Dragi ljudi!
Ovih dana milijuni ljudi u Ukrajini i svijetu slave Božić. Rođenje Sina Božjega dalo je ljudima nadu u spasenje, vjeru u pobjedu dobrote i milosrđa.
Nažalost, ove godine za nas svi blagdani imaju gorak okus. I možemo drugačije osjetiti tradicionalni duh Božića. Večera za obiteljskim stolom ne može biti tako ukusna i topla. U blizini su možda prazne stolice. A ne tako svijetle mogu biti naši domovi i ulice. A božićna zvona ne mogu se čuti tako glasno i entuzijastično – kroz sirene za uzbunu zraka ili – još gore – pucnjeve i eksplozije. I sve to zajedno može predstavljati veliku prijetnju. Ovo je malodušnost. U višim silama i njihovoj moći, u dobru i pravdi svijeta. Gubitak nade. Gubitak ljubavi. Gubitak sebe…
Ali nije li to ono što zlo i tama koji su stali protiv nas žele u svojoj biti?
Protivimo im se više od 300 dana i osam godina. I hoćemo li im dopustiti da postignu ono što žele?
U ovoj bitci imamo još jedno moćno i učinkovito oružje. Čekić i mač našeg duha i svijesti. Božja mudrost. Hrabrost i hrabrost. Vrline koje nas predisponiraju da činimo dobro djelo i prevladamo zlo.
Glavni čin hrabrosti je izdržljivost i privođenje vašeg rada kraju unatoč svemu. Naš put osvjetljava istinu. Znamo je. Mi ga štitimo. Naša istina je borba za slobodu. Sloboda ima visoku cijenu. Ali ropstvo je još veće.
Obasjani smo vjerom i strpljenjem. Strpljenje i vjera. To su dvostruke sile. Kao što je rečeno, “tko posjeduje sebe je bolji od osvajača grada.” Izdržati ne znači pomiriti se s okolnostima. Strpljenje osigurava da ne pustimo nikakvu sumnju ili strah u naše umove. To je vjera u nečiju snagu.
Zlo nema oružje jače od oklopa koji nam je Bog dao. Zlo se razbija o ovaj oklop kao kameni zid. Vidjeli smo to više puta. Izdržali smo na početku rata, izdržali napade, prijetnje, nuklearnu ucjenu, teror, raketne napade. Izdržimo ovu zimu. Jer znamo za što se borimo.
Hodamo naprijed kroz trnje do zvijezda, znajući što nas čeka na kraju putovanja. Bog je pravedan sudac koji nagrađuje dobro i kažnjava zlo. Na čijoj smo strani je očito. Tko je tko u ovoj bitci je očito. Za to postoji najmanje sedam dokaza – poznati su: “… oči su ponosne, jezik lažan, ruke koje prolijevaju krv nevinih, mozak koji stvara zle dizajne, stopala koja brzo vode do zlikovca, djela koja siju razdor, srca puna mržnje.” Protivimo se svemu tome. I uzor je drugima. Vjernici, odnosno oni koji istinski vjeruju, moraju biti svjetlo ostatku svijeta. Više od 300 dana Ukrajinci teže tome, dokazuju, služe kao primjer drugima. Nismo pravedni, nismo sveci, ali definitivno se natječemo za dobro i borimo se za svjetlo. S vjerom u biblijsko proročanstvo: “Neka se svaka dolina uzdigne, svaka planina i brdo će pasti, neka postane strma izvan ravnice, a planinski lanci izvan doline. Ljudi koji hodaju u tami vidjet će Veliko Svjetlo, a nad onima koji sjede na rubu sjene smrti, Svjetlo će ih zasjati! Jer dijete nam je rođeno, sin Božji nam je dan.«
Vjerujemo da će suze biti zamijenjene radošću, nada će doći u očaj, a smrt će biti poražena životom.
video Ureda predsjednika
Dragi Ukrajinci!
Danas i sve nadolazeće zimske praznike susrećemo u teškim okolnostima. Netko će danas vidjeti prvu zvijezdu na nebu iznad Bakhmuta, Rubizhnyja, Kreminne. Uz tisuće kilometara bojišnice. Netko – na autocesti, na putu od ukrajinsko-poljske granice do Khersona ili Zaporožja. Netko će ga vidjeti kroz rupe na krovu, rastrgane mecima, vlastitog doma. Netko će proslaviti praznik u tuđim domovima, ali ne i kod stranaca – Ukrajinaca koji su sklonili Ukrajince. U Transcarpathiji, Bukovini, Lavovu, Frankivsku i mnogim drugim regijama. Netko će čuti “Shchedryk” na drugom jeziku – u Varšavi, Berlinu, Londonu, New Yorku, Torontu i mnogim drugim gradovima i zemljama. I netko će se susresti ovog Božića u zatočeništvu, ali neka se sjeti da hodamo po tim našim ljudima, vratit ćemo slobodu svim Ukrajincima.
Bez obzira gdje smo, danas ćemo biti zajedno. I zajedno ćemo gledati u večernje nebo. I zajedno ćemo se prisjetiti jutra 24. veljače. Sjetimo se koliko ih je prošlo. Sjetite se “Azovstala”, Irpina, Buche, Kramatorska, Zmiyinyja, Čornobaivke, Izyuma, Khersona. Zaželjet ćemo želju. Jedan za sve. I osjetit ćemo radost. Jedan za sve. I razumjet ćemo istinu. Jedan za sve. Činjenica da nijedan dron kamikaza ne može ugasiti božićnu zvijezdu. Vidjet ćemo njegov sjaj čak i pod zemljom, u skloništu za bombe. Ispunit ćemo naša srca toplinom i svjetlošću. Nisu u stanju ozlijediti nikakve “bodeže”. Oni će se slomiti protiv našeg čeličnog duha. I naša borba će se nastaviti neprestano. Nije ugrožen planiranim ili hitnim prekidima. I nikada se nećemo osjećati oskudnou hrabrosti i neuništivosti.
Doživjeli smo puno gorkih vijesti i zasluženo ćemo nahraniti dobre vijesti. Pjevat ćemo pjesme – veselo kao nikada prije – kako bi zvuk generatora bio glasniji. Čut ćemo glasove i čestitke rodbine – u našim dušama, čak i ako komunikacija i internet leže. Čak i u čistoj tami, naći ćemo se da se čvrsto zagrlimo. A ako nema topline, dugo ćemo se maziti kako bismo zagrijali jedni druge.
Proslavit ćemo naše blagdane! Kao i uvijek. Nasmijat ćemo se i radovati. Kao i uvijek. Postoji samo jedna razlika: nećemo čekati čudo, jer ga sami stvaramo.
Krist se rodio! Proslavimo ga!
