Žestoke bitke u blizini Bakhmuta i Soledara još su jednom pokazale koliko su ruske vlasti ravnodušne prema životima svojih podanika. Naši momci su stavili napadačke osvajače u tisuće u nekoliko slojeva, dodatno su napali leševe vlastitih kolega kako bi i sami postali leševi. Tijela mrtvih Rusa tjednima su ležala na otvorenim poljima, a rusko zapovjedništvo bilo je potpuno ravnodušno prema njima.
Poznato je da su većina mrtvih u blizini Bakhmuta i Soledara bivši “klijenti” ruskog zatvorskog sustava, koje je Putinov “kuhar” Jevgenij Prigožin izvukao iz zatvora i regrutirao u svoju privatnu vojnu tvrtku “Wagner”. Vozili su ih u prvom i drugom valu ofenzive protiv ukrajinskih obrambenih položaja. Po cijenu života tih zeks-novaka, rusko zapovjedništvo odredilo je ukrajinske položaje za ispaljivanje, iscrpilo obrambene snage. A nakon toga su napadnute obučene “elitne” trupe.
Na taj način ruske vlasti ubijaju dvije ptice jednim kamenom. S jedne strane, postiže takve i takve uspjehe na fronti. S druge strane, raspolaže kriminalnim elementom iz svoje zemlje, umjesto da troši milijarde iz državnog proračuna na zatvorenike.
Nedavno jekaterinburško izdanje E1.ru objavio osmrtnicu za jednog od tih mrtvih Wagneriansa u ratu u Ukrajini. Osmrtnica je informativna i prilično “zabavna”, bez obzira koliko oksimoronično zvučala. Umro je izvjesni 46-godišnji Sergej Molodtsov. I prvi dio osmrtnice dokazuje nam da je Molodtsov bio i ono što je bio momak: pomagao je slabima i potrebitima, borio se u Čečeniji …
“Bio je kreativan u prirodi, bavio se rezbarenjem kostiju, radio je u radionici nakita. Rođaci pamte Sergeja kao iznenađujuće izvanrednu osobu koja voli život. Bio je pošten čovjek. Istina je glavna stvar za njega. Uvijek je odgovarao na tuđu nesreću, pomagao slabima i potrebitima. Kažu za njih: rubah-guy. Volio je glazbu, volju, brzinu. Svijetla memorija!” tvrdi publikacija.
Činjenica da je Molodtsov bio raznolik u prirodi otkriva nam drugi dio osmrtnice. Ispada da se Molodtsov pridružio PMC-u dok je bio u koloniji, gdje je služio kaznu za ozbiljan zločin. A kakav bi zločin taj rubah mogao počiniti? Bez obzira koliko – zamrznuo je vlastitu majku. Štoviše, okrutno se podsmjehivao, udarao staricu rukama i nogama po glavi, sve dok nije spustila duh. A na suđenju je također negirao svoju krivnju, tvrdeći da je sama žena slučajno pala.
I ovo nije bio prvi zatvor mladog mjeseca za ubojstvo. A u vrijeme zločina, bio je na uvjetnoj slobodi.
Poznato je za još jednog Wagnerovog junaka – Dmitrija Karyagina. Zakucao je baku čekićem kako bi preuzeo njezin novac od prodaje stana.
A sada ruske vlasti dobrovoljno rehabilitiraju ljude ove vrste, uklanjaju kriminalne dosjee, daju novac i obećavaju široke izglede da samo oni odu ubijati Ukrajince.
“Zakon je poput dishloa: gdje se vratio – tamo se ispostavilo”, kaže poznata ruska izreka, kao da svjedoči o tome kako rusko društvo skeptično gleda na ulogu prava, na mogućnost izgradnje države vladavine prava u svojoj domovini. Kršenje zakona je uobičajeno, pogotovo ako ste na vlasti. A ako ste obdareni najvišim autoritetom, onda vam zakon uopće nije napisan. A od početka takozvane “posebne vojne operacije”, zakon se konačno pretvorio u povlačnu traku moći.
Za početak, rusko zakonodavstvo općenito zabranjuje vojnog plaćenika. Nitko nije stavio izvan snage članak 359 Kaznenog zakona Ruske Federacije, prema kojem se zapošljavanje, obuka, financiranje ili druga materijalna potpora plaćenika, a posebno njegova uporaba u oružanom sukobu ili neprijateljstvima, kažnjava zatvorom na kaznu zatvora od četiri do osam godina, a sudjelovanje u oružanom sukobu kao plaćenika kažnjivo je kaznom zatvora od tri do sedam godina.
U Kremlju su pljuvali po ovom zakonu, kako sami Rusi kažu, s visokog zvonika. Kao i o poštivanju zakona u području puštanja zatvorenika iz ruskih zatvora i logora kako bi ih se poslalo u rat s Ukrajinom kao dio PMC-a.
Jer, prema ruskim zakonima, postoje tri načina za oslobađanje zatvorenika kako bi ih se poslalo na frontu. Prvo: uvjetna. Međutim, takva se odluka ne može donijeti odmah cijeloj skupini ljudi. I stotine ih puštaju iz svake kaznionice i odvode ih u vojsku. Kako bi se uz minimalnu pripremu, ili čak i bez nje, poslala na ukrajinsku frontu i na njegov najtopliji dio.
Druga mogućnost je masovna amnestija. Ali to bi zahtijevalo odgovarajuću odluku Državne Dume. I, kao što znate, nije ga bilo ni tijekom 2022. ni početkom ove godine.
Treća opcija je uredba predsjednika Rusije o pomilovanju. A čini se da je ova opcija najvjerojatnijaja sam u ovoj situaciji. Eva Merkachova, članica Ruskog vijeća za ljudska prava, uvjeravala je da se ovdje radi o tajnoj uredbi Vladimira Putina o pomilovanju.
“Prvo, nitko nije vidio te uredbe. Kažu nam rođaci, bliski ljudi onih koji su sada pušteni. I donijeli smo zaključak da su dodatno pomilovani iz komentara (glasnogovornika Kremlja) Dmitrija Peskova. Peskov je jasno kazao kako je procedura pomilovanja strogo u skladu sa zakonom. A zakon dopušta. Konzultirali smo se sa stručnjacima koji su rekli da danas zakonodavstvo Ruske Federacije omogućuje da se uredbe o pomilovanju zatvore u određenim slučajevima. I pokazalo se da govorimo o onim situacijama koje čine državnu tajnu ili su povezane s vojnim poslovima. Tada je sve raslo, iz čega sam zaključila da je, najvjerojatnije, tako”, rekla je Merkachova u intervjuu za publikaciju.Trenutno vrijeme».
Iako ovdje postoji određena nesuvislost. Kao što je osnivač projekta istaknuo Gulagu.net Vladimire Osiechkin, čak se ni predsjednički dekret ne može primijeniti na skupinu ljudi. Za svakog zatvorenika treba pripremiti poseban dokument, a prije toga njegov slučaj treba detaljno proučiti. Obično je cijeli postupak trajao najmanje šest mjeseci. Uostalom, postupak uključuje nekoliko faza: prvo se na regionalnoj razini sastaje povjerenstvo za pomilovanje, a zatim se donosi odluka na razini šefa regije. Stoga se svi dokumenti šalju u Moskvu, postoji ponovno testiranje na više razina. Potrebno je saznati je li došlo do previda, korupcije ili drugog zlostavljanja.
Primjerice, prethodnih godina bilo je samo nekoliko uredbi o pomilovanju predsjednika. Sada se Putin divi cijelim čoporima – tisućama. Na taj je način više od 30 tisuća zatvorenika već pušteno (odnosno “oslobođeno”) i otišlo u rat.
Ranije je isti Prigozhin tvrdio da su se oslobođeni zekovi borili šest mjeseci, a upravo su tada dobili predsjedničko pomilovanje na osobnu preporuku prigožina. To je također suprotno ruskom zakonu, jer nije poznato na temelju čega su osobe (još nisu pomilovane) koje trebaju biti iza rešetaka, u koloniji, naoružane, poslane na frontu, pa čak i kao dio PMC-a, a ne neka vrsta fine bojne.
Zato su kremaljski propagandisti ubacili informaciju da se zekovima navodno prvo dive, a već kao “slobodni ljudi” idu na front. Ali opet, postavlja se pitanje: zašto se ti slobodni ljudi vode na front pod prisilom?
“Stoga se uvjetno pušteni zekovi na atozaki odvode u vojne transportne zrakoplove. Dovode ih u koordinacijske logore, gdje su već odjeveni od zatvorskih haljina do vojnih odora. Novopečeni novaci potpisuju nekoliko dokumenata, posebno o zabrani da se kaže odakle su došli na bojišnicu, kako bi se otkrio postupak njihove smjene. Također daju dozvolu zatvorskom sustavu da ne otkriva ni rodbini ni odvjetnicima lokaciju “oslobođenog” zatvorenika. Štoviše, ova zabrana je neograničena. Razumljivo je zašto je to povjerljivo, jer je to potpuno nezakonita shema”, kazao je Vladimir Osechkin.
Koliko dugo će ova shema mobilizacije ruskih zatvorenika moći funkcionirati? Teško. Uostalom, svi koji su željeli iskoristiti priliku relativno dobrovoljno to su već učinili. Ali gubici na frontama su ogromni, pa ih moramo nadoknaditi nečim. Prema neslužbenim, ali pouzdanim podacima, stopa smrtnosti mobiliziranih zekova doseže 90%. Tako oni, znajući kakva ih sudbina čeka, svim sredstvima pokušavaju izbjeći takvo “pomilovanje”. Zato proces sada klizi. Ako je ranije bilo moguće zaposliti 100-200 zekova iz svake kaznionice, sada je moguće izvući samo nekoliko na ovaj način. Zatvorenici razumiju da ih se uzima samo za klanje i stoga preferiraju barove umjesto lijesa. Jer čak i onaj koji uspije izbjeći ukrajinski metak ima sve šanse da bude izložen čekiću Prigozhinsky.
