Rusija je 10. listopada prvi put masovno granatirala ukrajinske objekte energetske infrastrukture. To je uzrokovalo izvanredno stanje i planiralo nestanak struje u svim regijama. Prema posljednjim podacima Ministarstva energetike, Rusi su oštetili sve termoelektrane i hidroelektrane, a Ured predsjednika tvrdi da je polovica ukrajinskog energetskog sustava oštećena kao posljedica ruskog granatiranja.
Unatoč redovitom granatiranju, zaposlenici energetske industrije uspijevaju opskrbiti električnom energijom u prilično kratkom vremenu, barem prema rasporedima i brzo prebaciti pretplatnike s oštećenih linija na druge mreže.
Pričamo priče zaposlenika jednog od TPP-ova DTEK Energy, koji su dva puta bili podvrgnuti ruskom granatiranju, što je eliminiralo posljedice nesreće. Iz sigurnosnih razloga ne navodimo njihovo mjesto rada i prezime.
***
“U početku je bilo zastrašujuće, a onda dolazi fatalizam”
Sergej radi kao električar za održavanje električne opreme stanica na otvorenom rasklopnom postrojenju (GRP). Na početku potpune invazije, kaže, osoblje je bilo sigurno da će neprijatelj pogoditi energetska postrojenja, pa su se i tada pokušali pripremiti za takve napade.
Serhii pripada operativnom osoblju koje mora biti stalno na radnom mjestu tijekom dana kako bi reagiralo na izvanrednu ili hitnu situaciju u slučaju bilo čega, tako da ni on ni njegovi kolege nisu otišli u sklonište tijekom alarma prije prvog raketnog napada na stanicu.
“Na početku velikog rata mislili smo da će Rusija, prije svega, napasti trafostanice, gdje, zapravo, dolazi i odakle se preusmjerava energija proizvedena na TPP-ovima. Odnosno, trebali bi pogoditi trafostanice kako bi paralizirali rad elektroenergetskog sustava cijele zemlje. Stoga nismo išli u skloništa i nismo napustili radno mjesto kako bismo brzo uklonili posljedice u slučaju bilo čega”, kaže Serhii.
Na dan prvog napada 10. listopada, Sergej i njegovi kolege ostali su u HCJ-u.
“Nije nam ni stalo u glavu da možemo negdje otići. Morali smo biti na mjestu, jer je osiguranje kontinuiteta opskrbe potrošača strujom naša glavna zadaća”, objašnjava.
Tijekom prvog raketnog napada, Serhii je, zajedno s ostalim zaposlenicima, ostao u HCJ-u
Nakon što je tog dana otišao na posao, on i drugi zaposlenici HCJ-a pokušali su predvidjeti gdje će se, u tom slučaju, moći sakriti u blizini. 20 metara od HCJ-a pronađene su dvije zgrade, u blizini kojih se moglo sakriti i odakle se jasno vidjelo što se događa. Tamo su Sergej i troje njegovih kolega odlučili pričekati alarm.
“Stalno smo pratili društvene mreže, a zatim učili o radu protuzračne obrane u našoj regiji i o uništavanju trafostanica. Vratili smo se na radno mjesto da prenesemo te informacije na centralni štit. Prvi dolazak nas je uhvatio na štitu dok smo uklanjali sljedeće signale. Nismo mogli odustati od svega i otići, učili su nas da moramo učiniti sve što ovisi o nama”, prisjeća se Serhii.
Nakon udara policajci HCJ-a pokušali su pokrenuti sustav za gašenje požara i ponovno spojiti linije kako bi što više linija ostalo u funkciji. U ovom trenutku primili su poziv od uprave i upozorili ih da rakete ponovno lete.
Radnici TPP-a popravljaju oštećenu opremu na TPP-ovima
“Nakon četvrte rakete, čini se kao da je sve isto. To ne znači da se ne bojite, činite sve što možete za sustav i istovremeno ostajete netaknuti, ali slijedi fatalizam. Nakon završetka alarma stigli smo na mjesto događaja, pogledali što možemo spasiti, što se može vratiti na posao, što bi se moglo prenijeti na druge linije”, kaže Serhii i dodaje da se za 23 godine rada u energetskom sektoru, unatoč izvanrednim i izvanrednim situacijama, koje su se naravno dogodile, raketni napadi ne mogu usporediti ni s čim.
Kaže da je imao sreće s osobljem, koje je zajedno požurilo eliminirati posljedice udarca. Sergej se prisjeća i drugog slučaja kada je, kako vjeruje, jednostavno imao sreće što je preživio.
“Nakon drugog granatiranja, otišli smo u smjenu i pokušali vratiti ono što je uništeno. Samo tri ili četiri minute prije nego što sam trebao kontrolirati određenu opremu, ona je pala i izgorjela. Da sam bio pod njim u to vrijeme, i izgorio bi. Nakon takvih slučajeva shvatite da će sve biti kako treba biti.”
“Nije bilo razmišljanja o mojoj sigurnosti”
Nadzornik smjene odjela za električnu opremu i mjerne instrumente, Dmytro, također je bio na radnom mjestu na dan napada. Bio je svjestan da se TPP-ovi kao kritični infrastrukturni objekt uopće mogu granatirati, ali je bio na poslu tijekom alarma.
“Mi zapravo vodimo stanicu, možemo se negdje maknuti, ali ne možemo napustiti svoja radna mjesta. Nema posebnih iskustava, moramo biti i to je to. Da budem iskren, u tom trenutku nije bilo razmišljanja o vlastitoj sigurnosti, bilo je potrebno učiniti maksimum kako bi se lokalizirala nesreća”, kaže Dmytro.
Nakon prvog “dolaska”, prema Dmitriju, situacija je bila teška, ali ne i kritična, stanica je prešla u hitni način rada, a radnici su uspjeli izliječiti njezine potrebe za nekoliko minuta. Nakon drugog napada, prisjeća se, situacija je bila blizu potpunog slijetanja TPP-a “na nulu”, odnosno do potpunog zaustavljanja stanice.
Knadzornik smjene odjela za električnu opremu i mjerne instrumente Dmitrij nadzirao osoblje koje je nastavilo rad stanice nakon drugog raketnog napada
U noći kada se dogodilo sljedeće granatiranje TPP-a, Dmitrij je stao na dužnost. U usporedbi s prvim napadom, udarni val iz drugog napada mnogo je ozbiljnije oštetio opremu poduzeća. U tom trenutku svjetlo tisuća potrošača ugasilo se na nekoliko sekundi. Tada je Dmitrij upravljao osobljem, koji je prvo izliječio vlastite potrebe stanice, što je omogućilo uklanjanje hitne situacije i vraćanje proizvodnje energije.
“Ovo još nisam vidio ni čuo”
Andriy, koji radi kao stručnjak u službi za dijagnostiku i kontrolu popravaka, također podsjeća da se raketni napad na trafostanice ne može usporediti s bilo kojom redovitom ili hitnom situacijom koja se dogodila prije. Od početka potpune invazije, on i njegovi kolege spustili su se u skloništa, odakle su prvo čuli zvižduk raketa, a zatim snažne eksplozije.
“Bili smo u skloništu za bombe tog dana, čuli smo zvižduk, zatim samo sekundu ili dvije i eksploziju. Zastrašujuće je, takve se stvari ne događaju osobi svaki dan, ovo još nisam vidio ni čuo”, prisjeća se.
U vrijeme raketnog napada, Andriy i njegovi kolege bili su u skloništu za bombe, gdje je prvo čuo zvižduk raketa, a zatim i snažne udarce
Nakon granatiranja 10. listopada, Andriy je doslovno živio u HCJ-u, gdje je morao prebjeći opremu kako bi mogao brzo pretraživati i kupiti potrebne rezervne dijelove.
“Nakon prvog slučaja, svi koji su mogli, čak i susjedne jedinice pomogli su glupo, bez novca. Svi su razumjeli razmjere situacije. Zaposlenici nisu imali fiksni raspored, svi su ostali na poslu koliko god je to bilo potrebno”, kaže Andrii.
Proces uklanjanja posljedica raketnog napada na termoelektrane vodio je voditelj službe zaštite, automatizacije i komunikacijskih sustava Sergej. Od njega su djelatnici HCJ-a dobili upute o operativnom prebacivanju tijekom granatiranja.
Voditelj službe zaštite, automatizacije i komunikacijskih sustava Sergej nadzirao je sve procese uklanjanja posljedica udarca na opremu termoelektrana
“Nastavili smo s radom opreme oko pet sati, ali postaja je pretrpjela takvu štetu da uopće ne znamo kada ćemo moći dosegnuti razinu pouzdanosti potrebnu za rad takvih poduzeća”, kaže Serhii.
“Nismo heroji jer nismo u ratu”
“Nema straha kao takvog, energija je općenito opasan posao, ali ljudi razumiju gdje rade i sve opasnosti povezane s ovim radom”, kaže Serhii, voditelj sustava zaštite, automatizacije i komunikacije.
Po njegovom mišljenju, ukrajinska dispečerska služba, koja je prva primila udarac od raketnih napada, jedna je od najboljih na svijetu, iako se sami energetski radnici ne smatraju herojima.
“Nismo vojnici, samo radimo svoj posao. Ne smatram se herojem. Rat je rat, a mi još uvijek imamo posao, možemo doći kući, spavati u krevetu. Nismo vojska”, kazao je Dmytro.
Stariji električar Sergej dodaje da nakon raketeenergetski radnici posljednji razmišljaju o junaštvu, jer se prvenstveno bave obnovom uništene opreme i nazivaju je “samo poslom”.
“Najveći problem je oprema”
Energetski inženjeri uspoređuju cijeli energetski sustav Ukrajine s velikom zamršenom mrežom, a upravo zahvaljujući ovoj mreži danas je moguće prebaciti potrošače s oštećenih linija na rezervne. Međutim, električna energija ne može se proizvoditi za buduću uporabu – sva energija proizvedena na TPP-ovima odlazi na rasklopna postrojenja, gdje se distribuira preko linija i isporučuje potrošačima.
Zbog oštećenja stanica ne može proizvesti svu potrebnu količinu energije, dapače, stoga su u cijeloj Ukrajini uvedeni rasporedi planiranih i hitnih ispada, prema kojima se električna energija isporučuje najprije jednom dijelu potrošača, a zatim drugom.
Energetski inženjeri kažu da je najveći problem za uklanjanje posljedica udara nedostatak opreme, čiji se dio mora napraviti po narudžbi
“Naš sustav je dizajniran s pet-šesterostrukim napajanjem rezervnih vodova, a krugovi na mrežama dizajnirani su tako da se mogu ponovno napuniti energijom s bilo kojeg mjesta i u različitim klasama napona. Jer, na primjer, u Sjedinjenim Državama nekoliko država može biti na istom dalekovodu, ali imamo rezervne linije, zahvaljujući kojima sada preživljavamo”, kaže Andriy, stručnjak za uslugu popravka i kontrole.
U proljeće se Ukrajina pridružila europskoj elektroenergetskoj mreži, tako da sada možemo razmjenjivati električnu energiju s drugim europskim zemljama. Međutim, ukrajinska elektroenergetska mreža dizajnirana je tijekom sovjetske ere, tako da većina potrebne opreme za popravak oštećene opreme sada ili više nije tamo ili se mora izraditi po narudžbi, jer se razlikuje od europske.
“Postoji oprema koju je jednostavno nemoguće obnoviti, postoji oprema koje nema, na primjer, transformatori. Na njima Rusi tuku. Velike su i skupe i razlikuju se od onih u Europi, pa se moraju izraditi po narudžbi”, objašnjava Serhii, električar za servisiranje električne opreme stanica u GRP-u.
Energetski inženjeri imaju posla na obnovi oštećene opreme najmanje sljedećih šest mjeseci
Voditelj službe za zaštitu, automatizaciju i komunikacijske sustave Sergej nada se da neće doći do potpunog zamračenja, jer sustav stoji već 10 mjeseci.
“Nadamo se da zbog zasićenja naše protuzračne obrane i smanjenja neprijateljskih kapaciteta granatiranje elektroenergetskog sustava više neće biti tako masovno. Vjerujem kako cijela zemlja neće moći uroniti u tamu”, dodaje Serhii.
Međutim, energetski inženjeri pripremaju se za različite scenarije, budući da će okupatori nastaviti pogađati kritičnu infrastrukturu. Sada je moguće održavati sustav zahvaljujući planiranim prekidima rada i kompetentnoj raspodjeli energije. Trajanje tih ispada, kažu stručnjaci, teško je predvidjeti, sve ovisi o opskrbi opremom i daljnjoj mogućoj šteti na infrastrukturi. Sada energetski inženjeri imaju posla na obnovi najmanje šest mjeseci.
“Općenito, sustav je vrlo teško pretučen, to se nije dogodilo ni u jednoj zemlji. Ovo je terorizam”, zaključuje Andrii.
