Nekoliko puta morali smo prepričati priču o poznatom austrijskom piscu Sali Zonntagu, čiji su roditelji bili iz Chernivtsija. U svojoj knjizi Njegovo ime je otac, gospođa Sonntag opisala je osnovno moralno i etičko načelo života svog oca. Naime: činite drugima dobro i odmah zaboravite na to. Inače, to je zadovoljstvo vlastitog ponosa i taštine. To je slučaj kada ne predbacuju komad kruha koji se daje gladnima i ne šepure se njime. Oni ne zahtijevaju zahvalnost za sklonište dodijeljeno susjedu kada je kuća izgorjela.
Priča g. Zonntaga je bila da mu, budući da je bogat poduzetnik, gotovo da nikome nije uskraćen zajam. Posudio je i praktički zaboravio na ono što je posudio. Što nije moglo a da ne zabrine njegovu ženu, koja je bila više zabrinuta za vlastitu obitelj i djecu. Ali pouka ove priče očitovala se kada je g. Zonntag kupio cijeli ešalon krumpira, a noć prije nego što ga je poslao u Beč, pucketajući mraz je udario. Krumpir se smrznuo i Zanntag je bankrotirao. Nije mogao preživjeti takav gubitak, razbolio se i umro. Ali kako je udovica bila iznenađena kada su, nakon smrti supruga, svi dužnici posegnuli za njom da daju novac. Prema obiteljskoj legendi, taj je novac bio dovoljan da se obitelj preseli i nastani u Beču.
Još sličnije akcije mogu se vidjeti u modernoj Ukrajini, koja ima neviđenu obranu od strašnog neprijatelja. Kada doslovno cijeli svijet juri u pomoć i zajedničkim naporima moguće je zaustaviti neprijateljsku invaziju. Ukrajinci ne samo da su iznenadili svijet svojom otpornošću, već su mu pomogli da shvati da je zahvaljujući jedinstvu moguće oduprijeti se najjačem neprijatelju. To sebično-pragmatično načelo dovodi do poraza. A jedinstvo, altruizam i skromnost mogu prekinuti čak i damast.
Činilo se da u ovom teškom vremenu za Ukrajinu, kada vojnici Oružanih snaga Ukrajine pokazuju nevjerojatno junaštvo, politički i državni vrh rade uglas sa svojim narodom, a volonteri pokazuju čuda tvrdoglavosti i izdržljivosti, uspješno pružajući stražnji dio, neće biti ljudi spremni piti se kako bi zadovoljili vlastitu taštinu. I još više – profitirati na račun tuđeg rada ili slave. Ipak, to je daleko od slučaja i više ne biste trebali šutjeti o tome.
Počnimo s političarima. I to upravo od onih koji se nisu uspjeli oporaviti od teškog poraza na predsjedničkim i parlamentarnim izborima. Nisu mogli prevladati svoj pogođeni ego kako bi se ujedinili i nosili s ključnim problemima za dobrobit Ukrajine. Od početka nisu nudili nikakvu alternativu sadašnjem političkom smjeru, niti jedan razvojni program. Maksimum za koji su bili dovoljni bio je predvidjeti potpuni kolaps tima predsjednika Zelenskija, ometati promjene i reforme te ih kritizirati pod nategnutim izgovorima. Njihovi programi barem su se maksimalno odnosili na banalni povratak sebe na vlast.
Kada je počeo rat, gotovo svi kritičari bili su poniženi, raštrkani i pokopani. Neki, ne čekajući svoj proročanski poraz, našli su se daleko izvan granica zemlje. Nisu vjerovali ne samo u političko vodstvo države, već iu sposobnost Ukrajinaca da se brane. A kada je hrabrost i predanost Ukrajinaca doslovno preokrenula tijek događaja u njihovu korist, poduzetni kritičari sadašnje vlade ponovno su počeli izlaziti iz svojih udobnih skloništa. Ne, nisu se pridružili državnom obrambenom programu koji su koordinirali predsjednik i vlada. Nisu osigurali važne smjerove i nisu preuzeli odgovornost za uspostavu materijalne i socijalne potpore milijunima onih koji su bili prisiljeni pobjeći iz bombardiranih domova. To je spriječio njihov uvrijeđeni ego.
Još gore, kada je postalo jasno da će Ukrajina preživjeti i pobijediti, ponovno su preuzeli svoja omiljena djela – neutemeljene kritike vlasti i samopromociju. Zamislite, u trenutku najveće napetosti u borbi protiv neprijatelja, političko vodstvo i zapovjedništvo Oružanih snaga Ukrajine treba omesti pobijanjem “izdaja” koje je izmislio Porošenkov stožer. Pokazati odsutnost razlika između Zelenskog i Zaluzhnyja. Još jednom, odbiti napade na Yermak optužujući ga da radi za neprijatelja. Jedino što u ovoj priči zadovoljava je da ni vlasti ni Oružane snage Ukrajine više ne obraćaju ozbiljnu pozornost na njih. Shvativši da će takva kritika odjeknuti samo u maloj šačici lojalnih pristaša ovih političara u stečaju. Jer teško je zamisliti dosadnu osobu koja neće primijetiti goli cinični PR starih političara o ljudskoj nesreći i patnji.
Teško je pronaći nekoga tko vjeruje u iskrenost ljubavi prema sebi na Instagramu Arsena Avakova, PR Arseniyja Yatsenyuka u pozadini nekih kutija s nepoznatim sadržajem. Štoviše, nije jasno iz koje zemlje svijeta je ovaj PR usmjeren. Ova se kohorta može sigurno pripisati gotovo izbornoj kampanji Volodimira Groysmana i namještenim fotografijama pjevačice Ruslane s bacačem granata.
Ništa osim gađenja ne može uzrokovati videozapise i fotografiranje Petra Porošenka i Yulia Tymoshenko. Slažem se, kako inscenirana fotografiranja Tymoshenka i Porošenka na pozadini uništenih gradova mogu pomoći žrtvama u Buchi ili Hostomelu? Što to daje žrtvama? Uostalom, čemu točno pridonosi pobjeda Ukrajine nad ruskim neprijateljem? Čini se, naprotiv, njegovana lica i skupa odjeća s lažnim rudnikom lažnih simpatija među ljudima koji su ovdje izgubili rođake mogu izazvati stalno gađenje tim političarima. A onda se postavlja logično pitanje, zašto to onda rade? Zar ne osjećaju nesklad i vlastitu bijedu u pozadini onoga što Zelenskijev tim sada radi?
Oni to ne osjećaju. Njihov napuhani ego ne dopušta im da adekvatno procijene sebe i vide svoju neumjerljivost s izazovima vremena. Nisu u stanju okupiti se i podijeliti čak i nešto s drugima u teškom satu. Pokazalo se da se nikada nisu našli u novom sustavu moralnih i etičkih koordinata. Rade što mogu. A malo tko može. Tako se dogodilo da su to maskote, osim u pitanju pljačke u doslovnom i figurativnom smislu te riječi. Najveća stvar koje se boje je da će biti zaboravljeni i izgubljeni u gomili. Stoga se ponekad podsjećaju na sebe na glup, a ponekad i zloban način. Sve njihove aktivnosti svode se na očuvanje određenog kruga njihovih vještaka, što će im pružiti priliku da ostanu u politici i izbjegnu odgovornost za ono što su učinili u svoje vrijeme protiv ukrajinskog naroda. Njihovi postupci su još jedna ozbiljna pogrešna procjena uzrokovana bezgraničnim egoizmom. A to je da će ih umjesto sitnice kojoj se nadaju nakon pobjede čekati istraga i suđenje.
