Slažem se, svatko od nas u Ukrajini ima “predosjećaj” velikog rata kao tragično putovanje u umjetničku galeriju kako bi pogledao nadrealnu sliku Salvadora Dalija. A ovo je strašna nepoznanica. Hoće li rat napustiti granice Ukrajine, koja, na radost buržoazije, puše svjetsku vatru kada se klatno sata rata ljulja u drugom smjeru? “Šahovska ploča” Zbigniewa Brzezinskog je vječna. Ako uzmemo svjetsku povijest, onda je mir (kao oblik odnosa među državama) bio samo kratak predah između beskrajnih ratova.
Rat u Ukrajini. Danas su na šahovskoj ploči Zbigniewa Brzezinskog – mittelspiela, kraljeva i kraljica u prvi plan došle teške figure. “Pijuni”, marginalci – smeće moderne političke egzistencije, na marginama krvavih puteva povijesti čekaju svoju tužnu sudbinu. Ne dominiraju zemlje, već konglomerati zla, dobra i onih koji “sumnjaju”. Sve ih ujedinjuje genijalno proročanstvo: “nema stalnih saveznika, stalnih neprijatelja, postoje samo trajni interesi.” Desetljeća će proći i filozofi će objasniti naše vrijeme, otkriti istinu suštini i uzrocima rata u Ukrajini. To je uvijek bio slučaj, jer generali i političari planiraju samo prošle ratove.
Pitanje je sudbonosno: ruski rat s Ukrajinom, kolektivni Zapad je izgovor, casus belli, neizbježnost, ciklička priroda povijesti ili obrazac maltuzijskog duha, Božja kazna, okolnosti, taština, barbarski lov na skalpove ili dio apsolutnog Zla? Uostalom, ljudi su društveni, izmišljajući razloge zbog kojih možete ubiti vlastitu vrstu. Ali nemojte biti naivni kada razmišljate o Putinovoj paranoji, halucinaciji kremaljskog luđaka ili mitovima, nagađanjima da on iz rebra stvara trenutnu stvarnost rata! Biblija nema nikakve veze s tim. Za razliku od biblijskog Adama, Putin, kako je rekla Angela Merkel, živi “u virtualnoj stvarnosti”. Razlog tome je što se uoči ruske agresije, tenkova, aviona, raketa u Ukrajini vodila ideja strasti, koja se materijalizirala i umnožila u Putinovoj ideologiji rata, militantnom militarizmu, carskom šovinizmu, praznovjerjima isključivosti ruske nacije i posebnom putu razvoja Rusije.
Putin je strastvena životinja (gotovo, prema Aristotelu, drevni filozof ima “političku životinju”). U XXI stoljeću. stao je na grablje koje je postojalo u vrijeme Julija Cezara. Za nadobudne intelektualce, passionary-Putin je čovjek s militantnim ponašanjem usmjerenim na ubijanje drugog, shvaćajući brojne ciljeve koji su razumljivi samo njemu. Biolog-darvinizam Gumilyov koncept strasti prema ugljičnom papiru prenosi se na društvenu materiju. To je postalo za “nacionalnog vođu ruskog naroda” izgovor za rat u Ukrajini. “Rusija nije dosegla svoj vrhunac. Mi smo na maršu razvoja, unutar našeg naroda, ruskog naroda, postoji neka vrsta “nuklearnog reaktora” koji gura našu zemlju naprijed, a koji će ostati autsajder i neizbježno izgubiti neovisnost, ovisit će o volji ruske nacije, njezinoj unutarnjoj energiji, sposobnosti kretanja i promjene”, rekao je Putin.
Predsjednik Rusije nije uništio frontalni dio mozga, koji je odgovoran za biologiju agresije. Uopće ne! Putinove krvave aktivnosti kao predsjednika rezultat su njegovog dvorišnog odgoja – prvo pretučene. Postoji ogledalo svijesti – matrica barbarske ruske političke kulture, koja je tisućama godina, poput asfaltnog klizališta, širila svoje teritorije, fokusirajući se samo na nasilje i ratove.
2022. je “najljepši sat” roditelja-mislilaca prošlosti, takozvanog “srebrnog doba filozofije” i njihovih sljedbenika, koji su se uspjeli ostvariti, položili ciglu po ciglu “znanstveni” temelj “ruskog svijeta” – Iljina, Trockog, Lenjina, Zinovijeva, Dugana, patrijarha Kirila i Čečena Vjačeslava Surkova, koji im se pridružio, donedavni glavni savjetnik Kremlja! (što je vrijedno njegovog koncepta “dubokog ruskog naroda”). Ako je to vrlo lapidarno: da nije bilo rata s Ukrajinom, Kremlj bi ga izumio, izumio. Samo je ratno stanje jamstvo postojanja Rusije i političkog režima na čelu s Putinom. Poricanje ove teze ravno je prispodobi u kojoj trudnica zahtijeva da dokaže da je bila u kontaktu sa suprugom.
Položaj kolektivnog Zapada je razuman i kruto pragmatičan! Njegovu suštinu odredio je na posljednjem, osmom, Ramsteinu američki ministar obrane Lloyd Austin: “Ruski rat protiv Ukrajine povijesni je izazov za NATO, a ishod rata odredit će tijek globalne sigurnosti u ovom stoljeću. Neuspjeh u pomaganju Ukrajini da pobijedi Rusiju može dovesti do svijeta tiranije i nereda.” Drugi, po važnosti, razlog za pomaganje kolektivu Zapad Ukrajini je strategija političkog i vojnog slabljenja, na kraju, kolapsa “tmurnog i okrutnog kentaura – Rusije”, zemlje koja tijekom proteklih stoljeća i danas postulira “ostatke” mržnje prema drugima. I treće (cinično, ali jest), rat u Ukrajini je poligon za sve ozbryen, vojna oprema, vojne tehnologije zemalja NATO-a.
Ponekad zapadnim analitičarima nedostaju moralne kočnice. Izdanje New York Times opsceno i nemoralno napisano nakon masovnog raketnog napada na ukrajinske dalekovode i agregate: “Uostalom, to bi mogle biti rezerve za rat protiv Zapada.” Ukratko, Ukrajinci – borite se s Rusijom, mi ćemo vam pomoći, jer nisu ubijeni naši državljani! Glavna stvar nisu saveznici, već Ukrajina koja izvlači pečene kestene iz vatre rata. Značenje izražavanja izvlačenja kestena iz vatre je raditi težak i opasan posao za nekoga, umjesto da nekoga dovodite u opasnost. To jest, grabljajte po vrućini tuđim rukama. Istodobno, treba naglasiti, sa svom očitošću, objektivno: Ukrajina ne bi preživjela rat s Rusijom da nije bila za pomoć kolektivnog Zapada, već posebno za Sjedinjene Države.
Postoji još jedan globalni sudionik šahovske igre i rata u Ukrajini – Kina, koja poput istočnog tigra sjedi na visokoj planini i gleda kako će završiti bitka svojih suparnika! Svi glasovi UN-a, rijetke izjave i procjene rata u Ukrajini ukazuju na to da Peking, poput Čarobnjaka iz Oza iz bajke Franka Bauma, gleda na vojne događaje u Ukrajini kroz naočale sa smaragdnim staklom. Kineska elita zainteresirana je za dugi rat u Ukrajini, koji će oslabiti dva globalna konkurenta Srednjeg Kraljevstva: Sjedinjene Države – u svijetu, Rusija – u Aziji.
Za razliku od biologizma našeg sjevernog susjeda, rat protiv Rusije pitanje je sudbine zemlje, postojanja ukrajinske države, ukrajinskog naroda, ukrajinske kulture i jezika! U osnovi, to je Hamletovo pitanje: “Biti ili ne biti.” Sjećam se da je u intervjuu s autoricom ovih redaka Valeria Novodvorska rekla: “Ukrajina je Rusija, koja je ostala kod kuće.” Rusija se kotrlja prema srednjem vijeku, Ukrajina je već Europa.
A sada obećano u naslovu članka: Imaju li majmuni ratove? Veliki antropolog Robert od Sapolskog, koji je većinu svog života proveo među majmunima, a ne ljudima, tvrdi da čimpanze, makakiji ili gibon neće napasti svog rođaka, čak niu desetoj generaciji. Feromoni koji su nam nepoznati reći će mu za ovo. I nema gena za agresiju ili nasljednu agresiju. Ljudi su vrlo jednostavni: “Oni su različiti, mogu biti ubijeni!”. Ljudi su najokrutnija, najagresivnija, najrazornija biološka vrsta na planeti.
P.S. A sada o budućnosti. U svibnju 2023. u Moskvi, okupiranoj postrojbama Ukrajine i NATO-a, na Crvenom trgu, u blizini uništenog mauzoleja vođe svjetskog proletarijata, bit će potpisan “Zakon o bezuvjetnoj vojnoj predaji Putinove Rusije”. Ne znam tko će potpisati ovaj dokument od strane gubitnika, ali sigurno znam da će Ukrajina postati jedna od najutjecajnijih zemalja Europe i svijeta. Prijateljstvo s Ukrajinom smatrat će se čašću i tražit će to prijateljstvo svim oblicima i sredstvima diplomacije. Putin i njegova pratnja čekaju američkog narednika Johna Woodsa užetom, ostatak agresivnih putinista iz moskovskog “vrtnog prstena” bit će odveden na vulkanski otok Nishinoshima, 1000 km od Japana u Tihom oceanu. Neka tamo žive do kraja života i sjećaju se sudbine Napoleona, koji je sanjao o osvajanju svijeta.
