Slobodni ljudi neovisne Ukrajine!
I to sve govori. Samo četiri riječi, ali koliko je danas iza njih. Na 182 dan punog rata. Koliko simbola i značenja, podviga i gubitaka, radosti i boli ima u ovim riječima. I što je najvažnije – koliko istine imaju. Naša istina. Istina o našoj sadašnjosti, s kojom je nemoguće raspravljati, jer je nemoguće ne vidjeti ili prepoznati. Mi smo slobodan narod neovisne Ukrajine. Nakon šest mjeseci, kada nas pokušaju uništiti, mi smo slobodan narod neovisne Ukrajine. I to je istina o našoj budućnosti. Slobodni ljudi neovisne Ukrajine.
Prije šest mjeseci Rusija nam je objavila rat. 24. veljače cijela Ukrajina čula je eksplozije i pucnjeve. I 24. kolovoza nisam trebao čuti riječi “Sretan dan neovisnosti”. 24. veljače rečeno nam je: nemate šanse. 24. kolovoza kažemo: Sretan Dan neovisnosti, Ukrajina!
Tijekom tih šest mjeseci promijenili smo povijest, promijenili svijet i promijenili sebe. Sada točno znamo tko su zapravo naš brat i prijatelj, a tko čak nije ni slučajni poznanik. Koji nisu izgubili ime i ugled, i tko se brinuo da će teroristi spasiti obraz. Tko nas zapravo ne treba i gdje su nam vrata stvarno otvorena. Shvatili smo tko je tko. I cijeli svijet je otkrio tko su Ukrajinci. A što je Ukrajina. Nitko drugi neće reći o tome: to je negdje vani, u blizini Rusije.
Počeli smo poštovati sebe. Shvatili smo da unatoč bilo kakvoj pomoći i podršci, nitko osim nas neće glodati našu neovisnost. I ujedinili smo se.
Još nismo imali Hymarse, ali smo imali ljude koji su bili spremni zaustaviti tenkove golim rukama. Nismo bili spremni zatvoriti nebo, ali imali smo ljude koji su bili spremni zatvoriti svoju rodnu zemlju.
video Ureda predsjednika
Ukrajinski narod i njihova hrabrost inspirirali su cijeli svijet. Dali su čovječanstvu novu nadu da pravda nije u potpunosti napustila naš ciničan svijet. I još uvijek nije sila ta koja pobjeđuje u njoj, već istina. Ne novac, već vrijednosti. Ne nafta, nego ljudi.
Jučer svijet nije bio ujedinjen. COVID-19 je jasno pokazao: svatko je za sebe. U šest mjeseci Ukrajina je to promijenila. U svim udžbenicima svjetske povijesti nalazit će se odjeljak “Vremena kada je svijet ujedinila Ukrajina”. Kada su u demokraciji zubi opet rasli. Kada tiranija dobije odgovor na jeziku koji razumije.
Netko je rekao: Europa više nije igrač. Slaba, odvojena, pasivna, pospana. Ukrajina je razveselila cijeli kontinent. Europa ide na trg. Europa uvodi oštre sankcije. Europa jednoglasno priznaje da je Ukrajina buduća članica Europske unije.
Veliki posao je shvatio da novac još uvijek smrdi. Krv, spaljivanje, smrt. Korporacije i marke napuštaju rusko tržište, a ljudi su postali važniji od potencijalnih gubitaka.
Nikada prije u svijetu javno mnijenje nije imalo takav utjecaj na političare. Danas ljudi diktiraju vlastima trendove i pravila ponašanja. Biti ravnodušan, neaktivan, spor je sramota. Biti neodlučan i previše oprezan je sramota. Govoriti tromo, nejasno i previše diplomatski je sramota. Ne podržavati Ukrajinu je sramota. A reći da postoji umor od Ukrajine je sramota. Ovo je vrlo udoban položaj: umor je poklopac za zatvaranje očiju. I danas čujemo od vođa svijeta i od običnih građana: bit ćemo s vama do kraja, do vaše pobjede.
Dragi ljudi!
Uvijek smo odavali počast svim borcima za neovisnost, nazvali ovaj dan glavnim praznikom, a plavo-žuta zastava – svetište. Stavili su ruku na svoja srca, pjevajući himnu, ponosno rekavši “Slava Ukrajini!” i “Slava herojima!”.
24. veljače morali smo potvrditi riječi djelima. Na današnji dan zapravo se održao drugi sve-ukrajinski referendum. Opet, glavno pitanje je. Opet, to je odlučujući izbor. Ali ovaj put bilo je potrebno reći “da” neovisnosti ne na glasačkom listiću, već u duši i savjesti. Ići ne na biračka mjesta, već u vojne urede za registraciju i upis, teritorijalnu obranu, volonterski pokret, informativne trupe ili jednostavno raditi stalno i savjesno na vašem mjestu, u punoj snazi, za zajednički cilj.
Svi smo se promijenili. Netko se rodio drugi put. Kao osoba, osoba, građanin, domoljub, baš kao Ukrajinac. I to je, naravno, dobra vijest. Netko je nestao. Nije umro, nije umro, već se raspao. Kao osoba, osoba, građanin, kao Ukrajinac. I to je zapravo dobra vijest. Više se nećemo miješati jedni u druge. Napravili smo izbor. Za neke je to Mariupol. Za neke, to je Monako.
Ali znamo tko je više. I konačno smo postali istinski ujedinjeni. Nova nacija koja je rođena 24. veljače, u 4 sata ujutro. Nije rođen, ali je oživio. Nacija koja nije plakala, nije vikala, nije se bojala. Nije pobjegla. Nisam odustao. I nisam zaboravio.
Ova zastava će biti gdje god bi trebala biti s pravom. I u Donbasu. I na Krimu. Neprijatelj je mislio da ćemo se sresti s cvijećem i šampanjcem. Zauzvrat je primio vijence i Molotovljeve koktele. Čekao je ovacije i čuo “pljesak”.
Okupator je vjerovao da će za nekoliko dana paradirati u središtu našeg glavnog grada. Danas na Khreshchatyku možete vidjeti ovu “paradu”. Dokaz da se neprijateljska oprema može pojaviti u središtu Kijeva samo u ovom obliku. Spaljena, uništena i uništena.
Nije nas briga kakvu vojsku imate, nije nas briga kakvu zemlju imamo. Borit ćemo se za nju do kraja.
Čekamo šest mjeseci. Teško nam je, ali stisnuli smo šake i grizli sudbinu. Svaki novi dan je novi razlog da se ne odustane. Jer, nakon što smo prošli kroz toliko svega, nemamo pravo ne doći do kraja.
Koji je kraj rata za nas? Znali smo reći: mir. Sada kažemo: pobjeda.
Nećemo tražiti razumijevanje s teroristima. Iako razumijemo ruski jezik koji ste došli braniti. I tisuće ljudi je ubijeno, koje su došli osloboditi.
I svjesniji smo Johnsona, koji govori engleski, od ubojica, silovatelja i pljačkaša, koji je sve to učinjeno na ruskom.
I ne sjedamo za pregovarački stol iz straha, s pištoljem u našem hramu. Za nas najgore željezo nisu rakete, avioni, tenkovi, već okovi. Ne rovovi, već okovi.
A ruke ćemo podići samo jednom – kada slavimo pobjedu. Cijela Ukrajina. Jer mi ne cjenkamo našu zemlju i naš narod. Za nas je Ukrajina cijela Ukrajina. Svih 25 regija, bez ikakvih ustupaka ili kompromisa. Ne znamo te riječi, rakete su ih uništile 24. veljače.
Donbas je Ukrajina. I vratit ćemo ga, bez obzira kakav će taj put biti. Krim je Ukrajina. A mi ćemo ga vratiti. Kakav god taj put bio.
Ne želite da vaši vojnici umru? Oslobodite našu zemlju. Ne želiš da ti majke plaču? Oslobodite našu zemlju. To su naši jednostavni i razumljivi uvjeti.
Slobodni ljudi neovisne Ukrajine!
Slavimo ovaj dan na različitim mjestima. Netko – u rovovima i zemunicama, u tenkovima i pješačkim borbenim vozilima, na moru i u zraku. Borba za neovisnost na prvim linijama bojišnice. Netko – na cesti, u automobilima, kamionima i vlakovima. On se bori za neovisnost, pružajući ono što je potrebno onima na prvim linijama bojišnice. I netko – u pametnom telefonu ili za računalom. A bori se i za neovisnost – prikupljanje sredstava kako bi oni koji su na putu imali što nositi onima na prvim linijama bojišnice.
Ovaj dan slavimo u različitim okolnostima, uvjetima, pa čak iu različitim vremenskim zonama, ali s jedinom svrhom očuvanja neovisnosti i osvajanja Ukrajine!
Ujedinili smo se.
Sretan Dan nezavisnosti, Ukrajina!
Slava Ukrajini!
