U ratu s Rusijom baltičke zemlje razumiju Ukrajinu kao nijedna druga. Nije ni čudo što Estonija ima Dan obnove neovisnosti – 20. kolovoza, kada se 1991. zemlja odcijepila od Sovjetskog Saveza. Estonci svoj boravak u SSSR-u nazivaju samo razdobljem okupacije.
Žestoka potpora Ukrajini u Estoniji osjeća se na svakom koraku. Ukrajinska zastava visi pored estonskog gotovo gdje god može, žuta i plava boja osvjetljavaju mostove, vladine zgrade i cijele nebodere. Oslobođenje Khersona postalo je glavna vijest na lokalnoj televiziji. Čak i es pijan poput čipa u baru, čuvši da ste iz Ukrajine, već se čini refleksno pita: “Kako vam mogu pomoći?”
Od početka potpune invazije, Estonija je već primila više od 60 tisuća ukrajinskih izbjeglica. Za zemlju s manje od 1,5 milijuna stanovnika to je znatan iznos. Međutim, Estonci se ne žale i ne odbijaju potporu: naprotiv, kažu da će prihvatiti izbjeglice onoliko koliko je potrebno do kraja.
Novinarka je u okviru zajedničkog projekta Ukrajinskog kriznog medijskog centra i estonskog Centra za međunarodni razvoj uz potporu američkog veleposlanstva u Kijevu i estonskog ministarstva vanjskih poslova posjetila najveće estonske gradove – Tallinn, Tartu i Narvu, te saznala kako se ovdje susreću oni koji bježe od rata u Ukrajini.
Krstarenje za izbjeglice
Natalia i Sergej nisu željeli napustiti Novu Kakhovku do posljednjeg, ali djeca su ih uvjerila kada je raketa pala u blizini kuće. Prvo smo otišli na Krim posjetiti rodbinu, a odatle – preko Rusije do Estonije. Šale se da imaju medeni mjesec, ali u isto vrijeme par ima suze u očima: u Novoj Kakhovki postoje stari roditelji s kojima nema veze.
Natalia i Sergej ()
U Tallinnu su se Natalia i Sergej naselili na kruzeru Isabelle u Tallinku. Ranije je upravljao letovima između Stockholma i Rige, a od travnja ovdje žive ukrajinske izbjeglice. To je sto i pol mjesta koja estonska vlada iznajmljuje putem natječaja za privremena skloništa. Uglavnom govorimo o hotelima i rekreacijskim centrima, a kruzer je jedinstven.
Prema Vadymu Ivanovu, šefu odjela za kriznu regulaciju odjela za socijalno osiguranje, ukupno, od više od 60 tisuća ukrajinskih izbjeglica koji su došli u Estoniju, oko 21 tisuća je osiguralo privremeni boravak, ostali su sami pronašli smještaj. Konkretno, brod, koji može primiti 2100 ljudi, sada živi oko 1600 ljudi, uglavnom starijih ili žena s djecom. Tijekom vršnih razdoblja, u proljeće i ljeto, brod je bio potpuno naseljen. Osim smještaja, izbjeglicama se osiguravaju tri obroka dnevno, psihološka pomoć, a mogu se susresti i sa socijalnim radnicima.
“Pretpostavlja se da ljudi žive u privremenim skloništima do 4 mjeseca. To ne znači da je tada osoba istjerana na ulicu, ali zapravo je samo nekoliko ostalo duže na državnom prebivalištu. Odjel za socijalnu sigurnost pomaže u pronalaženju posla i, sukladno tome, vlastitom dugoročnom stanovanju. Prije je trajalo i do mjesec i pol dana, sada je potrebno u prosjeku dva i pol, jer ima mnogo manje mjesta za iznajmljivanje. Ukrajina je mnogo puta veća od Estonije, ali Estonija je odlučila da će prihvatiti ukrajinske izbjeglice do kraja”, objašnjava Vadym Ivanov.
Zapravo, potraga za stalnim smještajem najveći je izazov za izbjeglice. Prema riječima zamjenika gradonačelnika Tartua Mihkela Leesa, Estonija se trudi da ovaj problem barem ne leži u novcu. Za izbjeglice postoji državna potpora za početne troškove najma – zalog, predujam, brokerske usluge i ugovorna naknada. Riječ je o paušalnom iznosu povrata novca, koji iznosi najviše 1200 eura.
“U Tartuu je više od 600 obitelji primilo takve isplate. Ako još uvijek postoji veliki priljev izbjeglica, onda može doći do problema s mjestima za djecu u vrtićima i školama, ali u Tartuu već razmatraju mogućnost otvaranja dodatne nastave. Prihvat izbjeglica postaje sve teži, ali vlasti shvaćaju da će biti potrebno nekako se naprezati i pokušati pružiti pomoć”, kaže Mihkel Lees.
Škola slobode i sjećanja
Sva djeca u Estoniji moraju pohađati školu, a postoji nekoliko opcija za ukrajinske izbjeglice. Neki studiraju u redovitim školama, gdje se može organizirati odvojena nastava za izbjeglice, neke u školama ruskog govornog područja. Međutim, u Tallinnu je država odlučila otvoriti posebnu školu za ukrajinske izbjeglice – Školu slobode. Njen Nastali su u rekordnom roku – za 4 mjeseca – u poslovnoj zgradi koja je prazna posljednjih nekoliko godina. Popravci su još uvijek u tijeku ovdje u izvannastavnom vremenu.
“Škola je stvorena kao prostor slobode – vrijednost u kojoj su Estonci i Ukrajinci solidarni. Otuda i ime. Željeli smo da učenici osjete da cijene borbu koju ukrajinski narod sada vodi”, objašnjava Vladyslav Rushyn, voditelj komunikacija obrazovne ustanove i učitelj.
“Škola slobode” u Tallinnu (školska fotografija)
Gotovo 600 djece u razredima od 7. do 12. razreda iz svih regija Ukrajine studira u školi, a 84 zaposlenika radi, od kojih su trećina Ukrajinci. Prema Vladislavu Rushinu, sve, uključujući kurikulum i školski raspored, razvijeno je od nule. Za osnivače škole bilo je važno da se djeca ovdje osjećaju ugodno i sigurno, tako da postanu punopravni članovi estonskog društva u procesu učenja, ali istovremeno zadrže znanje ukrajinskog jezika i kulture.
“Nitko od djece ne zna koliko su dugo dolazili ovdje, kada se uopće mogu i hoće moći vratiti kući, jer je dom mnogih od njih fizički uništen. Stoga smo dužni pružiti edukaciju koja će djeci omogućiti da, ako žele, ovdje nastave školovanje i samospoznaju. Istodobno, nadamo se da će se većina obitelji uskoro moći vratiti kući, a njihov povratak u ukrajinsko društvo i obrazovni sustav trebao bi biti bezbolan”, objašnjava odgojiteljica i napominje da je iz Ministarstva obrazovanja Ukrajine dogovoreno da će se obuka “Škole slobode” računati pri povratku u Ukrajinu.
60% obuke odvija se na estonskom jeziku prema metodi uranjanja jezika, odnosno istovremeno djeca uče i jezik i predmete. Tako se uglavnom podučavaju kreativni predmeti, društveni studiji, estonski jezik se intenzivno proučava odvojeno – lekcije 5 puta tjedno. Više tehničkih, egzaktnih znanosti podučava se na ukrajinskom jeziku, osobito matematika, biologija, fizika. Neki se predmeti proučavaju istovremeno na dva jezika. Nakon 9. i 12. razreda učenici će dobiti iste svjedodžbe kao i učenici iz drugih estonskih škola.
“Ukrajinci su promijenili profil izbjeglice u Europi”
Na početku invazije većina izbjeglica naišla je na zapadnu granicu: estonski volonteri sami su kupili autobuse kako bi otišli po izbjeglice u Poljsku. Sada je to češće iz Rusije, jer je to jedini način da se napuste okupirana područja. Na granici su uspostavljene informativne točke na kojima se izbjeglicama objašnjavaju njihove sposobnosti, kako se registrirati, kamo ići. Odatle se ljudi upućuju na privremena prebivališta ako im je potreban smještaj.
Na kontrolnom punktu u Narvi ukrajinske izbjeglice dočekuje Natalia, koja je također došla u Estoniju s obitelji u svibnju preko Rusije. Pomaže u ispunjavanju upitnika za prelazak granice i dobivanje privremene zaštite. Ovdje vjeruju da će Ukrajincima biti psihološki lakše komunicirati sa svojim sunarodnjacima nego s “strašnim” graničarima.
“Važno je ne lagati, jer ako vidimo da priča koja nam je ispričana nije istinita, malo je vjerojatno da će nam takva osoba nedostajati. Nismo ovdje da uhvatimo nekoga, već da pomognemo. Imamo čak i salon: kad vidimo da je osoba na putu već jako dugo, nudimo spavanje ovdje”, kaže Marek Liiva, voditelj kontrolnog punkta u Narvi.
Nakon podnošenja zahtjeva za privremenu zaštitu, Ukrajinci dobivaju ista prava kao i estonski stanovnici – na primjer, pravo studiranja, rada i primanja zdravstvenog osiguranja ovdje, kao i pravo na razne socijalne naknade i naknade za nezaposlene. Za izbjeglice je obvezno pohađati jednodnevne tečajeve prilagodbe, a kako bi se nastavila privremena zaštita i olakšalo zapošljavanje, potrebno je učiti estonski jezik. Takve tečajeve osigurava burza rada, neke organizacije, a estonski također proučavaju djeca u školama.
Kako bi se olakšao boravak Ukrajinaca u Estoniji, u Tartuu i Tallinnu otvoreni su centri za izbjeglice. U informacijskom centru Tartu, koji je počeo raditi prije nekoliko tjedana, nalaze se predstavnici raznih gradskih struktura koji pomažu u dobivanju potrebnih usluga na jednom mjestu. Prije svega, nabavite osobni kod (koji odgovara ukrajinskom TIN-u), registrirajte svoje mjesto prebivališta, izdajte karticu za putovanje javnim prijevozom i plaćanje smještaja, dobijte informacije o tome što još treba učiniti. Osim toga, možete se upisati na besplatne tečajeve estonskog jezika, tečajeve prilagodbe i dobiti psihološku pomoć.
U izbjegličkom centru u Tallinnu, koji djeluje od proljeća, Širi raspon usluga: ovdje možete dobiti i pravnu pomoć, savjete o zapošljavanju, obrazovanju, za pacijente s HIV-om / AIDS-om.
“Važno nam je ne samo dijeliti novac, već razumjeti što je još potreba osobe i pomoći joj da postane neovisna. Novac je samo alat. Ako nam osoba dođe sedam mjeseci zaredom i ne traži posao, onda je možda depresivna i treba pomoć psihologa ili ima drugih zdravstvenih problema”, objašnjava voditeljica centra Kaisa Uprus-Tali.
Prema Mihkelu Leesu, u Estoniji nedostaje radne snage, tako da Ukrajinci mogu pronaći posao bez značajnih problema, pogotovo ako imaju visoko obrazovanje. Glavna prepreka ovdje je poznavanje jezika.
“Puno ljudi može pronaći posao, ali to ovisi o tome je li, na primjer, liječnik spreman prvo raditi kao prodavač u trgovini i naučiti estonski dovoljno da dalje radi u bolnici. Poslodavci mogu dobiti određene naknade ili poticaje od države ako prihvate izbjeglice, ali općenito ne postoji takva tendencija da Ukrajinci ne žele biti zaposleni. Umjesto toga, postavlja se pitanje odmaraju li se Ukrajinci uopće”, kaže Kaisa Uprus-Tali.
Vadym Ivanov, pak, napominje da su Ukrajinci promijenili profil izbjeglica u Europi: njihova razina obrazovanja, sposobnost rada i želja za radom vrlo su visoki. U međuvremenu, Natalia i Sergej iz Nove Kakhovke, kao da potvrđuju ove riječi drugog dana boravka u Tallinnu, kažu da je njihov zadatak broj 1 sada pronaći posao.
Prema Kaisi Uprus-Tali, ako se djeca i njihovi roditelji dovoljno brzo prilagode situaciji, onda je starijim osobama, starim 70-90 godina, najteže pomoći. Među prvim izbjeglicama iz Mariupolja bilo ih je mnogo.
“Samo su sjedili i gledali ispred njih. I razumijete da ne žele biti ovdje, ne razumiju zašto su ovdje i kada će sve završiti. I preplavljeni ste mržnjom prema ovom teroristu koji ih je prisilio da napuste svoj dom, što vjerojatno više neće vidjeti”, kaže ona. “Što možete objasniti tim ljudima?” Što su učinili što je završilo u ožujku u Estoniji? Oni samo žele ići kući.”
