Sve češće vidim komentare poput “Ukrajina nije središte svemira”, “Zapad nikome ništa ne duguje”, “Ukrajini se već pomaže bez presedana, a vi još uvijek ljuljate prava”, itd.
I sam mrzim pionirske slogane, ali ne moram ići u drugu krajnost. Da, sada je Ukrajina središte Zemlje, zamislite. I to nije smiješno. Situacija se krajem 2021. radikalno promijenila, iako neki još uvijek žive 2016. godine.
Što se dogodilo prije? Molili smo, Porošenko je trčao po svijetu i govorio da branimo Europu, na Zapadu smo se pristojno pretvarali da vjerujemo i pretvarali smo se da vjerujemo u njihova obećanja da će podržati Ukrajinu u njezinim težnjama. Jer nitko nije vjerovao u naš štit. Svima je bilo jasno da Putin doista ne prijeti “partnerima” u Europi, a oni nam pomažu iz žaljenja. Ovdje sam spomenuo Porošenka ne zbog neke skrivene optužbe protiv njega – u to vrijeme situacija je objektivno izgledala ovako: spasiti, pomoći.
Krajem 2021. godine Putin je otišao all-in i počeo otvoreno prijetiti ne samo Ukrajini, već i cijeloj istočnoj Europi – prikupiti, kažu, svoje NATO morske krave i kotrljati se do granica 1997. godine.
I 24.02.2022. potvrdio je da ne blefira. A onda, oprostite, što je morao ponavljati očite stvari, Kijev nije odustao za tri dana, na iznenađenje na Zapadu. A rat u punom opsegu traje već gotovo 4 mjeseca bez iznimnog uspjeha “druge vojske svijeta”.
Ukrajina zahtijeva teško naoružanje i jasno ga prima u nedovoljnim količinama. I ovdje se vraćamo na pitanje tko kome duguje.
Još jednom vas podsjećam da je Putin postavio ultimatum ne samo Ukrajini, već općenito NATO bloku. I dokazao je da je stvarno poludio i nije zalijepio budalu.
A ako želite razgovarati o “pomoći bez presedana”, ne možete ne spomenuti Afganistan (“Potrošnja u Afganistanu, prema istraživačima sa Sveučilišta Brown, iznosila je više od 300 milijuna dolara dnevno tijekom 20 godina”, rekao je predsjednik Joe Biden). To je cijena, koliko sam shvatio. I što im je to dalo? Usporedite s nama.
Američko oružje samo po sebi ne jamči pobjedu. Pogotovo u homeopatskim dozama. Kažete da ništa ne dugujemo? Pa, ok, simulirajmo situaciju – iznenađujuće ispada da četiri Himara nisu bila dovoljna da Ukrajina zaustavi Putina, ruska vojska polako, ali sigurno je pobijedila ukrajinske trupe koje su najviše spremne za borbu zbog višestruke nadmoći u artiljeriji.
Zapadni vođe nastavljaju žvakati bale, oprostite, izbjegavaju eskalaciju u svakom pogledu.
Do čega to dovodi u budućnosti:
1. Svaka veća zemlja vidi da posjedovanje nuklearnog oružja jamči siguran napad na manje susjede, osim gospodarskih sankcija. “Glavno je da nema eskalacije.”
2. Kina vidi da se čak i ekonomski bezvrijedna Rusija nosila sa svojom vojnom zadaćom i nitko se neće miješati u Tajvan.
3. Sve druge zemlje razumiju da zatvoreni nuklearni klub pere ruke i “nikome ništa ne duguje”, što znači da će doći do nove preraspodjele svijeta.
4. Oružje za masovno uništenje sada je potrebno svima za siguran opstanak ili siguran napad, nuklearno oružje mora biti potajno izrađeno.
5. Prehrambena kriza već postoji, izbjeglička kriza mogla bi se intenzivirati. Što još?
Pa, još uvijek nitko ništa ne duguje? Ok, idioti će platiti tri puta, ali kasnije. Chamberlain i Daladier vam ne daju da lažete – ni oni nisu bili krivi ni za koga, pretpostavljam. Već smo u istom čamcu, bez obzira koliko se netko na Zapadu nadao da to neće utjecati na njegov problem, čak i ako Ukrajina izgubi. Putin nije vječan, ali bez demilitarizacije Ruske Federacije problem se ionako neće riješiti. Štoviše, nitko ne traži da naoruža oružane snage Ukrajine da marširaju na Moskvu.
Ovdje ćete vas još jednom podsjetiti – Putin ima nuklearno oružje! Pa šta? Azerbajdžan se 2020. bavio Armenijom, a Putin i njegov CSTO oprali su se nuklearnim oružjem. Kao što se oprao kad su Turci srušili ruski avion.
Agresora su smirivali 8 godina od 2014. (ili bolje rečeno, 14 godina od 2008.), opskrbljivali zapadne komponente za oružje zaobilazeći sankcije, gradili Sjeverne tokove, jačali svoju ovisnost o Gazpromu vlastitim rukama, zapravo vlastitim novcem formirali ogromne rezerve ruskog gospodarstva. “Nikome ništa ne dugujemo”? Ozbiljno? Ne govorim ništa o Memorandumu iz Budimpešte.
I u tom smislu, impresioniran sam našim ukrajinskim domoljubnim građanima, koji su još uvijek zabrinuti kako se prokleti Zelenski usuđuje nekoga kritizirati, iako je mogao kopati rovove tri mjeseca kada smo upozoreni. Zelenski je loš, ne smeta mi, ali kako će rovovi sada riješiti problem nestale artiljerije? Odakle će doći? Imamo malo toga, a ima mnogo Rusa.
Na primjer, u potpunosti dijelim Zelenskijeve kritike na račun natjecateljske komisije SAPO-a, ali to također nema nikakve veze s timali s artiljerijom je ovo potpuno drugačija priča vezana uz postupke EU-a. Neka tamo pritisnu – to nije pitanje.
Zašto podržavate ovu zapadnjačku neaktivnost ili je uzimate zdravo za gotovo, ne razumijem. Zato što misliš da Biden zna bolje, on zna nešto o Putinovom zdravlju tamo? Bidenu je već bilo bolje u Afganistanu i Ukrajini (Kijev će pasti za 96 sati ili koliko su nam tamo dali).
Razumijem da ste bijesni kada naši političari prebace odgovornost na “loš Zapad” i vjerojatno u tome vidite Portnovljeve narative (usput, gdje je on? možda je raketa stigla na njega, šuti već toliko mjeseci, zabrinut sam za njega).
Stoga, uz sve nedostatke Zelenskijevog tima u pitanju zaliha oružja, oni su u pravu. A ako ukrajinski diplomati nisu pritisnuli, već poniženo pitali, onda nam i dalje ne bi dali haubice.
Ne vidim razloga za dodir: “ah, kakva sreća, prvi put nakon Drugog svjetskog rata, takva velika vojna pomoć bila je u Europi.” Jer takav rat je i u Europi prvi put nakon DSV-a. Pomažu ne samo nama, već i nama samima.
Ukratko. Razumijem neke emigrante koji vole snishodljivo govoriti barbarima koji su ostali kod kuće o stvarnosti prvog svijeta. Ali pokušajmo polako prihvatiti novu stvarnost, u kojoj stvarno imamo pravo zahtijevati i ne bojati se da će se netko uvrijediti. Ovo je vrtić!
