istom posjetu.
Takav potez Elija Cohena od velike je simboličke važnosti. Svojim posjetom doslovno u roku od nekoliko sati od tih mjesta krvavih zločina dvojice svjetskih diktatora, izraelski veleposlanik ih je zapravo stavio na istu razinu. I malo je vjerojatno da je takva slučajnost u rasporedu posjeta slučajna. Diplomati, ako su pravi diplomati, a ne Sergej Lavrov, vrlo su oprezni, točni i oprezni u vezi s takvim stvarima. Čak su i predstavnici diplomatskog zbora Sovjetskog Saveza razumjeli ove nijanse svoje službe. Sin legendarnog sovjetskog ministra vanjskih poslova Andreja Gromyka prisjetio se u jednom intervjuu koliko je unutarnja reakcija njegova oca bila negativna na huligansku podvalu prvog tajnika Središnjeg odbora CPSU-a Nikite Hruščova kada je na sastanku Opće skupštine UN-a podigao cipelu na stol.
Stoga takva slučajnost u vremenu i prostoru ova dva imena – “Bucha” i “Babyn Yar” – teško da je slučajna. Međutim, u bilo kojim okolnostima Ukrajina bi trebala iskoristiti ovu poruku u svoju korist. Uostalom, nije tajna da u Europi postoje mnoge političke snage koje se posebno bore za krečenje već potpuno narušenog ugleda Vladimira Putina. Isti Orbán, koji stalno poziva na suradnju s agresorskom zemljom. A desničarski radikali iz Alternative za Njemačku čak su izravno izjavili tijekom rasprave o nacrtu zakona o priznavanju Holodomora 1932.-1933. kao genocida nad ukrajinskim narodom da putina ne treba uspoređivati s Hitlerom (kažu, prvi nije tako loš).
I ovdje imate taj tihi, ali ne manje rječit signal onih koji, bolje od bilo koga drugog na svijetu, znaju cijenu ignoriranja (pa čak i prepuštanja) agresivnoj totalitarnoj ideologiji. Babyn Yar je dugo bio svjetski simbol nacističkih zločina. Bucha je sada postao isti simbol rašističkih zločina, koji je jedva 20 km odvojen od mjesta istrebljenja kijevskih Židova. I to je ono što afinitet dviju tragedija je o tome, o sličnosti dvaju totalitarnih režima i trebali su signalizirati svijetu takvu gestu Elija Cohena. A Ukrajina, koja nastoji osuditi vodstvo Kremlja u novom “Nürnberškom procesu”, to uvijek mora naglasiti. Koristeći slične, jedva primjetne, ali ne manje živopisne geste stranih posjetitelja.
Ime “Bucha” trebalo bi postati jasno svijetu bez daljnjeg objašnjenja kao “Holokaust”, “Auschwitz”. I “Babyn Yar”, da. Tek kada svjetska zajednica donese odgovarajuće zaključke – moći će se pretpostaviti da su posljedice Münchena-1938. i Bukurešta-2008.(a to su događaji takvog jednog reda, bez obzira što govori “Chamberlain XXI stoljeća” Angele Merkel) uspješno asimilirane i postat će prava zaštita na putu drugog diktatora. A tragedije poput onih koje su doživjeli židovski i ukrajinski narodi neće se ponoviti.
