Početkom prosinca poznati američki povjesničar i publicist ruskog podrijetla Jurij Felshtinsky predstavio je na SAJMU povijesnih knjiga XXX u Varšavi knjigu “Od crvenog terora do mafijaške države. Ruske specijalne službe u borbi za svjetsku dominaciju (1917.\u20122036.)”, napisao je u suradnji s bivšim potpukovnikom KGB-a Vladimirom Popovom, koji danas živi u Kanadi. Međutim, u poljskom prijevodu, knjiga je malo promijenila svoj naslov, dobivši više personalizacije: “Od Dzeržinskog do Putina. Ruske specijalne službe u borbi za svjetsku dominaciju 1917. godine\u20122036» (Od Dzierżyńskiego do Putina. Służby specjalne Rosji w walce o dominację nad światem 1917\u20122036).
Knjiga govori o povijesti oduzimanja vlasti od strane posebnih službi u Rusiji. Prvo u Sovjetskom Sovjetu, a zatim u postsovjetskom. Autori prate sve faze tog procesa – od prosinca 1917., kada je Cheka formirana pod vodstvom Felixa Dzeržinskog, do danas, kada je zbog više poteza iz protuustavnih manevara vlast u Rusiji bila u rukama FSB-a, a bivši direktor posebne službe Vladimir Putin preuzeo je predsjedničku dužnost. Autori pokazuju koliko je opasna za Rusiju i ostatak svijeta tamošnja državna sigurnost, koja je čvrsto preuzela uzde vladavine nuklearne sile i što treba učiniti kako bi se uklonila ova nova i neočekivana globalna prijetnja.
Knjiga govori o žestokoj konkurenciji između posebnih službi (Cheka, GPU, Ministarstvo državne sigurnosti, KGB) i Komunističke partije za vlast u Sovjetskom Savezu. Konkretno, činjenica da su, kada su se pristaše raspada Unije radovali uklanjanju CPSU-a s vlasti, hebisti bili najsretniji jer su izgubili glavnog konkurenta. Stoga je pitanje njihove potpune kontrole nad zemljom, prema autorima, bilo samo pitanje vremena. To jest, ni Felshtinsky ni exkegebist Popov nisu ni mislili da se Rusija može pretvoriti u demokratsku državu s vladavinom prava i s funkcionalnim institucijama diobe vlasti.
Iako nam se činilo da se Rusija pod Borisom Jeljcinom, početkom 1990-ih, pretvara, iako ozbiljno i nespretno, ali neizbježno u demokraciju. Unatoč tome, Felsztynski je oštro zanijekao takvu tezu. Po njegovom mišljenju, nije bilo ni najmanje šanse, nije bilo ni kratkog trenutka koji bi postao točka demokratskog bez povratka.
“Nije bilo takvog trenutka. Mislio sam da je. Bilo je to 1991., zatim 1993. pogubljenje Bijele kuće – jasno kršenje načela demokracije. Zatim čečenski rat 1994., nešto što je bilo potpuno protiv toga kako funkcionira demokratska država, pa još jedan čečenski rat. Svaki od tih datuma označio je novu fazu u kolapsu demokracije u Rusiji. Ranije mi se činilo da između kolovoza 1991. i listopada 1993. godine Rusija još uvijek ima šanse. Ali što sam se više bavio radom posebnih službi, to sam dublje postajao uvjeren da je to iluzija”, rekao je povjesničar u intervjuu za tjedni poljski TV kanal. TVP.
Knjiga je napisana prošle godine, odnosno čak i prije početka potpune invazije ruskih vojnika u Ukrajini. Ipak, njegovi promišljeni čitatelji nepogrešivo bi zaključili da je rusko-ukrajinski rat neizbježan.
Sam Jurij Felshtynsky, uoči invazije, jasno je i glasno upozorio na opasnost. Bio je uvjeren da će Vladimir Putin pokrenuti rat u Ukrajini i da će to biti suicidalno prvenstveno za sebe. Ipak, nisu svi slušali njegovo mišljenje.
“Ovo predviđanje napravljeno je u siječnju prije početka rata. Štoviše, rekao sam da ovaj sukob neće postati unutarnja stvar Ukrajine i da to nikada neće biti rusko-ukrajinski rat tijekom tihog promatranja ostatka svijeta. Vjerovao sam da će to dovesti do uključivanja dviju strana današnjeg globalnog rascjepa: Zapada (NATO) i Rusije s Bjelorusijom. Također sam sugerirao da bi to mogao biti Treći svjetski rat, koji bi završio porazom Ruske Federacije kakvu danas poznajemo. Sada vidimo da sve ide prema realizaciji mojih predviđanja”, rekao je povjesničar u intervjuu za poljski TV kanal. TVP.
I vrijedi napomenuti da je felshtinsky još 2015. napisao knjigu upozorenja “Treći svjetski rat: Bitka za Ukrajinu”. Upozorio je da kremlj svojom invazijom u Donbasu, aneksijom Krima i prije nego što je onemogućio europsku i euroatlantsku integraciju Kijeva, pokušava ukrajinu pretvoriti u odskočnu dasku za daljnji napredak, prvo u istočnoeuropske zemlje, a zatim dalje. Istodobno, Putinov režim koristit će taktiku Hitlerove Njemačke i Staljinova SSSR-a.
Međutim, upozorenja Felsztynskog nikada se nisu čula u zapadnim glavnim gradovima u to vrijeme. Za europske političare, nažalost, bilo je karakteristično modus operandi, artikulirao britanski politolog, pisac, profesor na Sveučilištu u Cambridgeu Anatole Lieven: “Nismo se borili za Ukrajinu 2014. godine (kao u jednom trenutku i za Gruziju), ali Rusija nije u potpunosti zauzela jug i istok Ukrajine, iako je to lako mogla učiniti. Pod bukom se razvio vrlo prikladan neizgovoreni sporazum: ne štitimo one koje napada Rusija, a Rusija ne napada one koje ćemo braniti.
Srećom, nakon 24. veljače 2022., Zapad je počeo brzo mijenjati svoj koncept smirivanja Rusije. Rusija, barem Putinova, konačno se počela doživljavati kao neprijatelj, kao provokator, terorist, razarač globalne sigurnosne arhitekture njegovane nakon Drugog svjetskog rata. Odlučnost zapadnog svijeta da postavi prekršitelja neizbježno će dovesti do potrebe za uništenjem agresivnog režima. To je upravo ono što leži povjesničarovo predviđanje o Putinovim samoubilačkim postupcima.
Je li potrebno eliminirati ili barem eliminirati Putina? Felshtinsky na ovo pitanje odgovara na sljedeći način: “Bit ću iskren i može se činiti čudnim, ali … koga uopće briga za Putina, pogotovo sada? Iako smo zapeli u ovakvom razmišljanju, mislim da Putinov odlazak neće ništa promijeniti u Rusiji, u uspostavljenom režimu i u njegovoj vanjskoj politici. Nije važno hoće li otići sam, umrijeti ili je ubijen. Imamo posla s obavještajnim agencijama koje su jedine vlasti u ovoj zemlji. Stoje Putinu iza leđa. To je politička priroda Rusije”.
To bi, na primjer, u Bjelorusiji bilo dovoljno da razbije mizantropski režim kako bi se uklonio diktator Lukašenko. A situacija u zemlji radikalno bi se promijenila. U Rusiji, prema povjesničaru, za to nema šanse, bez obzira na to tko je vođa. “Ovaj problem je veći za sve nas, jer mnogi ljudi iz Putinove pratnje razmišljaju na isti način kao i on i spremni su zauzeti njegovo mjesto. U Rusiji ima 200 Putina koji čekaju zamjenu sadašnjeg”, kazao je Felshtinsky.
U drugom intervjuu za poljsku publikaciju Krytyka Polityczna – Rusko-američki povjesničar ukazuje na glavnu manu u vojnoj potpori Ukrajini. Leži u činjenici da Zapad još uvijek smatra rat u Ukrajini obrambenim. I bilo je potrebno dugo osigurati Ukrajini oružje koje bi joj omogućilo da napadne ciljeve u Rusiji. “Trenutno je vojna potpora Zapada omogućiti Ukrajini da se brani, ali ne i dati joj priliku za protunapad neprijateljskog teritorija. S vojnog stajališta, a to govorim kao povjesničar koji se specijalizirao za povijest Drugog svjetskog rata, ne možete dobiti rat ako nemate pravo napadati ciljeve na neprijateljskom teritoriju. Sve dok Ukrajinci vode obrambeni rat i samo za takav rat dobivaju potporu, možda neće biti osuđeni na neuspjeh, jer vidimo da postižu uspjeh, ali će biti osuđeni na činjenicu da neće moći dobiti ovaj rat.” I bez pobjede, ovaj rat će se ili dugo odugovlačiti, ili će se, čak i ako prestane, uskoro ponovno rasplamsati novom silom.
