Šef Glavne obavještajne uprave (DIU) Ministarstva obrane Ukrajine Kyrylo Budanov rekao je u intervjuu “NV”, što ukrajinska obavještajna služba zna o djelovanju Rusa u Donbasu i Khersonu, te o raspoloženju koje prevladava u Kremlju. nudi nam najvažnije teze iz ovog intervjua.
O regiji Kherson
Rusi imaju vrlo jaku kadrovsku glad. Te persone [потенційні колаборанти], na koje su se oslanjali prije rata, u mnogim slučajevima uopće se nisu opravdavali. Određeni broj ljudi pristao je surađivati. Ali prilično nizak postotak onih koji su to učinili zapravo je u stanju upravljati barem nekim područjem grada. Stoga je glavni problem nedostatak osoblja.
Sljedeće pitanje je: što žele stvoriti? U bolesnom umu ruskog vodstva postoje dvije ideje koje njeguju. Prvi je reprodukcija pokrajine Tauride, koja je kratko vrijeme postojala u Ruskom carstvu. To je područje Krima, regije Kherson, dijelom regije Mykolaiv, pa čak i malo regije Donjecka i Zaporožja, s administrativnim središtem u gradu Simferopolju. To je ideja koju sada guraju.
Druga ideja, koja se rijetko čuje, ali se odvija, je takozvani Nebeski grad. To su regija Odessa, regija Kherson, dio regije Mykolaiv, grad Dnjipro i dio regije Donjecka. Postojao je takav koncept. Ponavljam: to je bolestan um.
Pokušat će napraviti demografsku krizu, a zatim i humanitarnu. Samo u ovom slučaju, oni će se moći nositi s većinom stanovništva. Vrlo je lako manipulirati raspoloženjem stanovništva kada ljudi uzimaju sve od ljudi, a zatim nude humanitarnu pomoć. Kako ne bi potrošili milijune, potrošit će novčić, dajući mrvicu kruha.
O budućnosti Donbasa
Sada su još uvijek na raskrižju. To jest, to nisu oni, ali on je predsjednik Ruske Federacije – tamo odlučuje jedna osoba. Nije donio konačnu odluku hoće li pokušati prihvatiti takozvani Donbas kao dio Rusije ili će ga ostaviti kao neki treći teritorij. Međutim, određeni koraci već su poduzeti. Među njima je najvažnija tranzicija kustosstva [над проектом «ЛДНР»] od gospodina Surkova [Владислав Сурков — екс-помічник президента РФ, який відповідав за закордонні території], prvom zamjeniku šefa uprave predsjednika Ruske Federacije Sergeju Kiriyenku. Ovo je direktno vodstvo kremlja. Ovo nije vodstvo stranih teritorija. Pripremaju se za te procese, ali konačne odluke još nema.
Prvo, treba im cijeli Donbas. Jer čak i za bolesnog uma, bit će nelegitimno kada je jedan dio Donbasa još uvijek pod njihovom kontrolom, a drugi nije. Treba im cijeli Donbas da nominalno kažu da su stanovnici Donbasa izabrali svoj put.
O problemima ruske vojske
Svi problemi ruske vojske su upravo isplivali na površinu. Bio je to sjajan PR. Sve na što su potrošili novac je da pokažu veličinu ruske vojske u svijetu. Sada su ga svi vidjeli – nema veličine. Nemoguće je usporediti vojni potencijal Rusije i Ukrajine prije početka ove faze rata, koja je započela 24. veljače: to je deset, a prema određenim pokazateljima dvadeseterostruka prednost Ruske Federacije. Ipak, stvarna neprijateljstva pokazala su stvarne probleme: imaju kvantitativni pokazatelj, to je bezuvjetno, ali nema kvalitativnog. Drugo, prilično niska motivacija. Gubici koje su pretrpjeli za to vrijeme prilično snažno utječu na njih. Rusija je već krenula u prikrivenu mobilizaciju i priprema se objaviti otvorenu mobilizaciju u bliskoj budućnosti. Prilično sam znatiželjan: kako će to objasniti svom narodu? Zašto je mobilizacija potrebna Rusiji sa svojom, kako kažu, prvom ili drugom vojskom na svijetu, kada, prema njihovim službenim izvješćima, sve ide prema planu, a Ukrajina, kao vojni stroj, ne predstavlja ništa od sebe? Mogu iznijeti određene pretpostavke, na temelju određenih činjenica, da će se mobilizacija provoditi pod prizmama da Rusija nije u ratu s Ukrajinom, već s anglosaksonskim svijetom. Upravo u toj paradigmi to će se objasniti ruskom društvu.
Okupacija propada, nemaju vremena. Imali su glavni rok – imati vremena završiti “posebnu operaciju” do 24. travnja, potpuno su je iznevjerili. Drugi datum je dovršetak operacije barem u Donbasu do 9. svibnja. Ako to ne učine, to će dodatno zakomplicirati političko bojanje cijelog procesa. Kako će Putin održati ovu paradu? Što će reći? Brbljanje o ratu s anglosaksonskim svijetom – oni će raditi za nekoga, ali ne i za nekoga. Putin ne može priznati da će izgubiti od Ukrajine. Da bi to učinio, mora pokazati nekog ozbiljnog protivnika kako bi rekao, relativno govoreći: “Možda ćemo malo izgubiti, ali nećemo izgubiti od Ukrajine.”
O Pridnjestrovlju
Pridnjestrovlje im je vojno ogroman problem. Postoji područje koje u potpunosti kontroliraju. Međutim, oni nemaju pristup tome. Granica s jedne strane s Moldavijom, s druge strane – s Ukrajinom. I kao da vaughnI nisu vrištali tamo, ne mogu tamo učiniti ništa ozbiljno. One jedinice koje se nalaze u Pridnjestrovlju – to je njihova cijela snaga, a ima ih oko 1, 3 tisuće. Ljudi. To su ruske službene trupe u regiji. Većina njih čuva skladišta u selu Kovbasne. Manji je radio centar u selu Mayak, a nalazi se u Tiraspolu. Ali to nije velika prijetnja, ali to je faktor destabilizacije u cijeloj ovoj regiji: za Rumunjsku, za Moldaviju i za nas.
Dvije opcije za okončanje rata
Prvi je podjela Rusije na tri ili više dijelova. A drugi je relativno očuvanje teritorijalne cjelovitosti Ruske Federacije uz promjenu vodstva zemlje. U potonjem slučaju, novi vođa će reći da Ruska Federacija nema nikakve veze sa svim tim procesima, bila je bolesni diktator, a zemlja nema nikakve veze s tim. U tom slučaju, Rusija će se odreći svih teritorija koje zauzima – od japanskih otoka do Königsberga [нинішній Калінінград], koja pripada Njemačkoj.
Evo dva načina. Većina vojno-političkog vodstva Rusije to zna. I zato postoji toliko mnogo pokušaja dijaloga sa zapadnim svijetom, unatoč službenoj retorici koju svi koriste. Ali neslužbeno je potpuno drugačije: boje se gubitka bogatstva. I oni razumiju kako će se to završiti vrlo brzo za njih.
Napuštanje Putinova načina povlačenja jedna je od strategija, ali je gotovo nerealna. On je ratni zločinac za cijeli svijet. Ovo je njegov kraj, odvezao se u slijepu ulicu.
