Austrijski kancelar Karl Nehammer boravio je prošlog tjedna u službenom posjetu Moskvi i sastao se s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Unatoč činjenici da su mnogi u Ukrajini i na Zapadu ovaj posjet nazvali “sramotnim”, zapravo je bio izuzetno koristan. Već barem zato što je raspršila posljednje iluzije zapadnog društva o Rusiji i njenom vodstvu. Uostalom, austrijski gost postao je prvi zapadni vođa koji se sastao s Putinom nakon ruske invazije na Ukrajinu 24. veljače.
Znakovito je da je Nehammer prije putovanja u Moskvu posjetio Ukrajinu, posjetio Kijev, i što je najvažnije , Bucha, vlastitim je očima vidio za što su sposobni ruski agresori i što vrijede naklapanja Rusa o zaštiti mira, borbi protiv fašizma i brizi za sigurnost u regiji.
Upravo je Bucha postao za svijet taj šok, točka bez povratka u percepciji geopolitičkih ciljeva Kremlja. Iako mnogi na Zapadu još uvijek nisu željeli odustati od određenih iluzija o nekontroliranosti akcija na terenu, ekscesu izvođača, “strašnoj pogrešci”…
Dakle, odlazeći u Moskvu, Nehammer nije cijenio radosne izglede, nije bio postavljen za uobičajenu prijateljsku atmosferu za austrijsko-ruske odnose. “To nije bio prijateljski posjet. Upravo sam došao iz Ukrajine i vlastitim sam očima vidio nemjerljivu patnju uzrokovanu ruskim agresivnim ratom”, priznao je sam kancelar. Međutim, još nije izgubio nadu da će Putinu “otvoriti oči”, mislio je da bi mogao sakriti strašne informacije o masakrima na okupiranim ukrajinskim teritorijima, pljački, pljački, mučenju, silovanju. Nastojao je natjerati čelnika Kremlja da shvati da “nitko na svijetu ni na koji način ne dijeli njegovu poziciju”.
No Putina sve to nije impresioniralo. Sve te ratne zločine dobro je poznavao, štoviše, odobravao ih je i poticao. A ruski vođa to nije ni pokušao sakriti. Jasno je dao do znanja da ide all-in, da će se boriti do kraja, odnosno dok ne uništi Ukrajinu ili ga svjetska zajednica ne zaustavi. Nije iznenađujuće, kako je Priznao Nehammer, razgovor “nije ostavio pozitivan dojam na sebe”.
Naime, umjesto da otvori oči Putinu, ovaj posjet otvorio je oči samom Nehammeru i cijelom civiliziranom svijetu, koji je još uvijek bio očaran iluzijama. Konačno je postalo jasno da nema smisla voditi dijalog s Kremljem.
Cjelokupna slika ruskog vanjskopolitičkog stajališta nazirala se još jasnije nakon objave u službenom glasniku kremaljske propagande “RIA Novosti” članka ruskog političkog tehnologa Timofeja Sergeja pod rječitim naslovom “Što bismo trebali učiniti s Ukrajinom?”. Ako sažete sve ovo pisanje i jednom riječju odgovorite na pitanje postavljeno u naslovu, onda je sve jednostavno: “Uništi!”. U svakom slučaju, iz ukrajinske Ukrajine (ispričavam se zbog tautologije), prema autorovom planu, na kamenu ne bi trebalo ostati kamena. Po njegovom mišljenju, moguće je oprostiti Ukrajincima samo one koji će napustiti svoju ukrajinu i pristati postati Rusi. Za sve, ostalo je dobro poznat put. Ovdje imate ideološki dodatak mizantropskim praksama.
Zanimljivo je da se mjesec dana ranije na istom resursu RIA Novosti pojavio jednako fašistički članak kremaljskog propagandista Petera Okopova “Ofenziva Rusije i novog svijeta”. Međutim, brzo je uklonjen s web mjesta, priključak ga je ipak uspio izvući iz predmemorije. Dovoljno je citirati jednu rečenicu iz nje: “Vladimir Putin preuzeo je povijesnu odgovornost, odlučivši da rješenje ukrajinskog pitanja ne prepusti budućim generacijama.” Iz teksta je jasno da je to “konačno rješenje”, jer je to jedini način da se “zaštiti” buduća generacija Rusa od suočavanja s “ukrajinskim pitanjem”. I nema sumnje koji je od povijesnih likova dvadesetog stoljeća ideološki otac ruskog diktatora.
Stoga artikulirani slogani i prakse ne ostavljaju nikakvu sumnju da je Rusija napala Ukrajinu kako bi istrijebila Ukrajince na noge. To jest, zapravo počiniti genocid. Prvi od svjetskih vođa koji je koristio ovaj strašan izraz u vezi sa stvarnim djelovanjem Rusa bio je vođa zapadnog svijeta, predsjednik Sjedinjenih Država Joe Biden. “Da, nazvao sam to genocidom. Sve je očitije da Putin pokušava izbrisati samu ideju ukrajinstva s lica zemlje. Dokazi se gomilaju… Doslovno postoji sve više dokaza o strašnim stvarima koje su Rusi učinili u Ukrajini”, rekao je.
Zapravo, Rusi su, optužujući sve oko sebe za fašizam i nacizam, i sami postali čvrsti nositelji mizantropske ideologije. Svjetski poznati ruski pisci, skladatelji, umjetnici, slavni balet nisu spasili Rusiju od usisavanja u šovinistički krater. Ili su možda i oni doprinijeli tome?
Sjetio sam se incidenta s poznatim sovjetskim i ruskim glumcem Olegom Tabakovim, koji se dogodio u proljeće 2014. godine. Svi u bivšem Sovjetskom Savezu toliko su ga poštovali, toliko su voljeli njegove likove – od Nikolaja Rostova u ratu i miru kotu Matroskinu u Prostokvašinu. A tko bi u strašnom snu mogao zamisliti da je ovaj milijunski idol tako jednostavan, kao da priprema svoju sljedeću ulogu, reći će sljedeće o Ukrajincima: “Žao mi ih je. Oni su jadni na neki način. Reći ću buntovnu misao. U svakom trenutku, njihova najbolja vremena, njihovi najsjajniji predstavnici inteligencije bili su negdje na drugoj i trećoj poziciji nakon Rusa. Neugodno mi je zbog njih. Ne možete popraviti situaciju.”
Tabakov nije bio ni političar, ni propagandist, pa čak ni javni aktivist iz kulture. Bio je dominantan predstavnik ruske kulturne inteligencije. A za njega su Ukrajinci, prema vlastitom priznanju, zapravo netermensch, koji nisu ni stajali blizu predstavnika “velike ruske nacije”. A što je to, ako ne nacizam? A tamo gdje se rađa nacizam, genocid će se pojaviti prije ili kasnije, jer što šteti “siromašnima”.
I takvi veliki i mali tabakovi u posljednjih osam godina bili su uključeni u metodičku dehumanizaciju Ukrajinaca. Bili su zadovoljni u glavama ruskih stanovnika da Ukrajinci mogu biti ubijeni, opljačkani i silovani bez grižnje savjesti. A Rusi se zapravo nisu opirali. Umjesto toga, naprotiv, sve ove upute dobili su sa zadovoljstvom i ponosom. Zato se glasovi majki i žena okupatora toliko ležerno čuju u presretnutim telefonskim razgovorima da mi, kažu, sin/pratilac, donose razne korisne stvari iz Ukrajine, siluju Ukrajinske žene, ali budite sigurni, ubijte, ali brinite o sebi. Nema sažaljenja za žrtve, kao da je to običan lov na divlje životinje.
A onda su nestale sve sumnje da je to bio “Putinov rat”. Velika većina Rusa podržava ovaj rat, a mnogi od njih nastoje nadmašiti svoje vođe u manifestacijama krutosti.
Godine 1944. svjetski poznati odvjetnik, naš sunarodnjak, bivši stanovnik Lavova Rafael Lemkin upotrijebio je riječ “genocid”, opisujući zločine holokausta u Drugom svjetskom ratu. Nakon toga je pažljivo opisao i strukturirao sve znakove genocida, uveo ovaj pojam u opću pravnu praksu. Lemkinova postignuća posebno su korištena na suđenjima nacističkim kriminalcima u Nürnbergu 1945./1946.
Hoće li sada biti moguće osuditi Ruse za zločin genocida? Najvjerojatnije, malo je vjerojatno da ćemo moći uklopiti postupke okupatora pod slovom “Konvencije za prevenciju i kažnjavanje zločina genocida” koju je formulirao Lemkin, ali u svakom slučaju, ovdje je definitivno prisutan duh genocida.
