Ukrajina je bila pod jakom ruskom raketnom paljbom dva dana. U svim regijama zabilježeni su napadi na infrastrukturne objekte ili stambene zgrade. Prema riječima vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Ukrajine Valeryja Zaluzhnyja, tek je 10. listopada na Ukrajinu ispaljeno 75 raketa, od kojih je 41 neutralizirana našom protuzračnom obranom. Još 28 raketa doletjelo je iz Rusije u Ukrajinu 11. listopada, 20 je neutralizirano. Poginulo je 19 ljudi, a više od stotinu je ozlijeđeno. Mnogi su gradovi nekoliko sati ostali bez opskrbe strujom i vodom. Zapravo, možemo govoriti o činu državnog terorizma od strane Rusije.
Ruski čelnik Vladimir Putin odmah se pohvalio svojim terorističkim postignućima na ruskoj televiziji: “Jutros je, na prijedlog Ministarstva obrane i prema planu Glavnog stožera Rusije, izveden veliki napad visokopreciznim dalekometnim oružjem zračnog mora i kopna temeljenim na energiji, vojnoj upravi i komunikacijama Ukrajine. U slučaju kontinuiranih pokušaja izvođenja terorističkih napada na našem teritoriju, odgovor Rusije bit će oštar i u svom opsegu odgovarat će razini prijetnji Ruskoj Federaciji.
Budući da su ruske rakete pogodile stambene zgrade, čak i igrališta, možemo zaključiti da ili rusko oružje nipošto nije precizno, ili je Putin u ratu s ukrajinskim civilima, uključujući djecu. Uostalom, niti jedan vojni objekt i niti jedan vojnik u Ukrajini nije ozlijeđen.
Ali čak i ta civilna razaranja, Kremlj je pokušao predstaviti svojoj javnosti kao značajnu pobjedu ruskog oružja. I što je zanimljivo: javnosti se svidjelo ili, kako kažu, “pipl se sakrio”. To se može vidjeti iz snimljenih poruka na ruskoj javnosti, na pozadini slika s uništenim kućama i ranjenim civilnim Ukrajincima. “To je dobra ideja ravno!”, “Nakonets-nešto, koliko dugo smo žudjeli!”, “Usporedite Kijev sa zemljom!”, “Da barem ovo nije bila jednokratna akcija”, – takve oduševljene objave Rusa željnih ukrajinske krvi mogle su se pročitati odmah nakon ruske državne terorističke akcije.
Je li itko bio iznenađen ovom reakcijom ruskih korisnika društvenih mreža? Mislim da ih nema puno. Znamo sociologiju potpore Putinu i njegovu “posebnu vojnu operaciju” u ruskom društvu. Kao i činjenica da u rusko-ukrajinskom ratu, u tisućama žrtava, masovno uništenje, obični Rusi, ako nekoga krive, nisu njihovo vojno-političko vodstvo, već sami Ukrajinci, njihove Oružane snage i političko vodstvo.
Je li jednostavan Ruski uvijek bio tako ksenofobičan? Je li to utjecaj 20 godina brutalnog ispiranja mozga telepropagandom? Naravno, propagandni stroj moderne Rusije je vrlo moćan, u nju se slijevaju milijarde petrodolara, tamo rade najprofesionalniji majstori manipulacije informacijama. Imaju najširu podršku sociologa, psihologa, analitičara iz svih područja koji su avanturistički na kremaljskom putu.
Ali prisjetimo se ruskog društva u relativno demokratskoj 1999. godini , posljednjoj godini vladavine Borisa Jeljcina. U kolovozu je na mjesto premijera imenovao tadašnjeg šefa FSB-a Vladimira Putina. A kako je započeo svoju karijeru na dužnosti? Iz odobravanja ruskom narodu njegove percepcije genocidnog istrebljenja drugog naroda. Rusi su snažnim višemilijunskim “navijanjem” odgovorili na Putinove pozive da se “pomokri u razvrstavaču”. Ako je to potrebno za dobrobit Rusije, onda se vojsci može dopustiti da istrijebi ljude druge nacionalnosti tisućama, desecima, stotinama tisuća. Bombaški napadi na tepih u čečenskim gradovima, neselektivno ubojstva: djeca, žene, stariji ljudi itd. No, u stvari, u tome nije bilo pravog “dobra Rusije”, već samo imaginarnog. Potraga za veličinom koja je bila naslijeđenija, ali samo djelomično bačena propagandom, koja se prva “digla s koljena” čim je Putin počeo uzimati vlast u svoje ruke.
I ne zaboravite da je uvod u drugi čečenski rat bio niz eksplozija u višekatnim stambenim zgradama Volgodonsk, Buynakskaya i na autocesti Kashirskoye u Moskvi. Neovisni ruski novinari (a tada ih je još bilo) otkrili su da krvavi trag tih terorističkih napada vodi izravno do FSB-a. Istu verziju razradili su istražitelji ruskog Ministarstva unutarnjih poslova, ali im nije bilo dopušteno dovršiti slučaj.
U svakom slučaju, Rusi su znali za tako strašnu verziju, ali su je pokušali ignorirati. Uvjerili su se da to nije istina. Čak i ako se javi, nije ga briga. Pa, više od tri stotine Rusa je ubijeno, pa, dvije tisuće je ozlijeđeno, ali rusko dobro stečeno ovim terorističkim napadima je mnogo vrijednije. Riječ je o veličini Rusije, a veličina podrazumijeva svete žrtve.
Štoviše, jeltsenski liberali na početku su prilično mirno prihvatili aktivnosti premijera Putina i čak ga gurnuli na višu silu. To je mnogo kasnije, Boris Nemtsov će pred kamerama reći: “On je jo-ty, Vladimir Putin!” A onda je smatrao buduću rusku divljinu.Ttator je sasvim adekvatna osoba. Štoviše, to je korisno i kontrolirano. Satiričar Mihail Žvanetski pozvao je da se Putinu dopusti da radi, ne kritizirajući ga unaprijed, ravnodušno, rekavši da potječe iz hebističkih struktura.
U ruskom liberalnom okruženju (tada još uvijek jakom) na prijelazu tisućljeća, mišljenje je bilo uobičajeno da je zemlji potreban “vlastiti Pinochet” za provođenje liberalnih reformi. Da je nemoguće provesti radikalne transformacije u uvjetima kaosa koji je stvorio netko poput Jeljcinova “blaćenja”. Iz nekog razloga, bili su sigurni da ako ništa drugo, mogu staviti Putina na njegovo mjesto. Naivno. Nisu izračunali razvoj događaja dva koraka naprijed, da “snažna ruka” uključuje izgradnju krute vertikale moći, stezanje oraha, sužavanje demokratskih sloboda, uklanjanje slobode govora i progon neistomišljenika. Jedna riječ, cijela gospodska autoritarna garnitura.
I evo nas na izlazu – teroristička zemlja koja ispaljuje stotine projektila na stambene zgrade u gradovima druge zemlje, provodi pseudoreferendume, aneksira strani teritorij, prijeti cijelom svijetu nuklearnom palicom. I sve je to zbog konsolidirane želje ruskog društva da ima “svoj Pinochet”. Tako je Putin samo utjelovio iskrene težnje Rusa. I svijet ga je gledao kroz prste. Sada bi bilo lakše zaustaviti ga, ali ne tako lako. Nina treba čvrsto konsolidiranu poziciju cijelog svijeta ako ne želi ući u nuklearni Armagedon.
