Prošlo je gotovo devet mjeseci otkako su ruski tenkovi prešli ukrajinsku granicu, a sada je svima jasno da je invazija Vladimira Putina na Ukrajinu staromodni kolonijalni rat s ilegalnim aneksijama i uskraćivanjem prava Ukrajine na postojanje. Ovaj divljački čin agresije pokazuje nespremnost moderne Rusije da napusti svoju carsku bit i spremnost Moskve da koristi vojnu silu kao instrument vanjske politike. Dok ovaj oživljeni ruski imperijalizam ne bude odlučno poražen, ostat će jedna od najvećih prijetnji globalnoj sigurnosti.
Poraz Rusije možda je mnogo bliži nego što mnogi sada misle. Invazija Ukrajine jasnije pokazuje da je Putinova vojska demoralizirana, stalno se tuče i pobjeđuje na bojnom polju. Rusija je već bila prisiljena povući se s više od polovice teritorija okupiranog od početka invazije u veljači, a većina promatrača predviđa da će visoko motivirani i borbeno okorjeli ukrajinski vojnici osloboditi veći dio zemlje u nadolazećim zimskim mjesecima.
Fijasko Putinove invazije uglavnom je posljedica njegove carske arogancije i navike podcjenjivanja ukrajinskog naroda. Tijekom svoje političke karijere ruski diktator odbio je priznati Ukrajinu kao zasebnu i suverenu državu. Umjesto toga, tvrdoglavo je doživljavao Ukrajince kao “inferiorne Ruse”, dok je opasno ignorirao snagu ukrajinskog nacionalnog duha.
Ključno je da Putin nikada nije prepoznao ukrajinski subjektivitet i pokušao objasniti svaki uzastopni neuspjeh Rusije u Ukrajini intervencijom stranih igrača. Putinovi nespretni pokušaji namještanja ukrajinskih predsjedničkih izbora i dovođenja proruskog kandidata na vlast izravno su doveli do Narančaste revolucije. Umjesto da prizna svoju pogrešku, Putin je optužio Zapad da je navodno organizirao veliki demokratski pokret u Ukrajini. Deset godina kasnije, kada su milijuni Ukrajinaca ponovno izašli na ulice braneći svoj europski izbor, Putin je ponovio svoju prethodnu pogrešku i optužio zapadne agente da organiziraju prosvjed.
No, Putinova najveća pogreška bila je njegova odluka iz veljače 2022. da pokrene potpunu invaziju na Ukrajinu. Čini se da je vjerovao u vlastitu propagandu i odlučio da će ruska okupacijska vojska biti dočekana kao osloboditelji. Umjesto toga, Putin se našao u ratu s nacijom od 40 milijuna ljudi, čiji svi predstavnici sada rusiju smatraju svojim zakletim neprijateljem. Eskalacija sukoba imala je katastrofalan utjecaj i na međunarodni status Rusije, jer samog Putina mnogi danas smatraju parijama, pa čak i bivše prijateljske zemlje poput Kine i Indije nastoje se distancirati od Kremlja.
Iako je rat još uvijek daleko od kraja, čak i najžešći ruski imperijalisti sada priznaju da invazija na Ukrajinu nikada neće postići svoje izvorne ciljeve: uništenje ukrajinske državnosti i prisilu Ukrajinaca da prihvate nametnuti ruski identitet. Suočeni s nesretnom situacijom kada se svaki put moraju povući, postupno se mire s dosad nezamislivom idejom da je Rusija možda već izgubila rat.
Ta je spoznaja izazvala paniku u Moskvi. Režimski funkcioneri i tvrdokorni nacionalistički pristaše razumiju da će gubitak rata u Ukrajini biti egzistencijalni poraz koji će dovesti do kolapsa ruskog imperijalizma. Tako su počeli reagirati strašnim prijetnjama, nuklearnom ucjenom, podizanjem retoričkih uloga, govoreći o “svetim ratovima protiv sotonista”. Eskalacija ruskih zračnih napada na ukrajinske civilne ciljeve još je jedan dokaz nemoćnog bijesa i očaja Moskve zbog neuspjeha na bojnom polju.
Zapadni čelnici moraju ignorirati prijetnje Rusije i ostati nepokolebljivi u potpori Ukrajini. Kremlj sada očajnički pokušava postići primirje kako bi ponovno naoružao i obnovio svoju uništenu vojsku. U interesu međunarodne sigurnosti od ključne je važnosti da ti napori propadnu. Sada Zapad ima rijetku priliku zadati odlučujući udarac ruskom imperijalizmu. Ako propustimo ovaj trenutak, cijena suprotstavljanja Kremlju će se povećati.
Poraz ruskog imperijalizma donio bi brojne prednosti koje bi se osjetile daleko izvan Ukrajine. Najneposredniji učinak bit će gospodarski rast, budući da će negativni utjecaj rata na svjetsko gospodarstvo biti eliminiran.
Poraz Rusije također će otvoriti put transformaciji međunarodnih sigurnosnih mehanizama, uključujući uspostavu novih pristupa prevenciji zločina vanjske agresije, zločina protiv čovječnosti i genocida. Reforma Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i preispitivanje prava veta stalnih članica bit će jedan od glavnih prioriteta na dnevnom redu. Novi sigurnosni pristupi za Euroaziju također će biti od ključne važnostiizlijevanje kada NATO i EU igraju ključne uloge.
Kolaps ruskog imperijalizma omogućit će obnovu snaga svjetske demokracije i zadati bolan udarac uporištima autokracije. To će odvratiti druge autoritarne režime od nametanja svoje volje manjim susjedima i potaknuti zemlje da usvoje demokratske vrijednosti, pokazujući da mogu računati na potporu demokratskog svijeta.
Poraz (Putina i Rusije) u Ukrajini gotovo će sigurno uzrokovati porast želje za neovisnošću među mnogim neruskim narodima unutar sadašnje Ruske Federacije. Bit će mnogo sigurnosnih izazova sličnih onima koji su nastali nakon raspada SSSR-a. No, kako neuspjesi u Ukrajini otkrivaju vojnu slabost Moskve, raspad Rusije u niz manjih nacionalnih država više ne gleda izvan granica onoga što je moguće. Međunarodna zajednica sada se mora početi pripremati za takav razvoj događaja.
Druge zemlje ruskog “postsovjetskog” perimetra također će moći odbaciti svoju usredotočenost na Kremlj. Od posebne važnosti u ovom procesu bit će Bjelorusija, koja je pod neprijavljenom okupacijom Rusije. Oslobođenje Bjelarusa pružit će priliku za uspostavu snažne i geografski integralne granice duž istočnog boka Europe.
Invazija Vladimira Putina na Ukrajinu široko je prepoznata kao najveća prijetnja globalnoj sigurnosti od kraja Hladnog rata. Ruski diktator nastoji prepisati knjigu pravila i vratiti međunarodnu zajednicu u vrijeme otvorenih carskih osvajanja. Uspije li, cijeli će svijet ući u prijeteću novu eru sukoba i sukoba, obilježenu eskalacijom militarizma i zatvorenih granica.
Srećom, postoji alternativa. Ukrajina je već uništila središnji carski mit o ruskoj vojnoj nepobjedivosti i pokazala da je više nego sposobna pobijediti Putinove snage na bojnom polju. Ako Zapad zadrži svoju potporu i pruži Kijevu potrebna sredstva za to, postoji svaki razlog za vjerovanje da Ukrajina može odlučno pobijediti Rusiju.
Bit će to povijesna pobjeda same Ukrajine. Istodobno, to će biti iznimno važna pobjeda za širu međunarodnu zajednicu.
Poraz u Ukrajini okončat će rusku carsku ideologiju, utirući put trajnom miru u Europi. To će pomoći osigurati jednakost načela i pravila prema kojima manje države mogu slobodno odrediti svoju sudbinu i ne bi se trebale čuvati geografski većih susjeda. Ti su ciljevi prilično ostvarivi. Sve što je potrebno je nepokolebljiva potpora Ukrajine.
Prijevod s engleskog. Izvorni članak objavljeno na internetskim stranicama Atlantskog vijeća
