Sastavši se s izbjeglicama iz Ukrajine u blizini Nacionalnog stadiona u Varšavi, američki predsjednik Joe Biden nazvao je Putina “trbosjekom”. Bio je to uvod u govor u Kraljevskom dvorcu u kojem je izričito rekao da bi se vlast u Kremlju trebala promijeniti. To je izazvalo znatnu zbrku među dužnosnicima u Washingtonu, koji su odmah počeli ublažavati ton riječi svog šefa, što je nalikovalo izjavi predsjednika Busha Saddamu Huseinu u Iraku prije invazije 2003.
Ipak, američka administracija spremna je održati potrebne kanale komunikacije s Kremljem, što će pomoći u održavanju odnosa barem na razini Hladnog rata, iako se smjer politike čini jasnim. Biden se kladi na promjenu režima. Naravno, ni Amerikanci ni NATO ne namjeravaju napasti Rusiju i uključiti se u “vrući” rat. Pokrenuli su ga sami Rusi, a teret borbe i krvarenja neprijatelja pao je na Ukrajince sa svim posljedicama. Biden i Zapad obećavaju i humanitarnu i vojnu pomoć (vidljivu, na primjer, raketama i nevidljivu, kao ništa manje vrijedne obavještajne informacije). Ekonomska potpora je također iznimno važna, što znači održavanje ukrajinske valute na površini i ekonomski krvarenje Rusije.
Kada se Joe Biden sastao s Ukrajincima u Varšavi i govorio u Kraljevskom dvorcu, Glas je dao i Vladimir Putin. Govorio je pod hukom mlaznih motora, eksplozija krstarećih raketa i oblaka crnog dima iznad Lavova. I to nije bila jedna slučajnost. Napad se morao dogoditi baš u popodnevnim satima da bi se vidio, a bombardiranje grada, koji je toliko povezan sa Zapadom, bio je jasan signal da se neće povući.
Manje nijanse sive
Rat, koji je poguban prvenstveno za Ukrajinu, ali i za Rusiju, nastavit će se. A Biden nije skrivao da borba protiv ruskih imperijalnih težnji neće tako skoro završiti. Nema sumnje da je došlo do promjene brzine u Washingtonu. Na ovom mjestu vrijedi spomenuti proporcije. Rusija nije ono što je Sovjetski Savez bio u drugoj polovici prošlog stoljeća, a njezin potencijal, u usporedbi s američkim, ima razmjere Češke ili Njemačke. Dodajmo tome Europsku uniju, čak i bez Putinova lojalnog saveznika u Budimpešti, taj nesrazmjer postaje još očitiji, pogotovo zato što Peking nema naviku kladiti se na poražene, pa bi radije pokušao iskoristiti situaciju nego spasiti vladara Kremlja pod svaku cijenu.
Pitanja o upornosti i odlučnosti Zapada sasvim su razumna. Iskustvo iz prošlosti pokazuje da čak i ako proces promjene kursa traje dugo i uzrujan je kompromisima, poput fijaska s minhenskim Chamberlainom ili uzastopnih ponovnih pokretanja Putinovih odnosa s Rusijom, Zapad, sa svojim ekonomskim i intelektualnim potencijalom temeljenim na slobodi mišljenja i djelovanja, ne može se zaustaviti. Dakle, Bidenov govor bio je izvrsna prilika da se jasno definira pozicija i stane na stranu liberalnih demokracija na temelju vrijednosti vladavine prava i slobode, da se ukaže na opasnost od uranjanja u ponor sve gušenijeg ruskog despotizma, da se označi pokušaj manevriranja u sivoj zoni, koja je, iako može donijeti privremene koristi, premala u usporedbi s konačnim gubicima.
Određivanje parametara sukoba također zahtijeva odgovaranje na pitanja o daljnjim radnjama. U vojnoj, ekonomskoj i političkoj sferi to se čini prilično očitim. Rat u Ukrajini će se nastaviti, a mnogo je znakova da ulazi u fazu dugotrajnog, prilično statičkog sukoba iscrpljivanja. To znači potrebu za vojnom i gospodarskom potporom Kijevu i izbjeglicama. Kremlj je također kopao na svoj način, što znači istu dugotrajnu gospodarsku kampanju i potrebu da Zapad traži nova tržišta ili izvore sirovina. Za mnoge korporacije i zemlje, posebno one koje ovise o jeftinom ruskom plinu, to će biti bolno, ali izvedivo uz jasnu podršku na razini država ili međunarodnih organizacija poput Europske unije. Konsolidacija Zapada oko liberalne demokracije koja se temelji ne samo na činjenici izbora, već i na vrijednostima slobode i vladavine prava, također je trenutak odabira mjesta na političkoj karti svijeta, koja sadrži mnogo manje nijansi sive nego prije nekoliko mjeseci.
Vrijeme odabira
Sve to znači da čak i pojedine organizacije, lokalne vlasti, skupine, pa čak i građani trebaju razmišljati o tome gdje se nalaze i gdje žele biti. Vremena prijateljskih konferencija s ruskim institucijama, zajedničkih projekata i suradnje između gradova blizanaca su gotova. Rakete u Lavovu kao odgovor na Bidenov posjet Poljskoj završavaju vrijeme nijansi, jer ruska država i društvo moraju odgovarati za svoje postupke i pogrešne procjene.
Došao je trenutak za ozbiljnu reviziju čina. Hitna pomoć izbjeglicama vrlo je važna ovdje i sada, ali vrijeme je da ozbiljno razmislite o tome što će se dalje događati. Mnogo dalje. Prije svega, imamo pgovoriti o vlastitoj sigurnosti, što znači ne samo oružane snage i saveze, već i kvalitetu naše demokracije, obrazovanja i medija. Kako možemo pomoći milijunima Ukrajinaca da se nađu u novoj stvarnosti i ojačaju ukrajinsko civilno društvo kod kuće i u egzilu? Na kraju, ovaj rat će jednog dana završiti i bilo bi lijepo sada razmišljati o integraciji Kijeva sa Zapadom što je moguće glatkije.
A što je s Rusijom? Ne samo da predstavlja smrtnu prijetnju svojim susjedima, već nosi i tu smrt sa sobom, a dok se to ne promijeni, nema šanse za stvarnu suradnju. Naravno, vrijedi i treba podržati Ruse koji misle drugačije, održavati komunikacijske kanale, ali ne smijemo izgubiti proporcije i zaboraviti na stvarnost koja je okrutna i nedvosmislena. Rusija je, kao država, napravila izbor i postala neprijatelj. Ne teoretski i ne figurativno, ali ako netko sumnja, pogledajte i razmislite zašto se odjednom tako često u autobusu, podzemnoj željeznici ili u trgovini čuje ukrajinski govor.
Prijevod s poljskog
Tekst je objavljen u sklopu projekta suradnje između nas i poljskog časopisa Nowa Europa Wschodnia.
Prethodni članci projekta: Ukrajina – EU: vruća završnica pregovora, Ukrajina – bijeg od izbora, Istočno partnerstvo nakon arapskih revolucija, U iskrivljenom ogledalu, prezreno, Lukašenko ide u rat s Putinom, Između Moskve i Kijeva, Kobasica je kobasica, Moj lavovi, Putin na galijama, Poluotok straha, Ukrajina izumljena na Istoku, Novo staro otkriće, I trebalo je biti tako lijepo, novogodišnji dar za Rusiju, Hoće li raspravljati o povijesti, zastoj u Minsku.
Izvorni naslov članka: Konflikt Rosji z Zachodem będzie długi i bolesny
