Informacijski meci i granate stigli su iz glavnog grada okupatora. Skandalozni politolog (strani agent) Valery Solovey izrazio je senzaciju – isisan iz prsta ili se upustio u lobiranje s velike ceste? Citiram: “Rusija je dobila ponudu za miran sporazum s Ukrajinom. Ovaj prijedlog mira koordiniran je s ukrajinskim političkim i vojnim vodstvom i nije ništa drugo nego kapitulacija Ruske Federacije. Suština prijedloga i zahtjeva je sljedeća: ruske trupe napuštaju regije Luhansk i Donjecka u Ukrajini. Status Krima je “suspendiran” na sedam godina. Sam otok je proglašen demilitariziranom zonom. Ruska crnomorska flota napušta Krim. Na rusko-ukrajinskoj i bjelorusko-ukrajinskoj granici uvodi se demilitarizirana traka široka 100 km. Rusija napušta Pridnjestrovlje i enklava se vraća u Moldaviju, Rusija to ne sprječava. Kao odgovor na to, Ukrajina obećava kako se neće priključiti NATO-u 7 godina. Šest zemalja (koje – izvori ne navode) obvezalo se djelovati kao jamci ovog sporazuma. Ultimatum daje jamstva da se ne progoni ruski establišment, uključujući sigurnosne snage. Protiv njih i članova njihovih obitelji neće biti pokrenut kazneni postupak”. Valery Solovey izrazio je mišljenje da “ako predsjednik Ruske Federacije da zapovijed za korištenje nuklearnog oružja, njegova naredba neće biti ispunjena. Što znači stvarni prekid Putinovih aktivnosti kao šefa zemlje, vrhovnog zapovjednika”.
Autor ovog članka odavno poznaje Valery Solovya. Rođen je i odrastao u Ukrajini, u gradu Shchastia, luganska regija. Sada je Solovey državljanin Ruske Federacije i donedavno je vodio odjel na najprestižnijem sveučilištu u Rusiji, MGIMO (Institut za međunarodne odnose). Međutim, njegova predviđanja da će Putin uskoro umrijeti “od neizlječive bolesti” ili “biti onesposobljen” nisu se ostvarila. Ponekad se čini da u trenutnoj ruskoj politici Slavuj uspješno igra ulogu Popa Gapona, provokatora, poticatelja, agenta snaga i političara koji bi željeli osloboditi Rusiju od Putina. Je li moguće vjerovati insajderskim informacijama Valeryja Nightingalea? To ćemo razumjeti u sljedećim danima studenog. Ako Rusija ne bombardira Ukrajinu projektilima, onda je istina u prognozama stručnjaka, barem je Solovey formulirao uvjete pod kojima će Rusija završiti rat s Ukrajinom.
Maštajmo! Takav scenarij značit će samo jedno – Putin će završiti, bit će smijenjen s vlasti u bliskoj budućnosti. Odlaskom diktatora past će cijela piramida pro-Putinove političke klase, koja je osigurala njegove avanture, uključujući rat u Ukrajini. To su generali vojske, Ministarstva unutarnjih poslova, FSB-a, militantni šovinisti-domoljubi, kao što su Girkin, Dugin, Alksnis, Zatulin, radikali Ruske pravoslavne crkve i, naravno, sve visoko plaćene propagandne jastučnice Kremlja.
Čini se da su političke intrige vjerojatne jer je “čuvar umoran od čekanja”. Putin je zaustavio zemlju, Rusija je postala svjetska parija, posao, politička klasa sanja o povratku u predratna vremena “sreće, stagnacije i blagostanja”. Ali postoji fenomen (senzualno shvaćen fenomen), da se ne uzme u obzir što je opasno i strašno. To su “nuklearni strahovi”. Sudbonosna nesigurnost, nejasnoća, amorfnost, zbog koje nuklearni “rep Rusije maše psom”. Upravljanje strateškim projektilom i nuklearnom trijadom Rusije u rukama je mentalno bolesne osobe. Putin je taj kojeg dva pukovnika s nuklearnim koferima prate danju i noću. Samo jedna osoba u Rusiji može odlučiti pokrenuti rat koji će uništiti čovječanstvo. Međutim, takav tim prolazi kroz nekoliko faza izvršenja: zapovjedna mjesta kontrole nuklearnog oružja – glavni stožer, glavno sjedište raketnih snaga, zapovjedna mjesta divizije, pukovnije, a zatim lansiranje provode izravni izvršitelji reda. To jest, “ljudski faktor”, “subjektivnost” dovodi do nuklearnog rata, a ne bezdušnog računala. Ovdje Putin, kao junak kultnog filma “Bilo jednom u Americi”, može reći: “Rezanci, poskliznuo sam se”, odnosno Putinova naredba može se “smrznuti”, neće se ispuniti!
Ironično, sudbina posljednjih, poslijeratnih desetljeća, upravo je nuklearni strah bio ključ sigurnosti, a prijetnja potpunog uništenja bila je jamstvo opstanka. Danas je smiješno čitati kako je savjetnik američkog predsjednika za nacionalnu sigurnost (1966.-1969.) Walt Rostow predložio nominaciju nuklearne bombe za Nobelovu nagradu za mir. Ako u dvadesetom stoljeću. Američke i sovjetske, kao i francuske, kineske i britanske nuklearne snage osigurale su “miran suživot dvaju sustava”, “potencijal svijeta”, “mjere povjerenja”, danas ruski “raketni štit” jamči Putinu (vlasniku crvenog gumba) da sjedne u predsjednikovu stolicu do trenutka kada mu trube i bubnjevi sviraju prve note Chopinovog pogrebnog marša.
Doista, od tada je formula Karla Clausewitza “rat je nastavak nasilne politike” postala apsurdna. Budući da je nuklearno oružje imalo “pravo na vojno nasilje” u slučaju njihove uporabe, ali samo prijetnju uporabom. Tako je svijet živio u miru 77 godina nakon Hirošime i Nagasakija.
Ali početkom XXI stoljeća. postojao je političar, predsjednik nuklearne zemlje, politički avanturist, koji je više puta izjavio da će pod određenim uvjetima započeti nuklearni rat. Putin je javno izjavio ono što vjeruje da će se dogoditi nakon takvog rata. “Mi ćemo, kao mučenici, otići u raj i oni će jednostavno umrijeti”, uvjeravao je. A prije tri dana kremaljski “propagandistički popularizator rata protiv Ukrajine” uvjeravao je Rusa na ulici: “Zemlja koja ima nuklearno oružje ne može biti poražena”. Prema New York Times, u listopadu je rusko vojno vodstvo održalo sastanke o uporabi taktičkog nuklearnog oružja u Ukrajini, ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov rekao je da će se nuklearna doktrina proširiti na privremeno okupirana područja Ukrajine.
P.S. Autor ovih redaka, pukovnik, dugo je služio u strateškim raketnim snagama. Nosio je borbenu dužnost na zapovjednom mjestu divizije, što je dalo zeleno svjetlo za 78 raketa s nuklearnim bojnim glavama. Start-up – a prekrasna Europa postaje nuklearni pepeo. Godine 2010. pronašao sam jedinstvenu fotografiju na internetu. Na slici, u pozadini uništene (bez prozora i vrata) Kuće kulture sovjetske vojske našeg garnizona, bivši zapovjednici i poglavari 38. raketne divizije Derzhavinke (turgai regija) u sada suverenom Kazahstanu sjede i stoje u nizu. General pukovnik, tri general pukovnika, četiri general-bojnika i mnogi pukovniki su u mirovini. Došli su se sjetiti, nostalgija mučena. Ali nema podjela, SSSR se srušio, rakete su izvađene, mine i zapovjedna mjesta pukovnije bile su prekrivene zemljom, cjelokupna infrastruktura vojnog grada pretvorena je u vatru, groblje nekadašnjih napora tih, svakako talentiranih, snažnih časnika i generala. Koji je bio smisao njihovih života? Tamna stijena hipotetskog nuklearnog rata vodila je njihove živote. Nicolo Amati iza sebe je ostavio violine, koje se još uvijek sviraju, milijuni turista dolaze u kuće Antonija Gaudíja gledati, svi narodi i ljudi vole Beethovenovu glazbu, stihove Charlesa Baudelairea šapuću ljubavnici. A junaci mojih sjećanja posijali su prazninu i nisu ostavili ništa od sebe. Crni anđeli smrti, Apokalipsa.
