Bez previše šešira (jer je neprijatelj još uvijek jak, ogorčen i brojan), moramo priznati da se Ukrajina opirala. Nema sumnje da će sada svi “prevareni” ruski okupatori i njihove obitelji iznenada “progledati”. Oni koji još uvijek zavijaju u Rusiji u stilu “mne ne stydno” (to je, usput, prava ruska nacionalna ideja), “shvatit će” istinu kada se peku. A “Putin je stvorio takvo što” postat će slogan “nove Rusije” u narednim godinama.
Jasno je da desetljeća negativne selekcije i potpunih laži nisu prošla bez traga. Rusi, čak i “dobri”, žive u svijetu potpuno razvedenom od stvarnosti. Gdje drugdje “odrasti na starim sovjetskim komedijama” i gdje “nema što podijeliti s bratskim narodom”. Umjesto toga, Ukrajinci su u 30 godina već odgojili jednu ili čak dvije generacije koje su živjele slobodno. Stoga se na despotizam, čak i začinjen nekim pravoslavnim začinima, gleda s neskrivenim prezirom.
I dalje ćemo imati prilike pitati se koliko čudni ruski propagandisti mogu biti. Prvo će reći Rusima da su se borili u Ukrajini sa snagama NATO-a, tako da “nisu izgubili”. Tada će podsjetiti na 1905. godinu i retorički pitati boje li se ljudi vratiti u 1917. godinu.
U međuvremenu, čim se Ukrajina konačno bori protiv Putinova manijaka, cijeli će svijet, kao magijom, započeti “koncerte” plaćenih “vođa mišljenja” i korisnih idiota koje obični ruski narod ne bi trebao trpjeti zbog ekonomskih ograničenja. Pridružit će im se oni koji razumno primjećuju da je nemoguće otjerati cijelu naciju u stanje mržnje prema Zapadu, kako ne bi gajili revanšističke osjećaje.
Morat ćemo se mirno odnositi prema ovome. I jednako mirno prenijeti svoj položaj cijelom svijetu. To što Rusija kakva sada postoji prijetnja je ostalim zemljama, a pojava novog Putina može biti samo pitanje vremena. Taj revanšizam u Rusiji raste proporcionalno rastu proračuna i da se bakama i djeci može pomoći hranom, a ne novom vezom vojnog stroja sa svjetskom ekonomijom. Nada se da je Zapad konačno shvatio uzaludnost sporazuma s Rusijom, pa će zadatak ukrajinske diplomacije, dijaspore i kulture biti kontinuirani podsjetnik.
Međutim, unatoč tome, od sada je pitanje Rusije za Ukrajinu stvar čisto sigurnosti. Umjesto toga, ako govorimo o razvoju, mjesto Ukrajine je sa Zapadom. Štoviše, to će biti korisno za sam Zapad, a ne samo iz sigurnosnih razloga. Ako je Rusija odvojena od svjetskog gospodarstva, onda bi netko trebao zauzeti njezino mjesto. Prije svega, Ukrajina. Gdje postoje i mnogi minerali, zemljište, poduzeća, i što je najvažnije – profesionalni stručnjaci. I gdje vrijedi usmjeriti ulaganja.
Dok će svijet, zajedno s Ukrajinom, raditi na denazifikaciji i demilitarizaciji Rusije, Ukrajina bi trebala dobiti zajam-najam. Ako su potrebne godine za demilitarizaciju Rusije, onda bi lend-lease također trebao trajati godinama. Da bi se osigurale granice gotovo oko perimetra, potrebni su ogromni resursi. Koji su sada na Zapadu, posebno u obliku zamrznute ruske imovine.
I ovdje moramo ponovno odati počast ukrajinskom vodstvu, koje se ne “krpa” s nekim tromim saveznicima i ne umotava neugodnu istinu u obojene komade papira. Stari, preopterećeni ukrajinski političari, koji su uvijek gledali u usta zapadnih partnera, koji su se bojali ni ne gledati u svom smjeru, zabrinuti su bez obzira na to koliko oštre Zelenskijeve izjave kvare odnose sa Zapadom. Ne brinite o tome. Saveznici su zainteresirani za njihov rejting, a Zelenski radi izravno sa svojim biračkim tijelom putem medija. A ako sadašnji političari ne pomognu Ukrajini, birači na Zapadu izabrat će druge – one koji će pomoći. I svi to savršeno dobro razumiju. Sada se njemačke “golubice mira” neće odbiti, ni birači ni “manji partneri” iz istočne Europe i Baltika to im neće dopustiti.
Ukrajina se vratila kući u krug civiliziranih naroda. Štoviše, u statusu ne podnositelja peticije i učenika, već kao primjer koji treba slijediti. Šteta je što je za to bilo potrebno žrtvovati toliko života.
