Rat u Ukrajini promijenio je raspoloženje javnosti u Norveškoj i na Islandu. Tamo su organizirane mnoge demonstracije protiv ruske invazije. U javnoj raspravi u obje zemlje prevladava mišljenje da bi trebale težiti integraciji s Europskom unijom. Pitanje članstva postalo je relevantnije nego ikad.
Najsnažnija potpora članstvu u EU-u uočena je među mladim Norvežanima i Islanđanima. Prema vođi organizacije mladih norveških konzervativaca Unge Høyre Oli Svennebi, suradnja na području klime i energetike u budućnosti dovest će do članstva zemlje u Europskoj uniji. Osim toga, među mladima euro-zajednica više nije povezana samo s komercijalnim partnerstvom, već s organizacijom koja promiče mir i demokratska načela koja nisu u suprotnosti s općim načelima norveške politike. Za zrele i starije osobe u obje zemlje EU je organizacija koja može negativno utjecati na obogaćivanje države. Drugi problem je ribarstvo, koje je jedan od najvažnijih sektora gospodarstva Norvežana i Islanđana.
Norveški plin kao odlučujući faktor
Godine 1994. u Norveškoj je održan referendum o pristupanju. 47,8 posto birača poduprlo je pristupanje zemlje fjorda EU, 52,2 posto – protiv. Razlog za taj rezultat bilo je potpisivanje Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (EGP) 2. svibnja 1992. (sporazum je stupio na snagu 1. siječnja 1994., osam mjeseci prije referenduma). Dokumentom je predviđeno slobodno kretanje ljudi, industrijskih proizvoda, usluga i jedinstvenih pravila tržišnog natjecanja između zemalja Europske unije i Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA) uz zadržavanje nacionalne kontrole nad izvorima energije. Norveška je zadržala pravo na održavanje sustava ograničenja kupnje poljoprivrednog i šumskog zemljišta. Norveška općenito ima pozitivnu percepciju sporazuma o EGP-u, iako njezini protivnici smatraju da taj oblik suradnje između EU-a i Norveške počinje iscrpljivati njezine sposobnosti i da ga treba mijenjati.
U okviru EGP-a Norveška bi željela steći veću slobodu u regionalnoj politici, zaštiti okoliša ili javnom prijevozu. U listopadu 2022. stvorena je organizacija NOREXIT, koji smatra da sporazum slabi norvešku vladu i stoga se zalaže za brz izlazak iz Europskog gospodarskog prostora te za izgradnju trgovinskih odnosa s EU-om na temelju sporazuma o slobodnoj trgovini iz 1973., kojim se bilateralnim sporazumima uređuju odnosi sa zemljama zajednice. Prema vođi NOREXIT Thor pattera Ekrola, Sporazum o EGP-u prijetnja je norveškoj demokraciji.
Stajališta klubova zastupnika u Norveškoj razlikuju se. U zemlji fjordova vladajuća Laburistička stranka nije zauzela jasan stav o tom pitanju, ostavljajući prostor za raspravu, kao i Stranka zelenih. U Stortingu, norveškom parlamentu, dominiraju protivnici pristupanja Norveške EU. Samo dvije snage otvoreno zagovaraju članstvo – Konzervativna stranka i Liberalna stranka, koje sada vode u anketama. Ostalih pet političkih snaga protivi se članstvu, objašnjavajući svoje stajalište uglavnom zaštitom norveškog ribarstva i prirodnih resursa.
Vođa organizacije Nei till EU (Ne u EU) Roy Pedersen naglašava da je Norveška zemlja bogata naftom i plinom, a pridruživanje EU-u znači situaciju u kojoj će biti potrebno mnogo više dijeliti resurse s drugim zemljama. A za građane je prioritet i zaštita norveške ribe, poljoprivrede, nafte i norveške krune.
Norveška se donedavno smatrala manjim igračem u integriranoj Europi, ali od veljače 2022. njezina važnost za EU značajno se povećala jer je postala najvažnija karika na putu prema neovisnosti kontinenta od ruskih sirovina. To je priznala Irsula von der Leyen 23. veljače, dan prije invazije: “Odlučni smo postati neovisni o opskrbi plinom iz Rusije. Norveška je pouzdan opskrbljivač plinom, uvijek možemo računati na vas ako je potrebno. […] Želimo se osloniti na Norvešku i njezine obnovljive izvore energije, a ne na ruski plin.” Norveška ima priliku postati nova energetska pokrajina koja može zadovoljiti rastuće potrebe europskih potrošača.
Slike islandske kamene banke
Vladajuća koalicija (koju čine Napredna stranka, Stranka neovisnosti i Stranka zelenih livija) na Islandu jednoglasna je glede svojeg pristupa članstvu u EU: ne podupire taj put. Nakon ruske invazije na Ukrajinu, oporba je ojačala svoj proeuropski položaj. U proteklih šest mjeseci u govorima njegovih čelnika čulo se sve više relevantnih izjava. Čelnici Socijaldemokrata, Piratske stranke i Reformske stranke pozivaju na održavanje nacionalnog referenduma o priključenju Islanda EU. Premijerka Catherine Jacobsdottir tome se protivi, tvrdeći da je ostanak u europskom gospodarstvuzona i EFTA imaju više prednosti od službenog pristupanja Europskoj uniji.
Island je prvi put započeo pregovore o pristupanju 2011. nakon što se prijavio dvije godine ranije kada je Island vodila proeuropska vlada koja se borila s krizom u zemlji. Međutim, Stranka neovisnosti i Napredna stranka, dvije stranke desnog centra i euroskeptične stranke koje su pobijedile na općim izborima na Islandu u travnju 2013., odlučile su održati referendum o članstvu, pa su pregovori s Europskom unijom prestali. Nakon dvije godine vladavine najavili su povlačenje kandidature Islanda bez referenduma.
Islanđani su 2008. bili teško pogođeni financijskom krizom. Islanđanima je bilo ograničeno podizanje novca s bankovnih računa, a cijene uvezene robe su se udvostručile. Iznenadna devalvacija krune i povećanje kamatnih stopa, što je dovelo do naglog povećanja plaćanja kredita, ozbiljno su opteretili društvo. Islanđani polažu nade u Europsku uniju, vjerujući da će im kao državi članici biti lakše preživjeti teška vremena. Bilo je i glasova o spremnosti za promjenu valute iz islandske krune u euro. Kada je 7. listopada 2008. vlada stekla stečaj Landsbankinn, naslijedio je i svoje društvo kćeri na internetu Ledena java, gdje su mnogi nizozemski i britanski kupci zadržali svoju ušteđevinu. Island nije mogao vratiti depozite, pa su Nizozemska i Ujedinjena Kraljevina preuzele plaćanja u sklopu sporazuma. Počeli su prijetiti Islandu blokiranjem članstva ako njegova vlada ne vrati dugove za kamate.
Zakon o otplati duga izazvao je brojne prosvjede na Islandu. Dvije njegove verzije blokirane su na referendumima 2010. i 2011. godine. Island je 2013. pokušao vratiti novac pred sud Europskog udruženja slobodne trgovine, ali bezuspješno. Zahvaljujući tim događajima, Europska unija počela je povezivati Islanđane s bankarima. Stoga je dugi niz godina postojalo negativno mišljenje o Zajednici, a rasprava o članstvu izblijedjela je u pozadini.
Istraživanje koje je provela tvrtka Gallup Dana 9. ožujka 2022. pokazala je rekordno visoku potporu članstvu Islanđana u EU-u (47 %). Osim toga, socijaldemokrati, naprednjaci i “gusari” zajednički su pripremili nacrt rezolucije parlamenta o održavanju referenduma o nastavku pregovora. Međutim, promjena stava i kršenje ovog pitanja bit će mogući tek nakon izbora 2025. godine. Nije poznato hoće li i oporbene stranke i javnost do tada podržati članstvo Islanda u Europskoj uniji.
Island bi imao priliku brzo se pridružiti EU-u, čak i u roku od dvije do tri godine. Već je dio schengenskog prostora, njegov pravni sustav vrlo je blizak zahtjevima EU-a i, očito, zemlja će platiti više zajedničkoj riznici EU nego što će od nje uzeti. Međutim, Islanđanima bi bilo vrlo teško donijeti pravilo o zajedničkoj ribolovnoj politici EU-a. Island godišnje ulovi oko 2 milijuna ribe; Čini gotovo tri četvrtine izvoza. Nakon pristupanja EU-u ne samo da će morati dijeliti ribarstvo s drugim zemljama EU-a, već će poštovati i odluke EU-a o godišnjim ograničenjima ulova, čija je svrha zaštita stokova od iscrpljivanja.
Ravnoteža dobiti i rashoda
Za Norvešku i Island članstvo u Europskoj uniji donosi mnoge prednosti i nedostatke. Iz perspektive zajednice, širenje struktura dviju nordijskih zemalja, atraktivnih u smislu sirovina i turizma, donijelo bi velike koristi. Trenutna situacija na međunarodnoj sceni povoljna je za Europsku uniju, jer tekući rat u Ukrajini jača želju za europskom integracijom među susjednim zemljama.
Norvežani istodobno ne žele dijeliti ribarstvo i prirodne resurse u korist siromašnijih država članica EU-a. Ako društva Norveške i Islanda počnu uviđati prednosti politika koje provodi EU i s njom postići kompromis o pitanjima važnim za obje zemlje, to bi mogao biti poticaj za odluku o članstvu.
Prijevod s poljskog
Tekst je objavljen u okviru projekta suradnje između nama i poljski časopis Nowa Europa Wschodnia.
Prethodni članci projekta: Ukrajina – EU: vruća završnica pregovora, Ukrajina je bijeg od izbora, Istočno partnerstvo nakon arapskih revolucija, U iskrivljenom ogledalu, Prezirao, Lukašenko zaratio s Putinom, Između Moskve i Kijeva, Kobasica je kobasica, Moj Lavov, Putin na galijama, Poluotok straha, Ukrajina izumljena na Istoku, Novo staro otkriće, I moralo je biti tako lijepo., Novogodišnji dar za Rusiju, Hoće li se raspravljati o povijesti, Zastoj u Minsku
Izvorni naslov članka: Młodzi mieszkańcy Norwegii i Islandii chcą być w Unii Europejskiej
