Od samog jutra 29. listopada pomorska baza crnomorske flote Rusije pretrpjela je snažan napad. Ruske ratne brodove napali su zračni i morski dronovi “nepoznatog neprijatelja”. Što se tiče nastale štete, situacija se još uvijek pojašnjava.
Povlačenje Rusije iz “sporazuma o žitaricama”
Ruski službeni glasnogovornici u početku su tvrdili da se ništa strašno nije dogodilo, napad je uspješno odbijen. Tada su počeli mijenjati pobjednički itet u sve pesimističniji, jer je teško sakriti istinu kada svi oko njih vide eksplozije. Na kraju je prepoznato da su neki brodovi “pretrpjeli manju štetu”.
Jasno je da su i ovdje bili lukavi. Jer zašto onda biti toliko ogorčen da je dovoljno proglasiti povlačenje iz sporazuma o izvozu ukrajinskog žita kroz Crno more.
“Uzimajući u obzir teroristički čin koji je 29. listopada izveo kijevski režim uz sudjelovanje britanskih stručnjaka protiv brodova crnomorske flote i civilnih plovila uključenih u sigurnost koridora žita, ruska strana prestaje sudjelovati u provedbi sporazuma o izvozu poljoprivrednih proizvoda iz ukrajinskih luka”, priopćilo je rusko Ministarstvo obrane.
Kijev nije niti potvrdio niti zanijekao svoju umiješanost u napad na Sevastopolj. Međutim, Ministarstvo obrane Velike Britanije odmah je reagiralo na ovu poremećenu izjavu, nazvavši je “epskom laži”. “Ova izmišljena priča više govori o sporovima unutar ruske vlade nego o Zapadu”, navodi se u tvitu britanskog vojnog odjela.
Zapravo, kao što je poznato, četiri ruska ratna broda oštećena su u napadu dronom, osobito vodeći brod Ruske Federacije, fregata admiral Makarov (potopljena krstarica Moskva), iz koje su ruske trupe lansirale rakete Kalibr na mirne ukrajinske gradove.
Međutim, glavni udarac Rusiji, prvenstveno na njezinu naknadu, bio je ne onesposobiti nekoliko ratnih brodova. Najveće poniženje za Moskvu bilo je to što su svi ostali sudionici “sporazuma o žitaricama” odlučili nastaviti svoju provedbu, iako bez Rusije.
“Sporazum o žitaricama” djeluje bez Rusije
Ujedinjeni narodi, Turska i Ukrajina složile su se nastaviti izvoz ukrajinskog žita crnomorskim morem. Postigli su odgovarajući sporazum bez sudjelovanja Rusije dan nakon što je Moskva najavila povlačenje iz “sporazuma o žitaricama”, koji je omogućio izvoz ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda na svjetska tržišta. Ruska strana obaviještena je samo da je obnovljeno funkcioniranje “koridora žita”.
To jest, Kremlj je bio suočen s tom činjenicom. A ruski demarš zapravo su ignorirali ostali sudionici “sporazuma o zrnu”. Ispada da se takvi međunarodni projekti mogu provoditi bez Rusije, bez njezinih “sigurnosnih jamstava”.
A što ako Rusija zamjera takvu “aroganciju” i pokuša spriječiti kretanje brodova sa žitom iz ukrajinskih luka? Uzet će ih i potrčati na njih raketama. Nije li zastrašujuće? Ne, jer ne uzdahne. Naravno, najneočekivanija misao može pasti na pamet bijesnog ruskog diktatora. Ipak, stručnjaci su već naučili izračunati ga prilagođenog za ovu pomamu.
A poanta je prije svega u tome da “koridor žita” podržava Turska. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan izravno se brine o njemu, jer je to zapravo njegova geopolitička zamisao.
U svojem prethodnom članku o “sporazumu o žitaricama” objasnio sam koji su razlozi Ankare da pokuša nastaviti izvoz ukrajinskog žita u siromašne zemlje Azije i Afrike. U tim zemljama Turska ima svoje geopolitičke interese, nipošto nije zainteresirana za glad koja je tamo započela zbog blokade žita. Kina ima iste razloge. Stoga su Peking i Ankara izvršili snažan pritisak na Moskvu da ode na “sporazum o žitaricama”. Bio je izuzetno profitabilan za Ukrajinu i nije baš bio potreban Rusiji, koja je već mogla prodati žito, kako vlastito tako i ukradeno ukrajinsko, bez da Kijev bude konkurent u ovom pitanju.
Rusija nipošto ne može pokvariti odnose s Turskom, koja joj pruža takav i takav izlaz iz izolacije. Kako kroz otvorenost zračnog prostora, tako i kroz turističke veze, kroz energetsku suradnju (“Turski tok”). Uostalom, Erdogan je jedini čelnik zemlje članice NATO-a koji se tek treba prezirati zbog susreta s Putinom, iako ga već gleda s visoka, shvaćajući svoje prednosti.
Čak i ako zamislimo tako nevjerojatan razvoj događaja da bi Rusija odlučila dati damn o odnosima s Turskom i pokušati blokirati “koridor žita”, onda, kako kažu isti Rusi, “mačka je tanka”. Ruska crnomorska mornarica, pogođena ukrajinskim napadima, nije se oprala turskom.
Ako se Rusija odluči za neke prljave trikove, onda ratni brodovi turske flote mogu jednostavno pratiti karavane brodova sa žitom otprilike od otoka Zmeiny do Bospora. She Turska može otvoriti put do Crnog mora za brodove iz zemalja članica NATO-a. Nekoliko korveta će biti sasvim dovoljno. I to je sve, svako pitanje prijetnje sigurnosti “koridora žita” se uklanja.
Zato se, nakon zastrašujućih izjava Moskve, ton govora ruskih vlasti u vezi s “sporazumom o žitaricama” dramatično promijenio. Sam Putin tvrdi da smo, kažu, ne, ne, ne, ne, bili neshvaćeni, uopće ne napuštamo “sporazum o zrnu”. “Ne govorimo o tome da prestanemo sudjelovati u ovoj operaciji. Ne, kažemo da suspendiramo”, rekao je Putin u razgovoru s novinarima.
I šef Kremlja požalio se međunarodnoj zajednici na “agresivnu Ukrajinu”. “Osoblje UN-a aktivno je uključeno u ovaj posao, na čemu smo im zahvalni. Ali neka onda surađuju s Ukrajinom, a Ukrajina mora osigurati da neće biti prijetnji civilnim plovilima i ruskim brodovima za potporu”, upitao je Putin. Nastavio je opisivati kojim je monstruoznim oružjem Ukrajina navodno napala Sevastopolj: “Ovo nije šala: ova podvodna vozila duga su šest metara i, po mom mišljenju, tamo 500 eksploziva. Takav dron će pogoditi brod, od žita ili broda neće ostati ništa, a mi ćemo biti krivi.”
Možeš li zamisliti, zar ne? Prosječni spremnik sa svim streljivom teži grublje od 40 A u ukrajinskoj bespilotnoj letjelici ima samo 500 eksploziva, prema Putinu. Cijeli Krim možete spustiti u zrak. Očito je da je jadnik bio uplašen, au strahu su oči velike.
