Eksplozije su grmjele na ruskim vojnim aerodromima u Engelsu i u Diaghilevu u blizini Ryazana ujutro u ponedjeljak, 5. prosinca. Kasnije se ispostavilo da su dva ukrajinska drona kamikaza uspjela preletjeti stotine kilometara (grad Engels nalazi se 724 km od granice s Ukrajinom, Diaghilevo – 507 km) i napao glavna uzletišta ruskog strateškog zrakoplovstva. Dakle, sada je to najdublji prodor ukrajinskog oružja na ruski teritorij od početka rata.
Očito je da je zbog takvih “nepremostivih”, naizgled udaljenosti, ruska vojska otkrila “kriminalni” nemar, nije obrisala prašinu s navodnog napada. Bili su uvjereni da Ukrajinci imaju “karotki ruku”.
Prema preliminarnim podacima, najmanje dva strateška nosača projektila Tu-95MS oštećena su na uzletištu Engels, a dva ruska vojnika su ozlijeđena. Na aerodromu Diaghilevo oštećen je strateški zrakoplovni bombarder Tu-22M3, tri Rusa su poginula, a nekoliko ih je ozlijeđeno.
To je gore spomenuti zrakoplov koji ruski osvajači aktivno koriste za pokretanje krstarećih i raketnih napada na ukrajinske mirne gradove i kritičnu infrastrukturu. I polijeću sa spomenutih aerodroma.
Stručnjaci još uvijek raspravljaju je li to bio napad dronom izravno s teritorija Ukrajine ili se radi o operaciji specijalnih snaga čiji su borci uspjeli duboko prodrijeti u neprijateljski (tj. ruski) teritorij i lansirati bespilotne letjelice ili odatle zamijeniti zrakoplove.
Problem s prvom opcijom je u tome što Ukrajina do sada nije imala sredstva uništenja koja bi mogla doći do cilja na tako velike udaljenosti. O njima se barem službeno ništa ne zna. Što, naravno, ne opovrgava vjerojatnost tajnog postojanja takvog oružja. Ili činjenica da su ukrajinski oružari nedavno uspjeli stvoriti nešto slično. Prije otprilike mjesec dana pojavile su se poluslužbene (gotovo na razini glasina) informacije da su naši znanstvenici i dizajneri uspjeli stvoriti dron koji može preletjeti oko tisuću kilometara i nositi oko 75 kg eksploziva. Dron s takvim taktičkim i tehničkim karakteristikama mogao bi hipotetski uzrokovati upravo te poraze, informacije o kojima smo dobili od gore spomenutih ruskih zračnih luka.
Još jedna subverzija ove verzije, koju su bacili ruski vojskovođe. Prema njemu, oba aerodroma mogla su napasti sovjetski bespilotne letjelice Tu-141 “Swift”, koji bi mogli ostati u Ukrajini. Ovi stari dronovi mogu pokriti velike udaljenosti (do 1000 km) i istovremeno su prilično složene mete za snage protuzračne obrane. Također možete uzeti sintetiziranu verziju, odnosno da su sovjetski dron modernizirali ukrajinski inženjeri za obavljanje relevantnih zadataka.
Koliko ozbiljno možemo govoriti o drugoj verziji – o ukrajinskim saboterima? Iz iskustva stvarnog rata već znamo da je to vrlo vjerojatno. Već je rečeno o napadima boraca Specijalnih operativnih snaga na razne ruske vojne objekte na Krimu. I relativno nedavno, odvažan napad izvršen je na rusku zračnu bazu u regiji Pskov. Petnaesta brigada vojnog zrakoplovstva Ruske Federacije bila je smještena na tom aerodromu, koji je naoružan sa oko 70 helikoptera. Prema ukrajinskim obavještajcima, naši su borci uspjeli minirati i potpuno uništiti tri ruska jurišna helikoptera: dva Ka-52 aligatora i jedan Mi-28N. U eksplozijama su znatno oštećena još dva helikoptera.
Nema službene potvrde ili pobijanja od strane ukrajinskih vlasti u svezi s napadom na ruske zračne luke u ponedjeljak. Andriy Yusov, glasnogovornik Glavne obavještajne uprave Ministarstva obrane Ukrajine, govorio je prilično metaforički, komentirajući incident: “Stalni nered, “pamuk” u vojnim objektima dokaz je degradacije vojne infrastrukture i obrambenog kompleksa, što promatramo na području Ruske Federacije. Očito, ova degradacija samo dobiva na zamahu. Ne možemo ni potvrditi ni opovrgnuti sve ostalo.”
Ništa manje ugodno od gledanja videa s zapaljenim ruskim bombarderima bilo je čitanje ruske javnosti s ogorčenim uhljebima, kažu, kako se dogodilo da je uzletište na kojem su smješteni strateški bombarderi, sposobno nositi nuklearne bojeve glave, kako bi “Khokhlovi” lako mogli napasti.
“Ruske strateške nuklearne snage mogu biti zgnječene penijim bespilotnim letjelicama. Ruske strateške nuklearne snage ni na koji način nisu pokrivene. Ruske strateške nuklearne snage su bespomoćne”, kukao je jedan ruski “vojskovođa” na svom telegramskom kanalu.
Zanimljiva stvar je da su ruske zračne luke napadnute nekoliko sati prije planiranog napada na ukrajinske gradove od strane ruskih agresora. Naime, u vrijeme pripreme za napad zrakoplovi su najugroženiji. Stoga je vrlo vjerojatno da su zbog “pamuka” u Engelsu i Diaghilevu snage ruskih vatrogasnih snaga Lezije su bile primjetno potkopane. Možda zato najnoviji raketni napad Rusa nije uzrokovao tako značajne gubitke za ukrajinski energetski sustav kao prije.
A što sad? Hoće li Rusi morati preraspodijeliti svoje strateške bombardere još dalje od ukrajinskih granica? To bi se činilo logičnim. To je otprilike ono što je zapovjedništvo ruske mornarice učinilo kada je napadnut Zaljev Sevastopolj s ruskim ratnim brodovima. Ali, kako kažu, postoji nijansa. Uzletište nije samo prikladna pista, već je i cijela infrastruktura koja osigurava funkcioniranje tako složenog i opasnog sustava kao što je rusko strateško zrakoplovstvo. A takva infrastruktura trenutno postoji samo u Engelsu i Diaghilevu, ako uzmemo europski dio Rusije. Međutim, postoji i slično uzletište u zračnoj bazi Ukrainka, koja se već nalazi u regiji Amur na Dalekom istoku Ruske Federacije. Tamo je stacionirana 326. zrakoplovna divizija teških bombardera, dio 37. zrakoplovne vojske. Naoružan je strateškim bombarderima-raketnim nosačima Tu-95. Ali odatle zrakoplovi neće moći granatirati ukrajinski teritorij. Stoga zapovjedništvo ruskog ratnog zrakoplovstva mora riješiti tešku dilemu: ostati na starim mjestima razmještaja, suočiti se s opasnošću napada s ukrajinske strane ili odvesti zrakoplove na sigurno mjesto, ali izgubiti doseg Ukrajine.
