Tekst ću započeti upozorenjem: ne preporučujem čitanje knjige ruskog padobranca ili gledanje njegovih intervjua, čak i ako ih zauzmu “oporbeni” ruski kanali. Sada ću pokušati objasniti svoje mišljenje.
Prošlog tjedna i tijekom vikenda jedan od junaka ukrajinskih društvenih mreža bio je ruski padobranac Pavel Filatiev, koji je ubio Ukrajince. I ovdje pišem riječ heroj bez citata, jer je tako predstavlja većina društvenih mreža, od Telegramovih kanala do poznatih YouTubera. Ovo nije sarkazam ili pretjerivanje.
Ubojica je postao zvijezda. A ako su ga neki vojni stručnjaci pročitali i slušali, protumačili podatke kako bi razumjeli ponašanje okupatorskih snaga i suštinu danih naredbi, tada većina čitatelja i slušatelja emitira Filatyevljeve misli samo radi hypea.
Čak i ako je netko imao cilj pokazati što se događa u Rosarmiji rezanjem njegovih citata, na taj su način zapravo pozvali ljude da u cijelosti pogledaju njegov intervju. I većina Ukrajinaca saznala je za postojanje ovog vojnika definitivno ne s ruskih web stranica ili YouTube kanala, već od naših “pravih” blogera i autora telegramskih kanala. Sada kada YouTube nudi gledanje videa s njim, ljudi će ga gledati jer će znati tko je to i uključiti ga s očekivanjem “poslušat ćemo kako je sve loše u ruskoj vojsci”, ali … Sve što kaže, znamo već dugo vremena. Istodobno emitira rusku propagandu i “ukrajinsku izdaju”.
Primjećujem teze koje se pojavljuju u meni kada još jednom pročitam ili slušam o “rijetkom intervjuu ruskog vojnika”:
– Filatyev nije podnio ostavku u vojsci (barem takve informacije nigdje nisu vidljive). Ali on slobodno dijeli intervjue lijevo i desno. I iz nekog razloga, u njegovom slučaju, sigurnosnim snagama i vojsci to ne smeta, barem se ne miješaju u njegov javni govor. Iako su ga mogli mirno baciti, ako ga ne baciti u šalicu, onda ga barem zatvoriti negdje u dijelu bez interneta.
– Postoje deseci, ako ne i stotine priča i materijala o tome kako se ruski odbijači tuku, maltretiraju i pritišću. A ova je posebna? Zašto ga ne pritisnu? Zašto se ne zatvoriti?
– Ostajući u službi, padobranac je uspio napisati knjigu. Knjiga! Kakva je to usluga, čak iu vojsci Ruske Federacije, da postoji vrijeme i prilika za pisanje knjiga?
– Citirajmo Filatieva: “zarobljeni Ukrajinac je pretučen, ali se ispričao”, “našem zatvoreniku su odrezane genitalije”. Humana ruska vojska je još jedna teza iz Rospropagande.
– 50% ruskih vojnika ne želi se boriti, ali su taoci domoljublja, hrabrosti, dužnosti prema narodu. On čini ruske vojnike žrtvama koje pate ni manje ni više nego Ukrajinci.
– Moramo povući trupe, ali potpisati mir. Teza o mirovnom sporazumu, koju Putin toliko želi, provlači se ovuda.
– Ukrajinski narod je također kriv za rat. Klasici propagandista.
– Filatiev ne zaboravlja spomenuti NATO, “možda je s njima rat”.
– U svojoj knjizi kaže da su za sve krivi čelnici zemalja, a ljudi nisu krivi, oni su braća.
– Njegova knjiga nosi naziv “ZOV”. Koristio je simbole rata, koje navodno osuđuje.
– Iz objavljenih izvadaka iz knjige i videa možemo zaključiti da je kriv samo vojni vrh. Vrlo malo spominje političko vodstvo Ruske Federacije, u prolazu ili generalizaciji. Sve me to podsjeća na početak ruske propagandne pripreme za novo predstavljanje rata, nove pristupe, odluke i otkaze s njihovih dužnosti Shoigua, Gerasimova i drugih koji se nisu nosili sa zadacima.
Ali njegova glavna teza, koja se uvukla u naše medijsko polje i još uvijek će ubrzati:
– Izdaja i predaja juga Ukrajine! Prevlaka na Krimu mogla bi biti blokirana, kaže padobranac. I, čudo, mi mu vjerujemo. Glupi, obični padobranac iz agresorske zemlje.
Obranu juga Ukrajine predvodi junak Ukrajine Andriy Kovalchuk. On je taj koji donosi odluke i daje zapovijedi trupama. Bio je zapovjednik 80. brigade DShV-a i zamjenik zapovjednika postrojbi DShV-a. Ne znam niti jednu osobu koja bi sumnjala u njegovu odanost Ukrajini i patriotizam. Ali u našoj zemlji, teza okupatora je dokaz izdaje!
Zaključak je vrlo jednostavan: prestanite se penjati u stražnjicu ruske propagande, tražeći med. Prestanite vjerovati da ste najpametniji i da ćete moći prepoznati i filtrirati promociju ruske propagande u ukrajinskom informacijskom prostoru. Ako smo vidjeli nešto u Rusiji što još nije bilo na našem informacijskom polju, onda vas podsjećam da autocenzura nije uvijek loša stvar.
