Roman Igara Babkova Iz 2001. godine Adam Klokotsky i njegove sjene posebno govori o dr. Stefanu D., bjeloruskom filozofu i javnom intelektualcu sa zatvorskim iskustvom koji dolazi u London 1994. godine kako bi predavao tečaj na sveučilištu (iz konteksta možemo zaključiti da je to Londonska ekonomska škola) pod nazivom “Istočna Europa: povijest i metafizika regije”.
Njegov ugovor sa sveučilištem je na godinu dana s automatskim produljenjem, osim ako se bilo koja strana ne protivi. Čim Stefan D. započne semestar, ruske trupe okupiraju Bjelorusiju. Na TV ekranu gleda peti tenkovski korpus ruske vojske kako ulazi u Minsk i komentira: “Počela je četvrta divizija istočne Europe.” U početku bjeloruski intelektualac izaziva oprezne simpatije, ali uskoro ga jedan od njegovih kolega obavještava da “ugovor vjerojatno neće biti produljen za još godinu dana: nitko nije bio zainteresiran za financiranje duhova ili snova – posebno drevnih snova o postojanju”.
Karta i teritorij
“Adam Kłocki i njegove sjene”, kao što s pravom primjećuje književni učenjak Yan Maksymiukje prvi postmoderni roman na bjeloruskom jeziku, koji je tim zanimljiviji jer bjeloruska kultura nije imala sreće da vidi jedan modernistički roman (makar samo zato što je većina autora sposobnih za njega moralno i fizički uništena tijekom Staljinove represije). S obzirom na to da je Igar Babkov, rođen 1964. godine, pionir postkolonijalne teorije u Bjelorusiji, ne čudi da je njegov roman pun razmatranja i primjedbi o problematičnoj subjektivnosti bjeloruskih zemalja, njihovoj podređenosti i pripadnosti raznim simboličkim redovima (bilo da se radi o Velikom Vojvodstvu Litvi, Poljsko-litavskom Commonwealthu, Ruskom carstvu ili Sovjetskom Savezu) i vječnom postojanju u prostoru između Istoka i Zapada, koji su i sami prilično sumnjivi intelektualni konstrukti.
Malo parafrazirajući izraz semiotskog Alfreda Korzhibskog, možemo reći da se karta Europe ne podudara s njezinim teritorijem. Drugim riječima, postoji značajan nesklad između grafičkog prikaza Europe i njezine percepcije kao integralnog prostora s kojim je povezana određena vrsta kulture ili sustava vrijednosti. S druge strane, pitanje Europe posebno je akutno na njezinoj istočnoj periferiji, gdje pripadnost njoj nije očita. To je posebno skrenulo pozornost na bjeloruskog sociologa Alekseja Lastovskog u kritičkom eseju “Konture simboličke geografije: Češka + Bjelorusija = Europa?” 2011., u kojoj je usporedio iskustvo postkomunističke Češke i Bjelorusije u njihovoj borbi za njihovu “europljanstvo”. S pravom napominjući da je Europa simbolički konstrukt, čije su granice povijesno i politički definirane, sociolog je naglasio da rasprave o Europi i europenosti nisu apstraktni i prazni razgovori, već “utječu na sam živac geopolitičkog statusa naših zemalja, čija “europenost” nipošto nije urođena i nerazdvojna – za nju se mora braniti, boriti”.
Ako je češko iskustvo borbe za Europu bilo uspješno, onda je Bjelorus bio neuspjeh. Budući da je geografski dio Europe (što je također kontroverzno), Bjelorusija, s jedne strane, gotovo uvijek simbolično ispada iz nje, a s druge strane, pokušaji lokalnih intelektualaca stalno su prisiljeni proglasiti pripadnost Europi važnim Drugim.
Otkazani neredi
Priča o bjeloruskom intelektualcu Stefanu D. koju je izumio Igor Babkov iz 1990-ih, u kojoj možete čitati o bjeloruskim strahovima od Rusije i njezina imperijalizma, te o tome da Europa ignorira okolicu, zaživjela je 2022. godine, ali s jednom važnom značajkom. U veljači 2022. ruski tenkovi napali su Ukrajinu iz Bjelorusije, a Bjelorusija je postala suučesnik u ruskoj agresiji na Ukrajinu. Iako nije pretjerano reći da je nakon događaja iz 2020. godine, kada je Rusija uložila velike napore kako bi osigurala nastavak postojanja Lukašenkovog režima (a Zapad nije učinio mnogo da to spriječi), Bjelorusija bila gotovo potpuno pokorena Rusiji, to ne mijenja činjenicu da su izgledi za europsku budućnost Bjelorusije postali još udaljeniji.
Događaji iz 2020. mogu se opisati kao, ako ne i postkolonijalna revolucija, onda barem postkolonijalna pobuna s posljedicama u obliku 1425 političkih zatvorenika, više od 40 tisuća ljudi pritvorenih u posljednje dvije godine i nekoliko stotina tisuća Bjelorusa prisiljenih napustiti zemlju. Ova pobuna konačno nam je omogućila da se odmaknemo od percepcije Bjelorusa kao gotovo Rusa ili neke neobjašnjive mase ljudi lišenih subjektivnosti, ali čini se da je invazija na Ukrajinu sve vratila u prvobitno stanje.
Bjelorusi, čijoj su se borbi za slobodu donedavno svi divili, počeli su se doživljavati kao pasivni sudionici rata, ne bolji od Rusa. Stoga ne čudi, na primjer, da pisac Algerd Baharevich osjeća ljutnju i frustraciju, komentirajući rastući dioteži slučajevi diskriminacije Bjelorusa u inozemstvu. Bakharevich, vjerojatno jedan od najpoznatijih suvremenih bjeloruskih pisaca na svijetu (čiji je distopijski roman Psi Europe na 900 stranica, objavljen 2017., prepoznat ranije ove godine kao ekstremistički materijal u Bjelorusiji), bio je prisiljen napustiti zemlju u jesen 2020. Ne umori se od ponavljanja, obraćajući se zapadnoj publici da je Bjelorusija Europa i nema drugog načina:
“Ili ćemo sebe vidjeti kao sastavni dio Europe, kojoj se pokušavamo vratiti, ili će Bjelorusija prestati postojati. Pokušavam dokazati europski identitet Bjelorusa i apeliram na inozemstvo: Europa nas mora podržati kao svoje europske susjede. Bjelorusija i Ukrajina su tragedija Europe, njezina bol i sramota. Danas je Bjelorusija silovana i napuštena, zgažena i ponižena Europa. A Zapad nema pravo okrenuti se, nema pravo zaboraviti na to, nema pravo stvarati primitivne slike navodno “pro-Putina”, “bezličnog”, “pasivnog” Bjelorusije.
Loš scenarij za Bjeloruse
Ono što izgleda spektakularno u romanu često ima tragične posljedice u stvarnosti. Priča o bjeloruskom filozofu Stefanu D. završava njegovim povratkom kući. Bez ikakve nade, u državu duhova, gdje ruski patrolni helikopter kruži iznad nas. Ako je tvrdnja da život oponaša umjetnost istinita, onda za Bjeloruse to nije najbolji scenarij. A njegova provedba ne ovisi samo o broju i količini bjeloruskih glasova koji naglašavaju njihovu europarlamentarnost, već io broju Europljana koji će smoći hrabrosti to priznati.
Prijevod s poljskog
Tekst je objavljen u sklopu projekta suradnje između nas i poljskog časopisa Nowa Europa Wschodnia.
Prethodni članci projekta: Ukrajina – EU: vruća završnica pregovora, Ukrajina – bijeg od izbora, Istočno partnerstvo nakon arapskih revolucija, U iskrivljenom ogledalu, prezreno, Lukašenko ide u rat s Putinom, Između Moskve i Kijeva, Kobasica je kobasica, Moj lavovi, Putin na galijama, Poluotok straha, Ukrajina izumljena na Istoku, Novo staro otkriće, I trebalo je biti tako lijepo, novogodišnji dar za Rusiju, Hoće li se raspravljati o povijesti, zastoj u Minsku
Izvorni naslov članka: Europa ma problem z Białorusią
