Riječi glasnogovornika Kremlja Dmitrija Peskova o granicama okupiranih regija najadekvatnije sažimaju posljedice takozvane “posebne vojne operacije” ruskih okupacijskih snaga u Ukrajini. Na pitanje novinara da nekako točnije izloži koje ukrajinske teritorije Rusija sada smatra svojima, odgovorio je doslovno na sljedeći način: “Nastavit ćemo se savjetovati s ljudima koji žive u tim područjima. Sada nemam više što dodati.” To jest, nitko u ruskom vodstvu ne može točno zamisliti kako te granice idu.
U tom kontekstu možemo se prisjetiti “fraze” Vladimira Putina: “Ruske granice nigdje ne završavaju”. Ono što se može protumačiti kao činjenica da uopće nema granica. Ali granice su, kao što znate, jedna od najvažnijih osobina države. Nema granica – nema države.
Dakle, kada država ne zna gdje prolazi njezina granica, uglavnom završava kobno za nju. Sjetite se barem Adolfa Hitlera iz njegovog Drang nach Osten, koji je na kraju bio prisiljen otrovati se u svom bunkeru. Ili Napoleon Bonaparte sa svojim planovima za carstvo bez granica, koji je neslavno stradao u egzilu na otoku Sveta Helena.
U međuvremenu, Kremlj se bavi granicama svojih carskih ambicija, Oružane snage Ukrajine uspostavljaju granice u bitkama. Njihova uspješna ofenziva nastavlja se u regiji Donbas i Kherson, uništavajući revanšističke planove Putina i njegovog čopora. Ruski vojnici ne uspijevaju stabilizirati frontu, pa oni, ostavljajući opremu i streljivo, bježe. I nekako ih nije briga što su, prema novim ruskim zakonima koje je Putin potpisao, Ustavni sud Ruske Federacije odobrio, a Državna duma ratificirala, to već navodno “ruski teritoriji”.
Ruske trupe su iscrpljene i demoralizirane. Pate od projektila i fizičke gladi jer im je ukrajinska bačva i raketna artiljerija presjekla opskrbne putove. A mobilizacija koju je najavio Putin nije promijenila situaciju na bolje.
Vojni neuspjesi Rusa na navodno “pripojenim teritorijima” više su od sramote za Kremlj. Oni pokazuju da je slavna nepobjedivost ruske vojske, u koju su mnogi na Zapadu još uvijek vjerovali, unatoč svim dokazima koji govore suprotno, bila iluzija, mjehur od sapunice koji nesretno pukne.
U informacijskom prostoru Rusije vlada žestoka panika. Nacionalistički blogeri viču o izdaji u najvišem vojno-političkom vodstvu. Kremaljski vrhunski propagandisti shvatili su da su se stari priručnici pretvorili u otpadni papir. Svaka gužva koja mu padne na pamet je potpuna raznolikost teza.
U Putinovoj pratnji postoji zvjerski zavijanje, od kojih svaki krivi drugoga. Posebno rječite u tom kontekstu bile su optužbe ruskog vojnog zapovjedništva osnivača plaćeničke skupine Wagner PMC-a Jevgenija Prigožina i čečenskog vladara Ramzana Kadirova.
Sam Putin izgledao je vrlo organski na pozornici zajedno s glumcem Ivanom Okhlobystinom, koji je bio lud za zlouporabom droga. Kada zajednički pozivaju Ruse na “sveti rat”, to izgleda smiješno, ali i jezivo u isto vrijeme, s obzirom na još uvijek postojeći nuklearni potencijal Rusije.
I, zapravo, kao reakcija na nuklearnu ucjenu Kremlja, na vrijeme su se čule riječi bivšeg direktora CIA-e, umirovljenog generala američke vojske Davida Petraeusa. Tijekom intervjua na TV kanalu ABC Vijesti moderator ga je pitao o vjerojatnom odgovoru Washingna rusku uporabu nuklearnog oružja. Na što je general odgovorio: “Snage NATO-a predvođene Sjedinjenim Državama odgovorit će na nuklearnu eskalaciju, o čemu otvoreno govore zamjenik predsjednika Vijeća sigurnosti Dmitrij Medvedev i načelnik Čečenije Ramzan Kadyrov i o čemu je sam Putin više puta nagovijestio. Uništit ćemo sve konvencionalne snage koje možemo vidjeti i identificirati na bojnom polju u Ukrajini i na Krimu, kao i sve ruske brodove u Crnom moru.”
Kremlj se nadao da će svojim “aneksacijama” s naknadnim nuklearnim ucjenama i mobilizacijom biti moguće na smrt uplašiti Ukrajinu i Zapad. Kao što vidite, ovaj plan je potpuno propao. Zapad je upozorio na posljedice nuklearnog napada. Ukrajinski vojnici, potpuno unatoč granicama “aneksija”, provode uspješnu ofenzivnu operaciju, dezaumpirajući svoje teritorije.
Putin je, nakon svih tih naglih pokreta, postao potpuno neizreciv. Konačno pretvara sebe i svoju zemlju u svjetsku pariju. Čak i za bivše saveznike – Kinu i Indiju – šef Kremlja postao je otrovan.
