Glavni politički događaj u prosincu 2022. u Njemačkoj bio je špijunski skandal u srcu njemačkih obavještajnih agencija. 21. prosinca priveden je zaposlenik Savezne obavještajne službe (BND), neka vrsta Carstena L., koji je, kako se ispostavilo, surađivao s Ruskom Federacijom. Reakcija na ovaj događaj bila je vrlo glasna iz nekoliko razloga.
Prvo, važno je razumjeti što je to BND. Savezna obavještajna služba je strana obavještajna služba, odnosno posebno je angažirana u Ukrajini, u ratu koji se nastavlja na teritoriju naše države. Reći da su informacije o neprijateljima u ovom ratu važne za Ruse znači ne reći ništa. Ovdje možemo govoriti i o vojno-tehničkoj strani problema i o informacijskoj i psihološkoj strani, jer nije uzalud već primijećena nedvosmislena pozornost navodnih ruskih špijuna na one vojne objekte u Njemačkoj gdje se obučavaju ukrajinski vojnici.
Drugo BND je najveća savezna struktura u Njemačkoj, pod vodstvom ureda saveznog kancelara. Za razliku od onih prilično primitivnih pokušaja špijuniranja baza Bundeswehra, koji su otkriveni nakon početka rata u Ukrajini, špijun na teritoriju Savezne obavještajne agencije, pa čak i, kako kažu, na visokom položaju u tajnom odjelu tehničkih informacija, pravi je udarac njemačkim specijalnim službama i obrambenim sposobnostima zemlje u cjelini.
Treće, skandali ove razine u BND je rijetkost, koja sama po sebi uzrokuje povećan interes i povećani odjek. Pored ovog slučaja može se staviti samo priča o Gabrieli Gast. Ovu zaposlenicu Savezne obavještajne službe regrutirala je istočnonjemačka obavještajna služba Stasija prije nego što je ušla u Pullah (tada sjedište specijalne službe, grad Gabriela Gast u Bavarskoj), a od 1973. promaknuta je na čelo ne nekog privatnog, već “sovjetskog” odjela u Bavarskoj), a od 1973. promaknuta je u šeficu ne nekog privatnog, već “sovjetskog” odjela u Bavarskoj), a od 1973. promaknuta je na čelo ne nekog privatnog, već “sovjetskog” odjela u BND. Međutim, otkrivena je već 1990. godine, kada su DDR i Stasi nestali s trenutne političke karte Europe, tako da to nije izazvalo ozbiljne političke povratne informacije. Dva dijela Njemačke tada su išla skokovima i granicama prema ujedinjenju, a čini se da su događaji hladnog rata zauvijek bili stvar prošlosti.
U sadašnjoj povijesti njemački mediji već predviđaju probleme Berlinu u odnosima s NATO saveznicima. Prije svega, govorimo o Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama, budući da bi informacije koje bi Carsten L. mogao proslijediti ruskim kustosima mogle ići BND iz posebnih službi tih zemalja. To znači da bi Rusija mogla dobiti ne samo njemačke tajne informacije, već i podatke od, recimo, američke Nacionalne sigurnosne agencije. To definitivno neće pridonijeti uspostavi plodonosne suradnje između dviju posebnih službi.
Druga važna stvar je kako će to osobno utjecati na rejting sadašnje vlade i kancelara Scholza. I ovdje je važno spomenuti da je upravo u prosincu, ali prije 47 godina, u Zapadnoj Njemačkoj, najpoznatiji špijun u Berlinu tijekom Hladnog rata osuđen na 11 godina zatvora. Govorimo o Guntheru Guillaumeu, koji je radio kao osobni referent tadašnjeg saveznog kancelara Willyja Brandta.
Postoje slični trenuci u ovoj priči. Tako su oba šefa vlada – i Brandt i Scholz – predstavljali tradicionalno lojalnije Kremljskoj socijaldemokratskoj stranci Njemačke. Zapravo, ova umjerenost (za razliku od položaja njihovih “vječnih” političkih protivnika, Kršćansko-demokratske unije) omogućila je komunističkim specijalnim službama da djeluju u Berlinu prilično snažno. Za što Scholz, na primjer, već plaća. Tako je predsjednik odbora Bundestaga za kontrolu posebnih službi Konstantin von Nots već izjavio da su domaće specijalne službe previše popustile, dok su Rusi, čak i nakon raspada SSSR-a, samo intenzivirali svoje aktivnosti. Nots predstavlja vladajuću koaliciju, ali pripada odlučnijoj , posebno u smislu pomoći Ukrajini u ratu, Zelenoj stranci.
Međutim, postoje ozbiljne razlike u pričama Carstena L. i Günthera Guillaumea. Uz svu tajnost BND, šef odjela nije kancelarov osobni referent. A aktualni premijer teško bi se trebao bojati ponavljanja Brandtove priče. Scholzov prethodnik u stranci nije uspio preživjeti političku krizu izazvanu Guillaumeovim izlaganjem i bio je prisiljen podnijeti ostavku. Drugi predstavnik SPD-a Helmut Schmidt tada je došao na vlast, ali je bio mnogo skloniji suradnji sa Sjedinjenim Državama. U odnosima s režimom sovjetskog vođe Leonida Brežnjeva, Njemačka je pokazala spremnost za raspoređivanje američkih balističkih raketa Pershing-2 na svom teritoriju, osudila invaziju SSSR-a na Afganistan i bojkotirala Olimpijske igre-80 u Moskvi i podržala pol”Solidarnost”.
Osim toga, Scholz ima priliku čak i krenuti u protunapad, iskorištavajući ovaj skandal. Činjenica je da BND od 2016. vodi ga Bruno Kal, koji nije samo predstavnik glavnih političkih protivnika Esdeksa, Kršćansko-demokratske unije, već je čak obnašao visoke dužnosti u nekoliko ministarstava vlade Angele Merkel. Očekuje se da će CDU odgovoriti na skandal u BND, pažljivo će komentirati trenutnu situaciju, s obzirom na moguće vlastite gubitke ugleda.
Može se predvidjeti da koaliciji “semafora” i Olafu Scholzu osobno ne prijete ozbiljniji šokovi. Naravno, slučaj ćemo morati riješiti sa zapadnim saveznicima, čija će vojna obavještajna služba također patiti kao rezultat špijunskog skandala. I također, vjerojatno, da se donekle intenzivira proces vojne pomoći Ukrajini. Možda će zahvaljujući ovoj priči Oružane snage Ukrajine brže primati tenkove Leopard 2 – Ovo će biti gesta odlučnosti u izvedbi saveznog kancelara. Neka vrsta “Schmidtovog slučaja” bez zamjene jednog kancelara-esdeka drugim.
Međutim, glavni rezultat priče s ruskim špijunom Carstenom L. za Njemačku još uvijek je razočaravajući. Ova zemlja, jedan od čelnika Europske unije, bila je i ostaje vrlo osjetljiva na aktivnosti ruskih posebnih službi. A u kontekstu “novog hladnog rata”, koji je zapravo već u tijeku na europskom kontinentu, to ozbiljno pogađa pozicije i ugled i same Njemačke i Europske unije u cjelini. Mantra “Putin je nadigrao sve”, koja se nakon neuspjeha vojne kampanje u Ukrajini postupno počela pretvarati iz mita u mem, blistala je novim bojama. A taj neuspjeh najjače zemlje EU-a zasigurno će koristiti i vanjski i unutarnji europski neprijatelji. Olaf Scholz i dalje će morati biti odgovoran za ono što (iako ne njegov položaj).
