Dana 8. studenog 1923. u njemačkom Münchenu izbio je pivski putsch (Bierkeller-Putsch). Pa, gdje se još odvija akcija piva, ako ne u glavnom gradu Bavarske. Politički dio pobune vodio je Adolf Hitler. A vođa naoružanih militanata bio je Hermann Göring. Putschisti su uspjeli zaplijeniti neka državna tijela, policijske postaje, uhititi brojne predstavnike vlasti. Hitler je najavio formiranje nove vlade na čelu sa samim sobom.
No, kako kažu, glazba nije dugo svirala. Sljedećeg dana stigla je vojska kako bi pojačala policiju, koja je vrlo brzo dovela stvari u red u gradu. Uhićeni su vođe puča, koji su uspjeli preživjeti.
Iz ovog povijesnog presedana vrijedi zaključiti da je nešto slično u Njemačkoj osuđeno na neuspjeh. Ali ne, čak i sada postoje ljudi u slavnoj zemlji Goethea i Hegela, koji su željni uzvikivanja: “Možda pavtarit!” A odakle im ovo?
Dakle, 99 godina nakon Hitlerovog beer putscha, u zemlji se pripremala nova pobuna krajnje desnice. Njegovi inicijatori bili su aktivisti tzv.Reichsbürger), odnosno “građani Reicha”.
To je postalo poznato iz priopćenja njemačkog Saveznog tužiteljstva, objavljenog u srijedu, 7. prosinca, ujutro. Piše da je diljem Njemačke provedena grandiozna operacija kako bi se spriječio državni udar. U nju je bilo uključeno oko tri tisuće policijskih službenika. Tijekom operacije pretresi su provedeni u više od 130 kuća, stanova i ureda u jedanaest saveznih zemalja. Najmanje 25 osoba uhićeno je na temelju sumnje za pripadnost desničarskom ekstremističkom okruženju.
Prema tužiteljstvu, “Reichsbürgersi” su planirali svrgnuti ustavne vlasti u zemlji, zauzeti Bundestag, vladinu kuću, kancelarski ured i uhititi najviše dužnosnike. “Od jutros se provodi velika protuteroristička operacija. Savezno tužiteljstvo provodi istražne radnje protiv terorističke mreže iz redova “Reichsbürgersa”. Postoji sumnja da je planiran oružani napad na ustavne vlasti”, izjavio je njemački ministar pravosuđa Marco Bushman.
Vratit ćemo se pritvorenim osobama i njihovim zlim namjerama. A prije toga, pokušajmo saznati: tko su ti “Reichsbürgers” i s čime se jedu? Poznato je da je to carski pokret, čiji pristaše ne priznaju Saveznu Republiku Njemačku, već se smatraju građanima “njemačkog Reicha”. Proizvode alternativne osobne iskaznice i vozačke dozvole ugašenog carstva. Njihov vođa je svojevrsni “princ Heinrich XIII” iz plemićke obitelji Royssesa.
Pokret je nastao 1980-ih. Iako je ušao u objektive njemačkih specijalnih službi, vlasti ga dugo nisu povrijedile, jer nisu vidjele takvu potrebu. Pa, postoje neki ekscentri na zatvorenom sastanku u privatnim stanovima za “njemački Reich” u razdoblju prije 1938. Dobro je da se barem Sudetes i Austrija više ne prisvajaju.
Stoga su vlasti smatrale “Reichsbürgers” nevinim i kaotičnim pokretom marginalaca bez organizacijske strukture. Još 2015. rečeno je da prema grubim procjenama u Njemačkoj postoji samo nekoliko stotina pristaša ovog pokreta. Uglavnom u Brandenburgu, Mecklenburg-Vorpommernu i Bavarskoj. Prema Saveznom uredu za zaštitu Ustava, tipičan “Reichsbürger” je stariji čovjek, predstavnik nižih društvenih slojeva, čiji je utjecaj na društvo minimalan.
Međutim, događaji posljednjih godina prisilili su policijske službenike da preispitaju svoj neozbiljan stav. “Građani Reicha” odjednom nisu postali nimalo nevini kao prije, a njihov se broj nevjerojatno povećao. Pokazalo se da stanice organizacije već postoje u mnogim saveznim zemljama. Nisu svi pristaše pokreta “gradski luđaci”, među njima ima mnogo predstavnika srednje klase, pa čak i različitih grana vlasti, bivših i sadašnjih vojnih ljudi i policajaca. Primjerice, među uhićenima tijekom spomenute racije 7. prosinca je i sadašnja sutkinja i bivša zamjenica Bundestaga iz stranke “Alternativa za Njemačku” Birgit Malzac-Winkemann.
A pogledi “Reichsbürgersa” postali su potpuno nevini, mnogi od njih su sada nepokolebljivi ksenofobi, antisemiti, rasisti i, naravno, revanšisti. I što je najvažnije – pristaše nasilne promjene ustavnog poretka. Prema Saveznom uredu za zaštitu Ustava, u Njemačkoj već ima oko 21 tisuću sljedbenika “Reichsbürgerizma”.
Zanimljiv detalj: od političkih marginalaca do opasnih pobunjenika, “Reichsbürgersi” su se okrenuli u posljednjem desetljeću. To jest, baš kada je Rusija počela provoditi svoje revanšističke planove za obnovu ili SSSR-a, čiji kolaps ruski vođa Vladimir Putin smatra “najvećom geopolitičkom katastrofom dvadesetog stoljeća”, ili Rusijomcarstva za vrijeme vladavine Romanova.
Jesu li ruske uši izašle iz Beer Putsch-2.0? Tečaj. Prije svega, obratimo pozornost na uhićenu sutkinju Birgit Malzac-Winkeman. I što je najvažnije – na njezinu stranačku pripadnost. Hvala Bogu da prema rezultatima posljednjih parlamentarnih izbora u jesen 2021. ksenofobna stranka “Alternativa za Njemačku” više nije ulazila u Bundestag. A onda bi i dalje zabio puno putova u kotače proturuske i pro-ukrajinske odluke njemačkog parlamenta nakon potpune invazije.
Činjenica da je “Alternativa” za Kremlj je nedvojbena. Na kraju, sami članovi stranke to ne skrivaju. Svojedobno su vodeći predstavnici stranke putovali i na anektirani Krim i na okupirani Donbas, a bili su promatrači na tamošnjim pseudo-referendumima. Oni uvijek aktivno brane položaj partnerstva s Rusijom, ukidanje sankcija iz nje itd. Primaju li “alternative” sredstva Kremlja? Osobno, nemam ni najmanju sumnju u to.
No, postoje još jasniji dokazi o vezama između “građana Reicha” i Kremlja: među 25 uhićenih 7. prosinca postojao je državljanin Ruske Federacije izvjesni Vitalij B. Kao što sugeriraju istražne vlasti, pomogla je čelniku udruge – princu Heinrichu XIII . Prema istrazi, uz pomoć ovog Vitalija B., vodeći predstavnici pokreta kontaktirali su, na primjer, ruski konzulat u Leipzigu.
Evo zanimljivog detalja: predstavnici pokreta vjeruju da je Njemačka još uvijek pod okupacijom zapadnih saveznika, odnosno Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Francuske. Istodobno, Rusiju ne smatraju okupatorom, unatoč činjenici da je upravo ona ukrala sitnicu njemačkog teritorija, naime Kalinjingrad (bivši Königsberg) i Kalinjingradsku regiju na obalama Baltičkog mora.
Štoviše, “Reichsbürgersi” snažno poštuju Putina i čak su planirali da će on, nakon uspješnog puča i formiranja prijelazne njemačke vlade, postati glavni posrednik s pobjedničkim zemljama u Drugom svjetskom ratu o budućoj strukturi Njemačke i njezinu mjestu u globalnom usklađivanju snaga.
Jedan od skeptičnih čitatelja vjerojatno će uzviknuti, čitajući na ovom mjestu: “Pa, sve to nije ozbiljno, pobunjenici nisu imali šanse.” Možda je tako, ako ne uzmete u obzir jedan faktor – Kremlj. Opet, ova “ruka Kremlja”? Koliko možeš učiniti, kakva paranoja? Zar ne?
Svojedobno su mnogi Nijemci paranoju smatrali knjigom upozorenja istaknutog njemačkog novinara Kremlja Borisa Reitschustera “Putinov skriveni rat” (Putins verdeckter Krieg). U njemu autor posebno daje do znanja njemačkom čitatelju i europskom općenito da hibridni rat Kremlja nipošto nije ograničen na Ukrajinu. Nije ograničen na teritorij bivšeg SSSR-a, koji su zapadni političari bili gotovo spremni priznati kao “prioritetnu zonu ruskih interesa”.
“Hibridni rat već se dugo vodi u Europi, “mali zeleni ljudi” su odavno ovdje”, upozorio je Boris Reitschuster u svojoj knjizi i nazvao glavne jedinice ove vojske. A glavna pozornost posvećena je stvarnim borbenim jedinicama, koje, ako ništa drugo, mogu organizirati snažne i, ako je potrebno, oružane akcije. Riječ je o cijeloj mreži borilačkih klubova pod intrigantnim nazivom “Sustav”, koji djeluje u Njemačkoj. “U sportskim školama, gdje se uči sustav borbenih tehnika prsa o prsa, u pravilu treniraju obični sportaši. No, iza svega toga stoje zaposlenici ruske vojne obavještajne službe GRU-a i posebne jedinice zračnih snaga. Kremaljski agenti, umirovljeni vojnici elitnih postrojbi s dozvolom za ‘tiho’ ubojstvo”, rekao je Reitschuster.
Zamislimo sada na trenutak da se Putinov borbeni “Sustav” pridružuje neredima koje su izazvali “Reichsbürgersi” u Njemačkoj. Situacija bi tada izgledala mnogo opasnije. Osim toga, izračun Kremlja bio bi napravljen o nezadovoljstvu njemačkog društva rastom cijena režija, benzina itd. Malo je vjerojatno da bi to na kraju dovelo do rušenja sadašnje njemačke vlade, ali temelji demokracije uzdrmali bi terene. Slabašna socijalna ravnoteža, koja počiva na povjerenju u državna tijela, bila bi narušena, a time i ekonomska stabilnost. A neravnoteža njemačkog ekonomskog sustava dovela bi do “domino efekta” u cijeloj Europskoj uniji. Na taj bi način bilo moguće značajno potkopati sposobnosti naših saveznika da pruže vojnu i financijsku pomoć Ukrajini. Nije li to ono što Putin želi?
P. S. Usput, o Borisu Reitschusteru i ruskom tragu. Tijekom pandemije covida novinar je neočekivano (barem za mene) zauzeo stav protiv cijepljenja. Ne, Reitschuster nije meljeo razne gluposti u stilu Ostapa Stakhiva o štetnim učincima cjepiva. Samo, on, kao uzoran demokrat, nije mogao prihvatiti nasilnu metodu prisiljavanja na cijepljenje. Stoga, pod Objavama na Facebooku odgovarajućih medijabilo je mnogo povoljnih recenzija, broj antivakserskih sljedbenika rastao je skokovima i granicama. Ali do jednog trenutka. Sve dok novinar, u trenutku rastućih napetosti na rusko-ukrajinskoj granici, nije spomenuo svoje prethodne novinarske preferencije i objavio oštru anti-Putinovu objavu. Koji tek počinje ovdje. “Ali kako možeš? Ali ne razumijete Rusiju, to je za mir! Rusi imaju široku dušu, nikada nikoga nisu napali”, zamjerali su im novostečeni pratitelji.
Tako je odjednom postojala izravna veza između antivaksera i Kremlja. Posebno ga poznajemo na primjeru Khersonovog suradnika Kirila Stremousova. I, usput, “Reichsbürgers” u vrijeme pokreta protiv cijepljenja pokazali su se njegovim najaktivnijim vješticima.
