Mislim da ne bi bilo pretjerano reći da je stabilizacija situacije na frontama rusko-ukrajinskog rata dovela mnoge Ukrajince u stanje apatije. Uostalom, toliko smo se nadali da će prethodne optimistične vijesti o “pamuku” na Krimu, o uništenju mostova Antonovsky i Kakhovka uz pomoć HIMARI, uništenje istim višestrukim lansiranjem raketnih sustava neprijateljskih skladišta s oružjem, bazama goriva, zapovjednim mjestima osigurat će kvalitativni skok u ratu. Naime – snažna protuofenziva barem oslobađanjem Khersona.
Međutim, do sada nisu viđene snažne ofenzivne akcije. Stratezi kauča su ogorčeni: kako, ali osigurani su svi razlozi za ofenzivu (po njihovom razumijevanju). Već je vrijeme, kažu, za kretanje kroz Kherson na Krim, gdje svi već uplašeno čekaju dolazak Oružanih snaga Ukrajine.
Zapravo, za sada, ofenziva bi bila nerazumno preuranjena. Još nismo formirali borbenu šaku kako bismo probili snažnu ešalonsku obranu Rusa.
Međutim, postoje i dobre vijesti koje bi trebale razveseliti Ukrajince. I dolaze izvan naše države. Jedna od tih optimističnih poruka je članak u uglednim američkim novinama The Wall Street Journal. Govori se o novoj vojnoj pomoći Ukrajini vrijednoj gotovo tri milijarde dolara.
Prema Pentagonu, paket obuhvaća napredne sustave protuzračne obrane, 24 protu topnička radarska sustava, gotovo 250 tisuća topničkog streljiva, bespilotne letjelice i rezervne dijelove itd. Također se osiguravaju financijska sredstva za obuku ukrajinskog vojnog osoblja za uporabu oružja koje osigurava Zapad.
Ali to nije sve. Novinari s pozivom svojim izvorima u Bijeloj kući izvijestili su da administracija predsjednika Sjedinjenih Država Joea Bidena planira dati svojoj vojnoj misiji za potporu Ukrajini službeno ime u narednim tjednima.
Na prvi pogled, to se može činiti kao nešto beznačajno, čak i urnebesno. Zapravo, to je od velike važnosti. I to ne samo zato što je “prvo, prekrasno.” To će značiti prijelaz s jednokratnih napora za pružanje pomoći oružanim snagama Ukrajine na mnogo godina i kontinuirano.
“Naziv operacije službeno priznaje američke napore u vojsci, slično onome što je Pentagon nazvao misijama u Iraku i Afganistanu ‘Iračkom slobodom’, ‘Trajnom slobodom’ i ‘Čuvarom slobode’. Imenovanje misije obuke i pomoći od velike je birokratske važnosti jer će uključivati dugoročno ciljano financiranje i mogućnost posebne plaće, nagrade za članove službe koji sudjeluju u tim naporima. Imenovanje generala odgovornog za koordinaciju napora, za kojeg se očekuje da će imati dvije ili tri zvjezdice. Odmaknite se od uglavnom jednokratnih napora za pružanje obuke i pomoći Ukrajincima za višegodišnji program”, napominje se u članku. Zapravo, radi se o pretvaranju Amerikanaca iz partnera u gotovo saveznike.
Optimistični signali dolaze iz Njemačke. Kancelar Olaf Scholz konačno je, nakon šest mjeseci rata, podijelio detalje sastanka s Vladimirom Putinom uoči velike invazije. Kremaljski diktator tada se zamislio kao Staljin, a Scholz, očito Hitler, i pokušao uvjeriti svog kolegu u svrsishodnost podjele istočne Europe, kao i 1939. godine. Zanimljivo je da je tada Putin rekao da ne samo Ukrajina, već i Bjelorusija ne bi trebale biti odvojene države. Pitam se kako će Bacca Lukašenko sada reagirati na to.
Scholz je, naravno, odbio. Sada je izrazio spremnost na značajno povećanje vojne pomoći Ukrajini. Berlin je već najavio prijenos novog paketa, prema kojem bi Ukrajina trebala dobiti još tri protuzrakoplovne samohodne jedinice Gepard (ukupno će Oružane snage Ukrajine imati 15 takvih postrojenja). Novi paket također će uključivati 11 oklopnih transportera M113 (ukupno bi ih trebalo biti 44). Osim toga, granate za topništvo kalibra 155 mm, raketni bacači na kamionetima s laserskim osvjetljenjem ciljeva, vozila za podizanje i prijevoz, strojevi za popravak i evakuaciju Bergepanzer 2 itd.
U nastavku njemačke teme vrijedi napomenuti da njemački vojni analitičari tvrde da ruske okupacijske snage slabe i uskoro će ukrajinska vojska imati veliku priliku za protunapad.
“Nakon šest mjeseci neprijateljstava, ruska vojska je u stanju dubokog šoka”, rekao je u komentaru za Deutsche Welle zaposlenik analitičkog centra Bundeswehra GID-OVI, profesor Burkhard Meissner. Prema njegovim riječima, ruska vojska nije mogla preuzeti kontrolu nad zračnim prostorom Ukrajine, iako se Ruska Federacija nadala da će se to dogoditi drugog dana rata. “Ova vojska nije mogla okupirati Ukrajinu ni munjevitom ni šestomjesečnom vojnom operacijom, iako ima i ovo okokrivotvoreno”, napominje stručnjak.
Wolfgang Richter, zaposlenik Berlinske zaklade za znanost i politiku, smatra da je rusko vodstvo imalo pogrešnu početnu računicu. Očekivali su da će se ukrajinska vojska ponašati kao 2014. godine, kada je samo nekoliko jedinica bilo spremno za neprijateljstva, a dio vojske i mornarice općenito je prešao na stranu neprijatelja. “Ovaj scenarij možda je izazvao pogrešne zaključke, ali nije ponovljen. Ukrajinska vojska bori se s velikom kohezijom i dobrom taktičkom obukom. Taj netočan izračun u početnoj fazi rata doveo je do poraza ruske vojske u blizini Kijeva”, rekao je Richter.
U tom kontekstu, prikladno je podsjetiti na riječi britanskog premijera Borisa Johnsona, koje je rekao tijekom boravka u Kijevu na Dan neovisnosti: “Sada je vrlo očito da će zahvaljujući predanosti ukrajinskog naroda ruska ofenziva u Donbasu propasti. Trenutno vidimo trenutak u kojem vi, prijatelji, morate udariti Ruse kad su već počeli teturati.”
A trešnja na torti bila je izjava Ibrahima Kaline, koji nije samo glasnogovornik turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, već i njegov najbliži pouzdanik, znanstvenik, diplomat, državnik. Dakle, 24. kolovoza, on je u eteru američkog kanala CNN International izjavio je da je ruska aneksija Krima nezakonita i da je Ankara nikada neće priznati. Pa, u tome nema ništa senzacionalno, Turska se uvijek pridržavala tog stajališta, a sam Erdogan je to više puta izrazio. Međutim, Kalyn je nastavila ovu tezu dalje, dodajući da bi uvjet za mirovni sporazum između Ukrajine i Rusije trebao biti povratak Krima pod ukrajinskom jurisdikcijom. To je, kako kažu, nešto novo.
Poznato je da je Erdogan taj koji sanja o lovorikama mirovnjaka u rusko-ukrajinskom sukobu. Još uvijek su postojale sumnje da je spreman pomiriti stranke na račun teritorijalnih ustupaka iz Ukrajine, što nam uopće nije odgovaralo. Ali sada vidimo da je stajalište Ankare mnogo pro-ukrajinskije nego što smo mislili. A činjenica da kalin to ne bi izrazio bez Erdoganove sankcije nesumnjiva je istina.
Ništa manje zanimljiva je reakcija ruskih medija na riječi Ibrahima Kaline, progutali su ih bez stvarnog režanja. To jest, vijesti o tome u ruskim medijima mogu se pročitati bez ikakvih nečuvenih komentara. Znači li to da se i Rusija priprema za gubitak Krima? Zašto ne? I prema tome, da bi izgubili Krim, Rusi prvo moraju izgubiti novo okupirana područja regija Kherson i Zaporizhia. Dakle, nastavljajući misao, možemo pretpostaviti da su moralno spremni za to.
