Razgovori o mogućem primirju s Rusijom, koji su se intenzivirali na Zapadu zahvaljujući izjavama i tajnim posjetima nekih visokih dužnosnika, znak su unutarnjeg oklijevanja unutar političkih elita. Oni ne odražavaju toliko stvarno stanje stvari koliko još uvijek postojeću infantilnu želju za kombiniranjem nespojivih stvari: pobjedu Ukrajine s izostankom poraza Rusije.
Na prvi pogled, stajalište Zapada o osudi ruske agresije bilo je jasno od prvih dana rata u punom opsegu. Brzo nametanje sankcija agresoru, nabava obrambenog oružja kako bi se poremetili vojni planovi Moskve, razmjena obavještajnih podataka, financijska potpora Ukrajini, pružanje azila milijunima izbjeglica – sve to daje sliku bezuvjetne potpore našoj državi. Nakon što je svijet vidio da Kijev nije pao u 72 sata, a ruski blitzkrieg se srušio, promijenio se stav zapadnog političkog establišmenta prema izgledima neprijateljstava.
Uvjerenje da Ukrajina može trajati samo dva ili tri tjedna ustupilo je mjesto povjerenju da Rusija neće moći ostvariti svoje ciljeve. Započela je isporuka vojne pomoći Ukrajini. U početku je popis oružja bio relativno skroman i uključivao je streljivo, sredstva za udaranje zračnih i kopnenih ciljeva i ostatke sovjetske vojne opreme iz zemalja bivšeg socijalističkog logora. Kasnije se povećala nomenklatura vojnih zaliha. Ukrajina je dobila mnogo jače obrambeno oružje, uključujući protubrodske rakete “Harpoon”, visokoprecizno streljivo i raketne topničke sustave s više lansiranja HIMARI. U jesen su zemlje NATO-a počele opskrbljivati moderne sustave protuzračne obrane NASAM-OVI i IRIS-T.
Povjerenje da Ukrajina neće izgubiti i da neće izgubiti ovaj rat je raslo. No, konačna revolucionarna promjena svijesti zapadnih političkih elita još se nije dogodila. Činilo se da lebdi u tranziciji. Zamrznuo se u sivoj zoni između pobjede Ukrajine i poraza Rusije.
Naravno, mnoge zemlje i političari koji imaju više povijesnog iskustva odnosa s Moskvom iskreno traže njezin poraz i pobjedu Ukrajine. Ova pobjeda podrazumijeva potpunu obnovu teritorijalne cjelovitosti unutar granica 1991., kažnjavanje ratnih zločinaca, isplatu odštete, pravo Ukrajinaca da samostalno odlučuju kojim će se vojno-političkim blokovima i političkim savezima pridružiti. Ali čini se da je dio zapadnog političkog beaumonta još uvijek neodlučan. Želi kombinirati nespojivo. Da bi to bilo tako da je rezultat rata navodno bila pobjeda Ukrajine, ali i bez poraza Rusije.
U srpnju je američki predsjednik proglasio poraz Rusije. “Putinov rat mora biti njegov strateški poraz, a slobodni svijet mora podržati našu odlučnost da pomognemo Ukrajini u obrani demokracije”, rekao je Joe Biden tijekom obilaska Bliskog istoka.
No, na jesen se retorika Bijele kuće donekle promijenila. Dužnosnici jedva da su javno govorili o neizbježnoj pobjedi Ukrajine. Veći naglasak stavljen je na činjenicu da Ukrajina ne smije izgubiti. To se djelomično može objasniti faktorom izbora u Kongresu. No, najvjerojatnije, među političkim vodstvom u Washingtonu, nema jasnoće o formatu ukrajinske pobjede. Postoji spremnost da se spriječi Putin u pobjedi u Ukrajini. No, čini se da nema odlučne spremnosti za vojni poraz i poraz Rusije.
U proteklih mjesec dana bilo je nekoliko događaja koji signaliziraju nejasnu poziciju i oscilacije unutar zapadne političke zajednice. Tajni razgovori između američkog savjetnika za nacionalnu sigurnost Jakea Sullivana i Moskve i njegova nedavnog posjeta Kijevu. Sastanak s predsjednikom Volodimirom Zelenskijem 4. studenoga i navodni prijedlog-zahtjev za razmatranje “realnih zahtjeva za početak pregovora” s Kremljem. Pojavljivanje u medijima informacija o opciji “mirovnog sporazuma”, prema kojem se pitanja statusa Krima i pristupanja Ukrajine NATO-u nisu postavljala 7 godina. Sastanak u Ankari šefova Američke središnje obavještajne agencije Williama Burnsa i ruske Obavještajne službe za vanjske poslove Sergeja Naryškina. Izjava predsjednika Združenog stožera Sjedinjenih Država generala Marka Milleya da Ukrajina treba iskoristiti pobjede na frontu i vratiti se pregovorima s Rusijom, jer Ukrajina neće moći vojno odnijeti “potpunu pobjedu nad Rusijom”. Dvosmislen komentar glasnogovornika Bijele kuće za nacionalnu sigurnost Johna Kirbyja od 18. studenoga da je “diplomatsko rješenje kroz pregovore sljedeća najbolja stvar nakon što Putin jednostavno povuče svoje vojnike”. Svi ti događaji i izjave odražavaju oklijevanje koje postoji u taboru naših zapadnih saveznika.
Čini se da bi prijelaz Rusije na terorističku praksu sustavnog uništavanja ukrajinske energetske infrastrukture u listopadu trebao uvjeriti Sjedinjene Države i druge države da uklone umjetno je uvedena neizgovorena zabrana isporuke određenih vrsta oružja Ukrajini. Ali to se nije dogodilo. Iz nekog razloga, administracija Joea Bidena zauzela je oprezniji stav. Nekako su svi skromno zaboravili na zajam-najam. Iako se čini jasnim da bez političke volje nećemo dobiti željene vrste oružja. Umjesto toga, pokušaji ispitivanja temelja za moguće pregovore i opciju kompromisa s Moskvom postali su sve češći. Netransparentni nagovještaji o potrebi diplomatskog rješenja sada se čuju češće nego jasni pozivi na uvjerljivu pobjedu Ukrajine.
Na Zapadu ne postoji konsenzus o tome što je ukrajinska pobjeda. Neki od “jastrebova” smatraju potpunu obnovu teritorijalne cjelovitosti Ukrajine pobjedom i zagovaraju odlučujući poraz Moskve. Ti političari nemaju puno veze s onim što će se kasnije dogoditi Rusiji. Hoće li izdržati takav udarac. Moskvi neće biti previše bolno izgubiti u ratu i izgubiti sva okupirana područja. Uvjereni su da agresora treba pobijediti i kazniti za svoje zločine. Žrtva agresije mora pobijediti i dobiti naknadu. Sve ostalo je sekundarno pitanje.
Ali Zapad nije sam po tom mišljenju. Među mnogim predstavnicima političke elite raširen je malo drugačiji stav o tome kako bi trebao završiti ruski rat protiv Ukrajine. Po njihovom mišljenju, loš mir je bolji od bilo kojeg rata. A radi mira, možete napustiti pretjerano načelo. Napravite određeni kompromis s agresorom. Dopustite Rusiji i Putinu da zadrže svoja lica. To znači učiniti poraz Moskve što bolnijim. Otuda i prijedlozi za zamrzavanje pitanja Krima, NATO-a. Nema uvjeta za kažnjavanje ratnih zločinaca i isplatu odštete. I neke stvari za koje možda još ne znamo.
Kada na Zapadu kažu da nijedna strana neće moći ostvariti odlučujuću pobjedu i ostvariti svoje ciljeve, pa na kraju morate pregovarati, malo su lukavi. Vrijeme i prilika za pobjedu Ukrajine određeno je, između ostalog, prisutnošću političke volje među zapadnim vladajućim elitama da nam osiguraju ofenzivno oružje. Ukrajina može osloboditi sva okupirana područja i riješiti pitanje Krima. No, čini se da se neki još uvijek boje ukrajinske pobjede. Boji se eskalacije čak i nakon što Rusija napadne civilnu infrastrukturu sa svjesnim ciljem oduzimanja svjetla i topline Ukrajincima. Boji se Putinove reakcije na opskrbu tenkova, dalekometnih raketa i zrakoplova dok Kremlj pokazuje sve tješnju vojnu suradnju s Iranom. Ova čudna infantilna želja da se pronađe ravnoteža u interesu žrtve napada i agresora je impresivna.
U ovom ratu nije bilo dovoljno težiti pobjedi Ukrajine. Moramo težiti i porazu Rusije kao države koja je u više navrata pokrenula agresivne ratove osvajanja i okaljala se brojnim ratnim zločinima i djelima genocida. Rat se može i treba završiti pobjedom Ukrajine i porazom Rusije. To je najbolje jamstvo istinskog pravednog i trajnog mira.
