Bukurešt je ovog tjedna ponovno bio domaćin summita Sjevernoatlantskog saveza kao i prije 14 godina. I opet, jedna od vodećih tema bila je Ukrajina, međutim, u malo drugačijem aspektu nego tada. I što je najvažnije: odluke su bile različite.
Za nas, Ukrajince, taj summit, u travnju 2008., još uvijek je nezapaljena kolektivna psihološka trauma. Kao summit neispunjenih nada, summit izdaje, summit koji nije spriječio katastrofu, nije osjetio predstojeću opasnost. Ukrajina se tada nadala da će joj Savez dostaviti Akcijski plan za članstvo (MAP) pored Gruzije. Međutim, Francuska i Njemačka oštro su se tome usprotivile. Iako je čak i Mađarska u to vrijeme još uvijek bila na strani Ukrajine.
Tek ovog ljeta, na vrhuncu rusko-ukrajinskog rata, tadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel objasnila je svoju tvrdoglavost. Objasnila je, ali se nije pokajala. “Ne bismo mogli reći: u redu, sutra ćemo je odvesti u NATO. Ukrajina nije bila zemlja koju sada poznajemo. Bila je to vrlo podijeljena Ukrajina… postojale su čak i razlike između reformističkih snaga – Tymoshenka i Yushchenka. To znači da nije bila u zemlji s ojačanom demokracijom”, rekla je Merkel.
Istodobno je priznala da se boji i reakcije šefa Kremlja Vladimira Putina. “Bio sam prilično siguran da Putin neće dopustiti da se to tako lako dogodi. S njegove točke gledišta, to bi bila objava rata”, kazala je.
Inače, na margini tog summita Putin je prvi put izrazio teritorijalne pretenzije prema Ukrajini, štoviše, doveo je u pitanje njezino postojanje kao države uopće. To se dogodilo tijekom njegova sastanka s tadašnjim američkim predsjednikom Georgeom W. Bushom. Takva skandalozna Putinova izjava dospjela je u medije: “Razumiješ, George, da Ukrajina nije ni država! Što je Ukrajina? Dio njegovih teritorija je istočna Europa, a dio, i to značajan, donirali smo mi!”
Što se dogodilo u manje od šest mjeseci, sjećamo se: invazija ruskih trupa u Gruziju. I šest godina kasnije – okupacija i pripojenje Krima, rat u Donbasu. 14 godina kasnije – potpuna invazija na Ukrajinu. A sve zato što su Ukrajina i Gruzija blokirale put prema NATO-u.
Je li se NATO ovaj put rehabilitirao, na drugom summitu u Bukureštu? Radije da nego ne. Jasno je da je ovaj put glavno pitanje na dnevnom redu bila vojna pomoć Ukrajini u njezinu otporu ruskom agresoru. Saveznici su jasno artikulirali svoj stav: nema nejasnoća, nema eufemizama, nema nagovještaja, sve je što jasnije.
“Okupili smo se u Bukureštu uz obalu Crnog mora u vrijeme kada invazija da se Rusija nastavlja u Ukrajini prijeti euroatlantskom miru, sigurnosti i prosperitetu. Rusija snosi punu odgovornost za ovaj rat, očito kršenje međunarodnog prava i načela Povelje UN-a. Ruska agresija, uključujući stalne i bezakonje napade na ukrajinsku civilnu i energetsku infrastrukturu, lišava milijune Ukrajinaca osnovnih humanitarnih usluga. Šteti globalnoj opskrbi hranom i predstavlja opasnost za najugroženije zemlje i narode svijeta. Neprihvatljivi postupci Rusije, uključujući hibridne akcije, energetsku ucjenu i neodgovornu nuklearnu retoriku, potkopavaju međunarodni poredak utemeljen na pravilima”, započinje završno priopćenje summita.
Koje su odluke donesene u vezi s Ukrajinom? Prije svega, nastaviti pružati vojnu pomoć Ukrajini, bez smanjenja njezina obujma. To jest, nema umora od Ukrajine, nema pritiska na Kijev da ga prisili na pregovore i zaustavljanje neprijateljstava, nema sumnje u potrebu suočavanja s Rusijom kao stvarnom personifikacijom univerzalnog zla.
Istodobno, Savez je još jednom izjavio da “nije ratoborni”, te je stoga spreman braniti samo teritorije država članica u slučaju agresije na njih. Ukrajina će, međutim, NATO braniti samo ako konačno ostvari punopravno članstvo. Kada će se to dogoditi?
“Ako Ukrajina teži priključenju NATO-u, naša pozicija ostaje nepromijenjena. VRATA NATO-a su otvorena. To pokazujemo nedavnim usvajanjem Crne Gore (2017.) unatoč prosvjedima Rusije. To pokazuje da Rusija nema pravo veta. O pitanjima članstva odlučuje 30 saveznika i zemlja diplomskog studija, a nitko drugi. Donesena je odluka o članstvu Ukrajine. Istodobno, sada je glavni fokus na potpori Ukrajini kako bi se osiguralo da predsjednik Putin ne pobijedi, već će pobijediti Ukrajinu kao suverenu državu u Europi. To je glavni fokus našeg Saveza i glavni fokus našeg partnerstva”, izjavio je glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg. Kao što vidimo, u njegovoj izjavi izgledi za pristupanje Ukrajine Savezu već su bili mnogo jasniji nego prije. Gotovo da postoji poruka: bit ćemo prihvaćeni kada rat završi našom pobjedom.
A za pobjedu, Oružanim snagama očajnički je potrebna vojna oprema iz zemalja NATO-a. Do vrhaa NATO nije otvoreno artikuliran o tome kakvo će oružje Ukrajina dobiti u bliskoj budućnosti. Možda je tako, jer oružje, kao novac, voli tišinu. Iz razgovora iza kulisa pokazalo se da su nam zapadni saveznici spremni pružiti: sustave za ometanje bespilotnih letjelica, nove sustave protuzračne obrane, gorivo, generatore, medicinske potrepštine, zimske uniforme itd. Još ne govorimo o avionima i tenkovima (ili je to još uvijek upitno, ali vrlo tiho?).
Prijedlog latvijskog ministra vanjskih poslova Edgarsa Rinkēvičsa da se Ukrajini omogući napad na ciljeve u dubinama ruskog teritorija, a time i da se Oružanim snagama osiguraju odgovarajuća sredstva uništenja, također je visio u zraku. “Moramo dozvoliti Ukrajincima korištenje oružja za uništavanje raketnih bacača ili zračnih luka”, rekao je na marginama summita u Bukureštu. Međutim, većina čelnika zapadnih država još uvijek se boji takvog razvoja događaja, što bi, po njihovom mišljenju, moglo dovesti do eskalacije, ili čak do rješenja nuklearnog sukoba. Iako je teško ne razumjeti da bez uništenja objekata koje je imenovao latvijski ministar neće biti moguće zaustaviti ruske terorističke akcije protiv mirnih ukrajinskih gradova.
Međutim, opet, o svemu se tome može raspravljati i usvojiti povjerljivo, što je, u načelu, bolje dati Rusima iznenađenje izravno na bojnom polju.
Na primjer, postoje informacije da se sada raspravlja o pitanju prijenosa moderniziranih lovaca MiG-29 iz poljskog arsenala u ukrajinsko ratno zrakoplovstvo i da će se riješiti, najvjerojatnije, pozitivno. Tu informaciju podijelio je umirovljeni američki admiral James Stavridis, bivši zapovjednik savezničkih snaga u Europi. A ovaj slučaj s borcima iz Poljske traje od početka ožujka. Tada je Varšava ponudila da prebaci tridesetak svojih borbenih zrakoplova u Ukrajinu. Washington se prvotno složio, ali dan kasnije dramatično su promijenili svoje stajalište. Tek su nedavno američki novinari saznali da se stajalište Pentagona promijenilo nakon neslužbenih kontakata s Kineskom narodnooslobodilačkom vojskom. Stranke su se navodno tajno složile kako će Sjedinjene Države odbiti ponudu Poljske za borce za Ukrajinu, a pekinški generali učinit će sve što je u njihovoj moći kako bi spriječili nuklearnu prijetnju Rusije u bliskoj budućnosti.
No, postoji nada da će se sada taj prijenos zrakoplova u Ukrajinu realizirati. Štoviše, prema admiralu Jamesu Stavridisu, Ukrajina će moći dobiti ne samo modernizirane sovjetske MiG-ove, već i američke F-16. “Čelnici u glavnim gradovima NATO-a također preispituju ideju koju su napustili na početku rata: osigurati ili borce MiG-29 iz sovjetskog doba (Poljaci su ih ponudili da ih prenesu Ukrajincima), ili čak višak američkih F-16, lako učećeg višenamjenskog borca. Bez takvih mjera zračni rat i dalje će koristiti Putinu”, napisao je umirovljeni admiral u svom članku za Bloomberg. Također je prilično optimističan u pogledu šansi Ukrajine da dobije tako visokoučinkovite sustave protuzračne obrane kao što je Željezna kupola (koju su zajednički razvile Sjedinjene Države i Izrael) iu bliskoj budućnosti. Rodoljub.
Stoga sa sigurnošću možemo reći da je drugi summit NATO-a u Bukureštu bio mnogo uspješniji za Ukrajinu od prvog.
