Ples s leopardima konačno je sretno gotov. Možemo reći da je cijeli plesni maraton, koji je započeo prvom bombom koja je pala na ukrajinske gradove u noći 24. veljače. Čak i ranije, kada je postalo jasno da je invazija velikih razmjera neizbježna. Tada su Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjedinjene Države, Poljska i baltičke zemlje počele aktivno pružati vojnu pomoć Ukrajini u obliku “žalaca”, “javelina”, “peruna” i drugog streljiva.
Njemačka je u isto vrijeme predala (na kraju nije ni prenijela, već je samo obećala) pet tisuća vojnih kaciga zastarjelog modela. Te su se kacige odmah pretvorile u meme, simbol njemačke neodlučnosti, kratkovidnosti berlinskih političara, nespremnosti da vide očito, pokušaja pomirenja s agresorom.
A tenkovi? Ali kakvi su tenkovi tamo, što si ti? Ne možemo dopustiti eskalaciju napetosti, rast sukoba. Iako se za pravdu mora priznati da se dugo nijedna zemlja partnera nije žurila osigurati ta borbena vozila. Ali ti tenkovi – općenito, svaka nova vrsta teške opreme bila je vrlo teška, zapravo se probijala bitkom, barem diplomatskom.
Sva ta kašnjenja, naravno, koštala su nas puno novca. Naši najbolji branitelji su poginuli, cijeli gradovi su uništeni, teritoriji izgubljeni, što će kasnije morati biti odbojno krvlju. Ali ne možete ništa učiniti, tako još uvijek funkcionira sustav kolektivne zaštite zapadnog svijeta kada je u pitanju vrući rat na koji ovaj svijet nije računao.
Čini se da je davno teza Francisa Fukuyame o “kraju povijesti” pokazala njegovu bezvrijednost, na kraju je sam politolog priznao da je pogriješio, a vodeći svjetski političari ipak su branili koncept pacifizma, smirivanja, odsutnosti tvrdoglavih antagonista na planeti.
Zapad postupno prolazi. Prvo s haubicama “tri osi”, zatim “gepardima”, pa –Panzerhaubitze 2000, CEZAR, konačno dugo očekivani raketni sustavi s više lansiranja HIMARI, MRLS M270, MARS II. Zahvaljujući zapadnoj vojnoj opremi, koja je imala mnogo bolje taktičke i tehničke karakteristike od sovjetsko-ruske, ukrajinski branitelji uspjeli su preuzeti inicijativu, provesti niz sjajnih protunapadnih operacija i osloboditi mnoga okupirana područja, uključujući regije Harkiv, Kherson i Luhansk.
Da, imali bismo zapadne tenkove, sve bi moglo ići puno brže i učinkovitije, i što je najvažnije – s manje krvi. Međutim, do sada to nije bilo pitanje. Glavna kočnica bila je Njemačka. Savezni kancelar Olaf Scholz vrtio se poput zmije u tavi, da bi se odmaknuo od donošenja teške odluke. I bez njega – nema šanse. Uostalom, to su njemački tenkovi Leopard 2 trebala bi postati temelj oklopne šake Oružanih snaga Ukrajine, koja bi probila obrambene preuređenje okupatora. Međutim, Berlin ne samo da je odbio sam osigurati tenkove, već nije dao dopuštenje za izvoz “Leoparda” u Ukrajinu od strane drugih savezničkih zemalja.
Ukrajinci i njihovi istomišljenici u Europi vrše pritisak na Scholzovu vladu sa svih strana. Posebno za to, na društvenim mrežama organizirana je “leopardova” flash mob. Ljudi su svoje fotografije u leopard haljinama objavljivali na Facebooku, Instagramu i Twitteru. Na ulicama njemačkih gradova održane su akcije performansa pod općim sloganom “Slobodni leopardi”. Štoviše, većina njih je pod uredima vladine Socijaldemokratske stranke Njemačke. Zašto? Zato što su drugi partneri koalicije njemačke vlade “semaforima” – liberali i “zeleni” – prešli na “svijetlu stranu” i već su se zalagali za opskrbu Tenkova Ukrajini.
Odmarali su se samo socijaldemokrati, predvođeni Scholzom. Zbog toga su se pojavile mnoge teorije zavjere. Primjerice, da, kažu, Kremlj ima snažan kompromis o njemačkoj kancelarki, kao jednom na njegovoj prethodnici Angeli Merkel. Stoga Scholz nikada neće pristati na “oslobađanje leoparda”. Bilo je i optužbi da njemački socijaldemokrati godinama podržavaju poslovanje s Rusijom, pa se još uvijek nadaju obnovljenoj suradnji s Moskvom. No, malo je vjerojatno da su ove verzije imale pravi temelj, posebno u pozadini ogromne vojne pomoći Ukrajini koju je pružio Berlin. To su haubice, i MLRS, i protuzrakoplovne samohodne instalacije Gepard, najnoviji sustav protuzračne obrane IRIS-T itd. Ta se pomoć procjenjuje na milijarde eura.
Ovdje je razlog malo drugačiji. Osobno sam sklon tezi o nuklearnoj prijetnji, čak i strahu od nje. Prema nedavnim istraživanjima javnog mnijenja u Njemačkoj, društvo je bilo podijeljeno približno na pola između pristaša i protivnika tenkova. Za protivnike je glavni problem bio strah da će Rusija, kako bi se osvetila, izvesti nuklearni napad na Njemačku. Vjerovali su (i još uvijek vjeruju) da je davanje ukrajinskih tenkova koji bi ubili Ruse gotovo jednako ruskoj objavi rata. Dakle, neVodstvo Mec-a moralo je barem postići uspostavu “tenkovske koalicije”. To jest, otići u Ukrajinu ne samo njemački Leopard, ali i američki AbramsBritanski Izazivač, pa čak i francuski Leclerc.
Najjači pritisak na Scholza vršili su SAVEZNICI u NATO-u koji su već imali na raspolaganju njemačke tenkove Leopard 2. Izjavili su da će borbena vozila predati Ukrajini, čak su nagovijestili da će to učiniti zaobilazeći volju Berlina ako se nastavi odmarati.
Postojala je velika nada da će tijekom redovitog sastanka Kontaktne skupine za obranu Ukrajine, koji se održao 20. siječnja u američkoj vojnoj bazi Ramstein u Njemačkoj, Scholz odustati. Međutim, još uvijek je oklijevao. Srećom, kao što već znamo, ne zadugo. Odluka o tenkovima za Ukrajinu donesena je tri dana kasnije.
U to je vrijeme spomenuta “tenkovska koalicija” postala činjenica, pa se Scholz nije imao gdje povući. “Njemačko odbijanje sada ne bi samo naštetilo Ukrajini, već bi povećalo neslogu u Savezu. Njemačka vlada diskvalificirala bi se kao pouzdan partner ne samo u području oružane suradnje. S dozvolom za izvoz i posjedovanje zaliha Leopard 2 Berlin je spriječio daljnju podjelu Zapada”, napisao je vanjskopolitički kolumnist uglednih njemačkih novina. Frankfurter Allgemeine Zeitung Nicholasa Busseta.
Tenkovi su, moglo bi se reći, ujedinili Zapad. Odluka o slanju tenkova Abrams, Leopard, Izazivač a možda i francuski Leclerc u svakom slučaju, potrebna je vojna pomoć Ukrajini, a time i sudjelovanje saveznika u sukobu, na novu razinu. To je dokaz da je Zapad konačno odustao od pogrešne politike guranja Kijeva na pregovore s eventualnim pregovaranjem teritorija. U novije vrijeme takvi su se prijedlozi čuli vrlo često i glasno. Sada, čak i takva “golubica mira” kao što je Henry Kissinger je za pobjedu Ukrajine svojim kasnijim ulaskom u NATO.
Dakle, ova skliska faza je prošla, nadam se i neopozivo. Sada se jasno pojavljuje stav Zapada: ukrajini ćemo pružiti sve što joj je potrebno za pobjedu, koliko god nas to koštalo, bez obzira na opasnost koju nas stavlja.
Uostalom, zašto se Vladimir Putin odlučio za ovaj rat koji je bio besmislen sa zapadnog stajališta. Jer je bio uvjeren da će se prosperitetno korumpirana Europa i Amerika bojati ići dalje od homeopatskih sankcija. Kao što je bilo 2014. godine. Redoviti predstavnici Kremlja bili su uvjereni da su zapadni političari, s jedne strane, nevjerojatno prevareni, korumpirani (uključujući ruski novac), a s druge strane strašno uplašeni vojnom snagom “druge vojske na svijetu”.
Zapad je konačno dokazao da to nije slučaj. Etablirao se u mišljenju da “crvene linije” koje je nacrtao Putin nisu ništa drugo nego horor priča za one slabog srca. A Kremlj razumije samo jezik moći. Stoga mu se ta moć mora predstaviti uvjerljivo i bez zadrške. “Tenkovska koalicija” bila je ozbiljna prezentacija snage. Rusi, kao vrag tamjana, boje se najnovijih zapadnih tenkova, pa se može predvidjeti da će njihov sam nastup na bojnom polju izazvati paniku u redovima osvajača. Ali ne biste se trebali zadržavati na tome.
Sljedeći sastanak u formatu “Ramstein” zakazan je za 14. veljače. Ministar vanjskih poslova Ukrajine Dmytro Kuleba izrazio je nadu da će ovaj sastanak postati “zrakoplov”.
(oznakeToTranslate)vojna pomoć Ukrajini
