22. studenog dogodio se nevjerojatan događaj u vjerskom životu Ukrajine. Sigurnosna služba Ukrajine provela je pretrage (a kompetentni ljudi tvrde da je to bila samo inspekcija, budući da nije postojala odgovarajuća sudska odluka za potragu) na području Kijevsko-pečerske Lavre, središnjeg svetišta Ukrajinske pravoslavne crkve, već, nažalost, Moskovske patrijaršije.
Prije nekoliko godina ova je crkva bila najmasovnija u Ukrajini po broju župa i vjernika, i što je najvažnije – politički najutjecajnija. To se posebno jasno moglo vidjeti tijekom predsjedničkog mandata Viktora Janukoviča, koji je bio odan vjernik zastupnika UOC-a. Međutim, čak i njegovim letom u Rostov nakon Euromajdana, crkva nije izgubila sve svoje utjecaje. Uostalom, čak i na pozadini rata, ima dovoljno pristaša ove stvarno proruske crkve na mnogim razinama moći u Kijevu.
Stoga se logično postavlja pitanje: je li započela prava borba s iznimno štetnim utjecajem jedne od moćnih propagandnih institucija Kremlja u Ukrajini, koja je odavno trebala? Ili je to znak moći za odvojene da samo pokažu svoju reakciju na bijes društva zbog stvarnih činjenica crkvene igre u korist neprijatelja? O tome ćemo saznati tek s vremenom, nakon daljnjih istražnih radnji i sudskih postupaka. Do sada nas najnovije povijesno iskustvo nadahnjuje pesimistične misli.
Već 32 godine na ukrajinskom teritoriju postoji ova doista lukava institucija, nazvana Ukrajinska pravoslavna crkva, a zapravo ogranak Ruske pravoslavne crkve. Inače, njegov prvi primat bio je poznati (nažalost)zlokobni Filaret. Prisjetio se te brojke samo da bi dao vrlo rječit citat iz intervjua za Radio Liberty, provedenog u siječnju 2019. godine. “Potrebno je da kandidat ili u biskupu ili u svećenicima bude odan sovjetskoj vladi. Ako je kandidat odan sovjetskoj vladi, onda su dali dopuštenje KGB-u, točnije Vijeću za vjerska pitanja. Jer su tamo radili isti časnici KGB-a. Vijeće za vjerska pitanja dalo je dopuštenje da je ta osoba lojalna sovjetskoj vladi. Ako je osoba nelojalna, bila je protiv sovjetske vlade, onda nisu dali dopuštenje za ređenje … Činjenica je da nije bilo niti jednog biskupa koji ne bi imao kontakt s njima (s KGB-om – ed.). Ako nije imao kontakte, nije bio biskup. Stoga, ako netko od biskupa kaže da nije imao kontakte, onda to znači da laže. Znam to sigurno”, iskreno je priznao Filaret.
Tako je u listopadu 1990. opsežna mreža agenata u kašetama jednostavno promijenila ime iz ROC u UOC. Kijevska patrijaršija, da vas podsjetim, u to vrijeme nije postojala. Kada se neovisna Ukrajina pojavila na karti svijeta manje od godinu dana kasnije, status UOC-a zapravo se nije promijenio. Upravo u lipnju 1992. već spomenuti Filaret, nakon što je pretrpio fijasko s stjecanjem predsjednika poglavara Ruske pravoslavne crkve, pokrenuo je stvaranje Patrijaršije UOC-Kijev. Stoga je Moskovska patrijaršija morala odustati od malih kongregacija, uglavnom u zapadnoj i središnjoj Ukrajini.
U isto vrijeme, zastupnik UOC-a, kao što je već spomenuto, dugo je ostao najmasovnija crkva u Ukrajini i jedina kanonska među pravoslavcima. Do dolaska Tomosa u prosincu 2018. Pojavila se pravoslavna crkva Ukrajine – također kanonska. Čak i, može se reći, mnogo kanonskije od UOC-MP-a, čiji je status osiguran samo komunikacijom s ROC-om, o čemu je ukrajinski ogranak crkve pokušao šutjeti.
Štoviše, odmah nakon primitka Tomosa usvojila je Ukrajinska verkhovna rada 2662-VIII “O izmjenama članka 12. zakona Ukrajine “O slobodi savjesti i vjerskim organizacijama”, koji su posebno obvezali zastupnika UOC-a da promijeni svoje varljivo ime u ono koje jasnije odražava stvarnost – Rusku pravoslavnu crkvu u Ukrajini. Budući da do preimenovanja crkve još nije došlo, službeni status crkve gotovo je neizvjestan. Iako ga to ne sprječava da i dalje ostane jedna od ključnih vjerskih denominacija u Ukrajini, instituciji koja i dalje utječe na vjerski, društveni i politički život države.
Iako je postojala stvarna šansa da se jednom zauvijek zatvori ta kocka ruskih agenata još početkom 2014. godine – tijekom prve invazije ruskih vojnika u Ukrajini. I ne radi se samo o otvorenoj uznemirenosti svećenika zastupnika UOC-a za Rusiju. Predstavnici crkve počinili su mnogo ozbiljnija kaznena djela, koja su nesumnjivo pala pod članke o izdaji, terorizmu, propagandi nacionalne mržnje itd. Prisjetimo se kako su se tijekom zapljene Krima od strane “malih zelenih” krajem veljače 2014. crkvene župe zapravo pretvorile u skrovišta ruskih kazak militanata. Štoviše, informacije o tome otvoreno su predstavljene u ruskom propagandnom filmu “Krim. Put kući”. Terorist Strelkov-Girkin također je u jednom intervjuu otvoreno govorio o korištenju hramova UOC-MP-a za rusku invaziju u Donbasu. I također Priznao je da su redovnici crkve bili njegovi militanti.
Ista situacija, ali u mnogo većem opsegu, ponovljena je nakon invazije ruskih vojnika 24. veljače ove godine. Svećenici ove crkve susreli su okupatore s kruhom i solju, rado surađivali s njima, predali ukrajinske aktiviste. Srdačno su pozvani u Moskvu, uključujući ceremoniju proglašenja pripojenja okupiranih područja.
Međutim, svi ti nečuveni zločini već osam godina prolaze “nezapaženo” za ukrajinske posebne službe. Nema istrage, nema uhićenja, nema kazni. Na primjer, 2015. godine Komunistička partija Ukrajine uspjela je biti izbačena iz pravnog područja zbog mnogo manjih grijeha. Zašto onda ova kriminalna crkva ne može biti zatvorena jednom zauvijek? Preveliko da ne uspije (preveliko da bi palo) i prevelika za zatvor (prevelik da bi bio zatvoren) – kako kažu Amerikanci. Pa, Komunistička partija je također bila prilično velika u jednom trenutku, ali to je nije spasilo.
Ovdje ponovno dolazimo do problema pokroviteljstva UOC-MP-a u mnogim vladinim uredima. Pa čak i sada. Tako su aktivnosti glavne otvorene političke “naslovnice” moskovske crkve, stranke OPZZh, već zabranjene. Međutim, ima dovoljno skrivenih i poluskrivenih apologeta. Prisjetimo se barem slučaja koji se nedavno, u rujnu ove godine, dogodio ne s nikim, već sa zamjenikom načelnika Glavne uprave SBU-a u Kijevu i Kijevskoj regiji Yuriijem Palagnyukom. U pismu čelnicima lokalne samouprave, on zapravo poziva na sprječavanje tranzicije zajednica s UOC-MP-a na OCU. Jer navodno “ugrožava nacionalnu sigurnost”. Prisjetimo se i da je već spomenuto 2662-VIII “O izmjenama članka 12. zakona Ukrajine “O slobodi savjesti i vjerskim organizacijama” prvo je visio na Ustavnom sudu, a kasnije ga je blokirao legendarni OASC. Što je zapravo spasilo UOC od preimenovanja, ali je istodobno učinilo njegov status neizvjesnim.
Status crkve postao je još neizvjesniji nakon neočekivane katedrale u Teofaniji u svibnju ove godine. Njezini sudionici usvojili su odluke koje bi trebale učvrstiti “potpunu neovisnost i neovisnost” zastupnika UOC-a iz ruske crkve i izrazili neslaganje sa stajalištem patrijarha Kirila, koji javno odobrava rusku invaziju na Ukrajinu. Iako u stvarnosti crkva nije prekinula s Moskvom.
Osim takvih svijetlih, otvorenih incidenata, koji ukazuju na prisutnost jake moći i političke potpore u UOC-MP-u, možemo govoriti o mnogim manje uočljivim, ali ne manje značajnim slučajevima. Jedna od manifestacija toga je da jedno od najvećih kršćanskih središta u Ukrajini – Kijevsko-Pečerska Lavra – oduvijek pripada moskovskoj crkvi već 34 godine. Svi pokušaji promjene ovog stanja stvari, koje nije samo nepravedno, već i prilično sablasno s obzirom na rusku agresiju, ne završavaju ničim.
Postoji li šansa da će posjet Lavri SBU-a (ili, kako se šale, službi Božje Ukrajine) pokrenuti stvari? Po logici stvari, da. U izvješću ukrajinske posebne službe napominje se da uzimajući u obzir oružanu agresiju Ruske Federacije, “raste rizik od terorističkih napada, sabotaže, uzimanja talaca, posebno u mjestima velikih koncentracija građana. Stoga se te aktivnosti provode za:
– sprečavanje upotrebe Lavre kao središta “ruskog svijeta”;
– provjera podataka o korištenju prostorija MOO-a za skrivanje sabotaža i izviđačkih skupina, stranih državljana, skladištenja oružja itd.;
– zaštititi stanovništvo od provokacija i terorističkih napada.”
Štoviše, pretrage su provedene ne samo u Lavri, već iu samostanu Sveto Trojstvo Koretsky iu prostorijama sarnensko-polissya biskupije UOC-MP u regiji Rivne.
Koji je kompromitirajući materijal otkriven? Na primjer, proruska književnost koja se koristi u vjeronaučnim i župnim školama, posebno za promicanje “ruskog mira”; gotovina u ukupnom iznosu većem od 2 milijuna UAH, više od 100 tisuća USD. i nekoliko tisuća ruskih I nekoliko drugih sumnjivih osoba koje su “sa sobom imale samo putovnice i vojne karte SSSR-a, uopće nisu imale originalne dokumente, već samo svoje kopije ili su imale putovnice ukrajinskih državljana s znakovima krivotvorenja ili oštećenja”.
To jest, ništa što bi dodatno diskreditiralo moskovsku crkvu nego što je bilo prije. S druge strane, u prisutnosti političke volje, a to bi bilo dovoljno barem za raskid ugovora o najmu Lavre. Za to bi postojala samo politička volja. Je li ona tamo? Teško je reći.
Podsjetimo, ovog ljeta na web stranici predsjednika Ukrajine pojavila se peticija za raskid ugovora s moskovskom crkvom o najmu Lavre. Peticija je dobila potrebnih 25 tisuća glasove je, međutim, ignorirao Ured predsjednika. Volodimir Zelenskij jednom je sramežljivo objasnio da tijekom rata nije potrebno raditi nagle pokrete na vjerskom polju, kako se ne bi uzburkalivi ste međuvjerski sukob u ukrajinskom društvu.
Možemo li se nadati da će se položaj ukrajinskog predsjednika promijeniti, postati oštriji prema moskovskoj crkvi? Teoretski, to je moguće. Osim toga, potražnja društva je jasno vidljiva. I Ured predsjednika znao je uhvatiti te trendove. Najvjerojatnije će predsjednik ovu odluku dati na milost i nemilost Verkhovni Rada, uostalom, imamo parlamentarno-predsjedničku republiku. Očito, do kraja ove godine sve će postati jasno. Ili će biti donesena jasna i oštra odluka do zabrane djelovanja UOC-MP-a, ili će sve biti ograničeno na deklaracije, odnosno održavanje statusa quo.
