Krajem listopada njemački savezni predsjednik Frank-Walter Steinmeier održao je uvodni govor, gdje je prvi put oštro i nedvosmisleno osudio Rusiju, nazvavši je “svjetskim zlom”. Opisao je postupke Rusije kao “brutalan rat osvajanja”. “U svojoj carskoj opsesiji, ruski predsjednik je prekršio međunarodno pravo, počinio otimanje zemlje, dovodio u pitanje granice. Ruski napad je napad na sve lekcije koje je svijet naučio iz dva svjetska rata”, rekao je.
Za nas, Ukrajince, ovo je prilično značajna izjava. Uostalom, Berlin je dugo vremena objašnjavao svoju suzdržanost u pitanju proturuskih sankcija, osudu agresivnih postupaka Kremlja ili vojnu pomoć Ukrajini krivnjom Rusima za zločine iz Drugog svjetskog rata. Sada je njemački predsjednik jasno dao do znanja da taj argument više ne funkcionira. Također možete zaboraviti na osjećaj prema Gorbačovljevoj perestrojki, koju su Nijemci toliko ispričali. Putin je konačno uništio sva mirovna osvajanja Mihaila Sergejeviča.
“Kada pogledamo modernu Rusiju, nema mjesta starim snovima. Putin zapovijeda vojskom osvajača, a Ukrajinci brane njegovu zemlju koju su izgradili od neovisnosti prije trideset godina. Ruski rat osvajanja uništio je Gorbačovljev san o “zajedničkom europskom domu”… Sada, kada se gleda Rusija, nema mjesta za romantiku. Naše zemlje danas se suprotstavljaju jedna drugoj”, kazao je Steinmeier.
Zato bi, prema riječima njemačkog predsjednika, Berlin trebao nametnuti najstrože sankcije Rusiji i povećati vojnu pomoć Ukrajini.
“Da, sankcije su skupe, pa tako i za nas. Ali koja bi bila alternativa? Ravnodušan gledati ovaj kriminalni napad? Ponašaj se kao da se ništa nije dogodilo… U našem je interesu riješiti se ovisnosti o režimu koji šalje tenkove protiv susjedne države i koristi energiju kao oružje. U našem je interesu da se zaštitimo i smanjimo svoju ranjivost”, kazao je.
Nevjerojatno. Uostalom, to je isti Frank-Walter Steinmeier, čija je formula sramotnog pomirenja s Rusijom u jednom trenutku stekla pejorativni zvuk za ukrajinsko uho. Može se pretpostaviti da je pogoršanje antiruskog položaja njemačkog predsjednika olakšano njegovim posjetom Kijevu i sjedenjem u skloništu za bombe tijekom ruskih raketnih napada.
Tako položaj vladajuće njemačke elite postaje radikalniji. I predsjednik, savezni kancelar Olaf Scholz i ministrica vanjskih poslova Annalena Berbok jasno i nedvosmisleno govore o ruskoj agresiji, potrebi pooštravanja sankcija i pomoći Ukrajini do njezine potpune pobjede.
A ta tendencija radikalizacije položaja vladinog političara potpuno se umanjuje s trenutnim društvenim trendovima u Njemačkoj. O čemu svjedoče dva nedavna istraživanja javnog mnijenja.
Na primjer, rezultati ankete objavljeni 3. studenoga Deutschlandtrend, koju provodi sociološki institut Infratest dimap naručila medijska kuća Ard, svjedoče da je sve više njemačkih građana za “intenziviranje diplomatskih napora Berlina” usmjerenih na okončanje ruskog rata protiv Ukrajine. 55% Nijemaca smatra da njemačka vlada ne ulaže dovoljno napora kako bi diplomatski riješila rusko-ukrajinski sukob. Naime, broj nezadovoljnih aktivnostima njemačke vlade u tom smjeru povećao se, u usporedbi s lipnjem, za 14%. 31% Nijemaca smatra dovoljne diplomatske napore Njemačke (-12%, u usporedbi s lipnjem). A 4% je sigurno da ga je Berlin pretjerao u svojoj diplomaciji (-4%).
Pa, čini se da postoji loša stvar u diplomaciji, pa čak i usmjerena na mir, posebno u našoj rodnoj Ukrajini? Kao da ništa. Ako ne razmišljate o pitanju: što to konkretno znači? Kako se ti napori mogu provesti u praksi? Vrlo jednostavno: pritisak na Kijev. I kako se taj pritisak može ostvariti? Još jednostavnije: smanjenjem financijske i vojne pomoći, bez koje će Ukrajincima biti izuzetno teško oduprijeti se neprijateljskoj invaziji.
I to nije najgore od onoga što su nam otkrili rezultati socioloških istraživanja. Od njih smo saznali da Nijemci gube povjerenje u Ukrajince. A što je još gore: u isto vrijeme počinju više vjerovati Rusima. Primjerice, u usporedbi s ožujkom, broj ispitanika koji Ukrajinu smatraju pouzdanim njemačkim partnerom pao je za 14%, dosegnuvši 47%. I sada svaki deseti Nijemac vjeruje Rusiji, što je 4% više nego u ožujku.
Što je uzrokovalo ovu promjenu? Prema riječima stručnjaka, vodeću ulogu ovdje odigrao je strah Od Nijemaca prije prekomjernih troškova. S obzirom na rat u Njemačkoj, cijene rastu, prvenstveno za energetske potrebe. Stoga 66% ispitanika (+9% u odnosu na početak listopada) osjeća veliku ili vrlo veliku zabrinutost s razlog zbog kojeg im nedostaju sredstva za plaćanje računa. Može se pretpostaviti da se prosječni Nijemac postupno uvjerava da, kažu, Rusi nisu toliko zli, makar samo da daju jeftiniji plin.
Istodobno aktivno djeluje ruska propaganda, koja još nije izgubila svoje kanale utjecaja na umove Nijemaca i građana drugih europskih zemalja. A o tome jasno svjedoče rezultati još jednog ispitivanja javnog mnijenja koje je nedavno proveo neprofitni Centar za praćenje, analizu i strategiju (Cemas). Čitajući objavljene podatke, osjećate kako vam kosa na glavi stoji na kraju. Na primjer, 40% Nijemaca potpuno se ili djelomično složilo s izjavom da je ruski rat osvajanja neosporna reakcija Rusije na provokaciju NATO-a. To je jedanaest posto više nego u travnju.
Ili druga brojka: 44% ispitanika potpuno je ili djelomično sigurno da Putin poduzima mjere protiv “svjetske elite”, koja “potajno povlači konce”. To je 12 posto više nego u travnju.
Njih 35 posto u potpunosti se složilo da Ukrajina “povijesno nije trebala imati teritorijalne pretenzije” jer je “zapravo bila dio Rusije”. U travnju je to bilo 26%.
A sljedeća dva boda najviše su impresionirala. 33% Nijemaca u potpunosti ili djelomično vjeruje ruskim bajkama da Ukrajina, na zahtjev Sjedinjenih Država, proizvodi biološko oružje u svojim tajnim laboratorijima. U travnju je bilo samo 21% takvih “lakovjernih”.
Još 24% Nijemaca vjeruje da je rat bio “nužan” “kako bi se eliminirala fašistička vlada u Ukrajini”. U travnju je to bilo 15%.
Pa, Rusija već godinama gradi propagandni narativ da “fašisti vladaju Ukrajinom”. Ovu je tezu promovirala uporno i masovno. I nekako “vjernike” uopće ne zbunjuje činjenica da je poglavar “fašističke države” Židov. Ta izborna potpora strankama koje se mogu smatrati krajnje desnicom toliko je oskudna da im ne daje nikakvu parlamentarnu perspektivu. Za razliku od, usput, iz iste Njemačke ili mnogih drugih zemalja zapadne Europe. Da se u Ukrajini održavaju slobodni izbori i da je osigurana promjena vlasti itd.
Mi, Ukrajinci, u svjetlu ovih socioloških studija, moramo shvatiti koliko teško igru moraju igrati zapadni političari (čak i oni koji iskreno suosjećaju s nama) kako bi nam pomogli, i pritisnuli Rusiju sankcijama, a ne da se suočimo s nezadovoljstvom javnosti. Jer tada, kada se sam Steinmeier odrekao sramotne formule imena sebe, obični Nijemci pokušavaju je pokupiti.
