Svatko od nas, posebno tijekom rata, sanja o gledanju izvan horizonta. Kada će mir konačno doći? Nesigurnost, strah, neizvjesnost plaše, alarmantno – “sjena Hamleta u duši!”, “zlokobni kosturi u ormaru” vlastitog doma.
Počet ću s pričom. Zrakoplov leti Tel Aviv – Kijev. U Ukrajini, Bratslav Hasidim se žuri na praznik Rosh Hashanah, na grob tzaddika Nachmana. Židovi se mole, a jedini putnik Ukrajinac prilazi bradatom Židovu u dosjetki i pita: “Recite mi, koja je ovo godina prema izraelskom kalendaru?” On odgovara: “5782.” – “Možete li mi reći kako je završila 2022. godina?”
Gotovo je nemoguće gledati u budućnost. Međutim, magistri futurologije Alvin Toffler, Francis Fukuyama, naš mudrac Miroslav Popovich živjeli su i živjeli. Ovi umirujući radnici uspjeli su pogoditi budućnost. Iako se čini da je Fukuyama svojim “krajem povijesti” i pojavom ere liberalizma pogriješio. Ratovi, vojni sukobi, “vojne specijalne operacije” ne napuštaju čovječanstvo. Procjenjuje se da i danas postoje ratovi različitog intenziteta i uključenosti suprotstavljenih strana (građanskih, lokalnih, međudržavnih, etničkih, vjerskih, plemensko-plemenskih) u 69 zemalja.
Kraj rata između Ukrajine i ruskog Mordora (vruća faza) nalazi se odmah iza ugla. Stoga je danas potražnja za vizijom budućnosti Ukrajine važnija nego ikad! Konkretno, u Europi, gdje su milijuni Ukrajinaca sada prisiljeni živjeti. A uspavani, stari, tradicionalni Zapad? Ili kako je danas moderno reći, “anglosaksonci” su i dalje živjeli savršeno, a ovdje cijene, imigranti, terorizam, barbari! Oni su također “Za mir!”, suosjećaju i pomažu Ukrajini. Svi su sigurni: pobjeda Ukrajine, kolektiva Zapad nad Rusijom, nad okupatorima pitanje je vremena, a Putina određuje sudbina Hitlera, koji je spaljen u blizini vlastitog bunkera.
Prvi futurist. Zamislite, svibanj 2023., Ukrajina i cijeli civilizirani svijet krvave Rusije kleknuli su. Narednik “John Woods” (to je ime Amerikanca koji je pogubio nacističku elitu na presudi Nürnbergu) Ukrajinac preuzima slučaj. Još uvijek ne znamo ime našeg sunarodnjaka, ukrajinskog krvnika “iznad zla”, možemo pretpostaviti da će biti iz pukovnije “Azov”. Njegova ruka neće ustuknuti da stavi na vješala sve ratne zločince zemlje tame i grijeha – Rusiju. Rasizam se povukao, ovaj divlji ruski kentaur otjeran je u štalu Euroazije. Dakle, pitanje je: koje su očekivane opcije za ono što će se dogoditi s Ukrajinom početkom 2023.? S kojim će se problemima naša zemlja, mi, Ukrajinci, suočiti s civiliziranim svijetom nakon rata? Pokušajmo ih imenovati dalje, barem nekoliko pozicija.
Drugi futurist. Uzdignite se iz pepela, ruševina. Tko je pročitao Remarquea, njegov roman Slavoluk pobjede, zamišlja što znači podići zemlju iz poslijeratnih ruševina. Njemačka, Europa, 45-55 godina, istočni teritoriji SSSR-a – galopirajuća inflacija, nezaposlenost, siromaštvo, socijalni ulkusi poslijeratnog razdoblja. Danas je Računovodstvena komora Ukrajine objavila brojku gubitaka od rata s Rusijom – UAH 1, 35 bilijuna dolara, gotovo 34 milijarde dolara. Neovisni stručnjaci imenuju druge – 165.1 milijardu dolara ili UAH 4.8 bilijuna. To su kuće, ceste, mostovi, elektrane, tvornice, bolnice, škole uništene u ratu. Stotine tisuća minskih zamki morat će se pronaći i neutralizirati. Očito je da će bez “Marshallovog plana”, bez pomoći Europe, Sjedinjenih Država, demokratskih azijskih zemalja, put do normalnog života trajati desetljećima, pod uvjetom da Ukrajina stekne članstvo u EU, u NATO-u. Postoji još jedna napomena: ako se Rusija ne raspadne u nekoliko država nakon rata, onda će, kao i prije, ukrajinski obrambeni proračun biti ogroman.
Treći futurist. Moć. Politički režim. Suština politike, moći još od vremena Tita Livije i Machiavellija ostaje nepromijenjena: održavati red, a ne praviti nered. U 32 godine Ukrajina nije izašla iz adolescencije. Dječje bolesti deklarirane demokracije dovele su do toga da je taj oblik moći postao pandemija, kuga, kolera, koja je imala jedan cilj – pokopati državnost Ukrajine. Nema smisla, objašnjavati, kimati glavom mladima ukrajinske političke klase, na neiskustvo političara i dužnosnika, na kaos nakon raspada sovjetskog carstva. Sve što je izumljeno, prihvaćeno, dirnuto od strane političara i dužnosnika, narodnih zamjenika Verkhovne Rada (tvornice za tiskanje nepravednog novca), pretvorilo se u tvar suprotnu zlatu. Ministarske stolice-sinekure proizvele su korupciju, amaterizam, mržnju prema izvršnim strukturama odozdo prema gore. Politička praznina, nedovršena demokracija koja je posijala anarhiju. Menadžerski, koji se ne temelji na zakonitosti proizvoljnosti, rodio je sustav bez presedana u bilo kojoj zemlji na svijetu u kojem bi čak i gusari s Kariba bili puritanci, personifikacija Raja na Zemlji. Postoji velika potražnja za novim društvenim ugovorom koji bi jasno definirao formulu za upravljanje zemljom. To ovisi o intelektualcima, za svježe, ekskluzivne ideje i političke projekte.
Četvrti futuroshok. Rambov sindrom ili aura nesvjesnog. Rat je dao publicitet i popularnost mnogim divnim, hrabrim, hrabrim, hrabrim ljudima. Svaki Ukrajinac zna svoja imena. Oni su heroji i ponos pobjedničkog naroda. Ljudi u epoletama pružili su Ukrajini zaštitu i suverenitet. No, očekuje se da će nakon rata stotine tisuća vojnika biti otpušteno iz vojske, da će se vratiti mirnom, civilnom životu. I ovdje će ih dočekati sage, problemi koji su vrlo slični onima koji su pali na puno osobe iz slike Edvarda Muncha “Vrisak”. Ili im je, uz svu očiglednost, osiguran sindrom nazvan po junaku iz filma “Prva krv”. Na to se Rambo požalio, postavši civilni građanin: “Vozio sam helikopter u ratu, vozio tenk, bio odgovoran za opremu od milijun dolara, a ovdje ne mogu dobiti ni posao strojnog tankera.” Ukratko, napuhana očekivanja i stvarnost našeg poslijeratnog, disfunkcionalnog, lošeg života čekaju tisuće vojnika otpuštenih iz vojske. Traume rata. Te ljude, prema starom Freudu, vodilo bi nesvjesno povezano s njihovim prošlim radom, gdje su morali ubijati, uništavati, uništavati, a ne pragmatizam ili zdrav razum stvaranja. Ovaj fenomen opisan je i istražen u stotinama članaka psihologa i sociologa.
Peti futurist. Rat s Rusijom, pobjeda nad njom očistit će sve političke i, nadamo se, ekonomske egejske štale zemlje. Sve poznate televizijske “glave” koje su neumorno artikulirale svoju ljubav prema Kremlju, prema “ruskom svijetu” nestale su, rastrojene u mržnji ljudi prema njima. Politički vođe, politička klasa ukrajinske države nakon rata bit će potpuno drugačija. Čekamo otkrića, iznenađenja, ekskluzive, koje danas možemo samo nagađati. Hoće li tim Volodimira Zelenskija ostati na vlasti? Složimo se da aktualni predsjednik sjajno radi svoj posao, predstavljajući Ukrajinu svjetskoj zajednici! Hoće li popularni ukrajinski vrhovni zapovjednik, poput Dwighta D. Eisenhowera u SAD-u, voditi zemlju nakon rata? Sudbina buduće Ukrajine je stroga, kruta, čvrsta poslijeratna demokracija. Istodobno, brzo rješavanje problema obnove i oživljavanja zemlje silom samo je iluzija, himere, opasni snovi političkih radikala.
Šesti futurist. To je politika oštrog stava prema kolaboracionizmu, onima koji su surađivali tijekom rata s ruskim okupatorima. To je jedini način da se konačno riješi “rusko pitanje” u Ukrajini! Naravno, poštivanje prava nacionalnih manjina građana naše zemlje.
Nekako nije zabavno! Davno, krajem prošlog stoljeća, razgovarao sam s tajnikom Vijeća sigurnosti Vladimirom Gorbulinom. Sjećam se njegovih riječi: “Sloboda i suverenitet otišli su Ukrajini bez krvi i ratova.” Političar je pogriješio! Pokazalo se da je proročanstvo Thomasa Jeffersona točnije za Ukrajinu: “Stablo slobode treba s vremena na vrijeme navodnjavati krvlju domoljuba i tiranina.” Sloboda je vrijedna i novca i ljudskih života. Svatko mora platiti za oporuku.
