Dok su vojnici Lavovske 103. brigade Teritorijalne obrambene snage Oružanih snaga Ukrajine na fronti, njihove žene, sestre i majke “bore” se u regiji Lavova. Žene pišu brojne bijesne postove na društvenim mrežama, organiziraju skupove u okruzima i pod zidovima LAVOVA OVA. Tvrde da su njihovi ljudi bili prevareni – umjesto da brane lavovsku regiju, poslani su na istok nepripremljeni i nepropisno naoružani.
Kada je situacija dobila publicitet, vodstvo snaga postrojbi organiziralo je sastanak s rođacima boraca. Dopisnik je posjetio sastanak s nama.
***
Supruge i rođaci vojnika 103. brigade okupili su se u večernjim satima 11. svibnja u prepunoj dvorani Časničkog doma u Lavovu. Umjesto ranije najavljenog zapovjednika Teritorijalnih obrambenih snaga Jurija Galushkina, na sastanak je stigao njegov savjetnik, bivši zamjenik naroda Vitaliy Kupriy, zajedno s pomoćnikom. Vitalij Kupriy odmah je upozorio da o ničemu nije sam odlučio, ali tek nakon sastanka izvijestit će zapovjedništvo o njegovim rezultatima.
Odvojio je sat vremena da razgovara o problemima. Prvih pola sata organizatori su manje-više uspjeli zadržati pažnju dvorane u kojoj se okupilo više od 200 žena. S vremenom su žene preuzele inicijativu u svoje ruke, na kraju se razgovor pretvorio u krikove i krikove. Na početku sastanka neki od prisutnih odmah su uključili video na mobitelima, a neki su komentirali – ne snimati, ali snimanje se nastavilo.
Kompromitirani na fronti?
Vitalij Kupriy započeo je s problemom moguće prisutnosti u 103. brigadi osoba nesposobnih za služenje vojnog roka iz zdravstvenih razloga. “Jedan od prvih problema koji nam se izražava jest da tijekom mobilizacije u prvim danima rata, kada su ljudi punili vojne urede za registraciju i upis na val domoljublja, nije bilo relevantnih vojno-medicinskih komisija. A neki od njih s lošim zdravljem, možda nesposobni za služenje vojnog roka, ušli su u Oružane snage Ukrajine”, rekao je Vitaliy Kupriy, obećavši da će “oni to shvatiti”.
U potrazi za krivcima i njihovom kaznom, odmah je pozvao rodbinu da podnesu zahtjev policijskim službenicima. Umjesto toga, vojnicima koji nisu bili sposobni za služenje vojnog roka savjetovano je da napišu izvješća zapovjedniku, nakon čega će biti poslani u bolnicu, gdje će biti zadržani u vojno-medicinskom povjerenstvu i demobilizirani tek nakon što dobiju relevantne zaključke.
Ako zapovjednici ne reagiraju na prijave, Vitalij Kupriy kaže da ga osobno kontaktirate – diktirao je svoj telefon, koji je naznačen na njegova stranica na Facebooku. Tijekom razgovora žene su uspjele provjeriti telefonski broj koji je imenovao Kupriy – pretplatnica je bila nedostižna, što je razljutilo neke od prisutnih. Sutradan nas je nekoliko puta pokušao nazvati na broj koji je naznačio Kupriy – nitko se nije javljao na pozive.
“Minimum koji se može učiniti jest pokupiti ljude koji nisu sposobni za služenje vojnog roka”, sažeo je Vitaliy Kupriy prvi blok razgovora.
Prisutne je zanimalo gdje će dječaci biti poslani na pregled, na što je Kupriy objasnio da će to biti vojna bolnica najbliža njihovom mjestu boravka. Nezadovoljstvo je proletjelo kroz dvoranu: “Zašto ne u Lavov?!”. Također, rođaci vojnika žalili su se na neadekvatnu medicinsku skrb u brigadi. Savjetnik zapovjednika snaga postrojbi uvjeravao je da je riješio problem.
Zakonitost boravka brigade na frontu
Emotivnija je bila rasprava o zakonitosti slanja brigade lavovskih postrojbi u ratnu zonu. Rođaci boraca tvrdili su da amandmani koje je Verkhovna Rada uvela 3. svibnja na zakon “O osnovama nacionalnog otpora”, koji predviđaju uključivanje jedinica teritorijalne obrane u ratnu zonu, nisu stupili na snagu, budući da zakon predsjednik još nije potpisao. Stoga su zatražili objašnjenje na temelju čega su njihovi najmiliji poslani na bojišnicu krajem travnja.
Na to je Vitalij Kupriy objasnio da je struja zakon (stavak 2. članka 20. prava Ukrajine “Na temelju nacionalnog otpora”) kako je izmijenjen 27. siječnja, predviđa se da na određenim osnovama, odlukom vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Ukrajine, postrojbe mogu biti uključene u neprijateljstva izvan svojih regija.
Publika je ovo objašnjenje dočekala pitanjima: “Na nultim pozicijama?!” To je pravilo stupilo na snagu tjedan dana prije rata (19. veljače). Mnogi nisu znali za te promjene”, pokušao je objasniti Kupriy.
“Što se tiče nule, ovo je najoštriji problem. Poznajem je, dao sam si pet uskličnika”, pokušao je dodatno smiriti publiku. – Vjerujem da zbog moguće neadekvatne pripreme to nije bilo moguće. Ali kada je postojala obrana Kijeva, sve jedinice teritorijalne obrane prebačene su na podređenost generala Aleksandra Syrskog (zapovjednika obrane Kijeva), naš zapovjednik nije imao utjecaja na to. Stoga ću postaviti pitanje dovođenja onih koji su tamo da uče ili se odmore.”
“Kakav odmor, trebali bi biti ovdje!” ogorčeno je reagiraol. Na to je Vitalij Kupriy kratko odgovorio: “Ovo je pitanje vrhovnom zapovjedniku Oružanih snaga Ukrajine Valeryju Zaluzhnyju.”
Činjenicu da bojne teritorijalne obrane mogu biti uključene u obavljanje zadaća izvan regije Lavova ispričao je u intervjuu za LIVE krajem siječnja zapovjednik 103. brigade Valery Kurko. Na sastanku u Domu časnika ušao je u odsutnost i čak je čuo informacije o njegovom razrješenju s dužnosti. Međutim, Vitaly Kupriy to nije potvrdio.
“Ženski bataljun” se bori
Nadalje, razgovor je izgubio svoju logičku dosljednost i takt. Žene su preuzele inicijativu u svoje ruke. Gotovo svaki od prisutnih pokušao je prenijeti neku osobnu ili čulu priču od nekoga u vezi sa 103. brigadom i pokazati svoju svijest o zamršenosti muškog bića na fronti.
“Imali su kriminalni nalog bez oružja da krenu prema neprijatelju. A tu je i područje za pomoć, bili su prekriveni artiljerijom. Komuniciraju s neprijateljem preko rijeke. Bez oružja, protiv moderne neprijateljske tehnologije! Zračne bombe, zračni napadi!”;
“Zašto su, prema dokumentima, na čišćenju ruševina u Dnjepru, ali zapravo na prednjoj strani?!”;
“Zašto atoshnici sjede kod kuće, a naši nedovoljno obrazovani?!”;
“Zašto nam trebaju Oružane snage, ako regrutiraju momke sa štapovima, kalašnjikovim jurišnim puškama?!” – odjekivao je iz dvorane.
S vremena na vrijeme, jedan od sudionika pokušao je uvjeriti prisutne: “Djevojke, tiho! Došli smo ovdje razgovarati, a ne vrištati!” ili oštrije: “Djevojke, zatvorite usta!”
“Tko je naredio prelazak na ‘nulu’? Siguran sam da to nije teroboron. Želimo oduzeti od nule tko je bolestan – da se demobilizira”, pokušao je umetnuti Frazu Vitaliy Kupriy.
“Uspoređujete početak rata, teritorijalnu obranu Kijeva, kada su ruski osvajači došli zlobno noću. Da su počeli odavde, i naši momci bi to učinili. Svaka osoba na njegovom mjestu poznaje ulice, svaki grm. U skladu s tim, i naši bi požurili, jer je to zaštita njihovih rođaka”, rekla je umjesto toga supruga jednog od boraca postrojbi.
“Otišli su tamo svojim automobilima, nisu primali gorivo, savjetovali su im da sami natoče gorivo”, “Kad su ga donijeli, sjedili su 4 sata u jamama s mitraljezima. I što je najvažnije – pucali su na svoje, koji su se povukli. Dobro je što nije bilo žrtava. Nemaju voki-toki. Kad su volonteri donijeli voki-tokije, stožer bojne uzeo je te voki-tokije”, “Dečki su nepripremljeni i demoralizirani. Dva puta su bili na poligonu, učili su ih kopati zemunice i rovove. A sada su bacili našu djecu “za meso”, prevareni”, nastavio je odjekivati iz dvorane.
Jedan od prisutnih naglasio je: “Postoji prijedlog: izvesti dečke iz ratne zone, obavljati psihološki rad s njima. Rečeno mi je da je bilo slučajeva kada su došli do njih na obračun i prislonili mu pištolj na glavu.”
Vitalij Kupriy nije ni komentirao takve optužbe, samo je savjetovao pisanje izjava o zločinu.
Glavni uvjet je povratak 103. brigade u regiju Lavova
U jednom trenutku, savjetnik zapovjednika Vojnih snaga istaknuo je da zakon predviđa dvije različite strukture – teritorijalnu obranu unutar Oružanih snaga Ukrajine i volonterske formacije teritorijalnih zajednica. Potonji ne pripadaju Oružanim snagama Ukrajine i ne primaju plaću. Po njegovom mišljenju, u ranim danima rata neki su, bez razumijevanja, odlazili u TR, a ne u volonterske formacije. Stoga su na frontu bili ljudi koji psihološki nisu spremni za borbu.
Sjetite se da borci teritorijalne obrane primaju plaću u rangu s Oružanim snagama Ukrajine – po 100 tisuća UAH u ratnoj zoni, au regiji Lavov – po 13-15 tisuća uah . Međutim, pitanje novčane potpore nije postavljeno na sastanku u Časničkom domu.
Na kraju sastanka, supruge i majke kategorički su izjavile da zahtijevaju povratak svojih muževa i sinova u regiju Lavova. U suprotnom, nastavit će se okupljati u Lavovu, otići u Kijev i čak privući međunarodne vlasti. Vitalij Kupriy je sa svoje strane obećao da će što prije obavijestiti zapovjedništvo snaga postrojbi o trenutnoj situaciji kako bi se brigada privela na obuku.
Vitalij Kupriy pokušao je završiti sastanak i dočekati sat vremena: “Molim vas, u bolnici sam. Vrat i leđa su mi stisnuti, jedva stojim.” “Što si ti?!” odjeknuo je u odgovoru, umjesto očekivanih simpatija.
“Kad su naši ljudi otišli u Četu – zašto nisu upozoreni da će tamo otići za mjesec dana? Što ste im učinili?! Prevarili ste ih! Dom!” inzistirao je jedan od prisutnih. Dvorana je podržala ženu prijateljskim skandiranjem: “Doma! Dom! Dom!”. S tako glasnim pozivima, svi su se počeli raspršivati kući.
I već sutradan je “ženska bojna” 103. brigade ponovno krenula na piknik pod zidinama LOVA-e.
