Dezinformacije znače namjerno zavaravanje nekoga i koriste ih mnogi akteri u međunarodnoj areni. Njegova ruska verzija posebno je prijeteća jer se radi o sustavnim, dobro organiziranim dezinformacijama koje djeluju kontinuirano. Desetljećima je to bilo područje djelovanja sovjetskih i kasnijih ruskih specijalnih službi, koje su provodile koordinirane kampanje za destabilizaciju situacije u drugim zemljama kako bi izazvale nemire, kaos i paniku. Danas je ta aktivnost više raspršena, prilagođena mrežnoj prirodi modernih društava, ali je i dalje koordinira Kremlj.
Stručnjaci za antisisteme
Kao demokratsko društvo, bili smo i prihvaćamo ruske dezinformacije, jer se naš politički sustav temelji na raspravi, dijalogu i otvorenosti prema mišljenjima drugih. Svrha ruskih dezinformacija na Zapadu, uključujući Poljsku, jest potkopavanje vjere u demokratske institucije, u EU-u i NATO-u, polarizacija društva i utjecaj na javne rasprave, kao što su cjepiva, pobačaji ili izbjeglice.
Rusi su nas rijetko uvjeravali u svoje argumente, umjesto toga koristili su drugačiju taktiku. Dugi niz godina, novinari koji su radili za Rt (državna višejezična televizija namijenjena strancima, koja se prethodno zvala Rusija danas), obično je “samo” postavljao pitanje, jer što bi moglo biti demokratskije od rasprave? (Simbol toga bio je slogan Rt – Pitanje više, tj. “Pitaj”, ali i “Izvažite što je više moguće”). I to je bio njihov uspjeh – biti izvan mainstreama, biti jednak antisistemskom i prognanicima. Najčešće su uzimali pozu ljudi zabrinutih za državu zapadne zemlje, prikazivali Europsku uniju kao “Geyropu”, a Ruse kao potlačene, uvrijeđene “globalnim elitama” u Sjedinjenim Državama i Europi, koje su preuzele kontrolu nad svijetom u kojem je Rusija jedan od mnogih marginalnih aktera. Između redaka, Rusi su utkali narativ o antiruskom raspoloženju, koji su ponekad izjednačili s antisemitizmom, i zamišljali se kao žrtve. Kao rezultat toga, gledatelj je morao zaključiti da se cijeli svijet protivi Rusiji, da su svi (čitaj: SAD, Poljaci i Ukrajinci) rusofobi i da su napadi na Rusiju dio vječne zavjere.
Ruska agresija u Ukrajini, u kombinaciji s neviđenom propagandom, omogućila je Europskoj uniji da to shvati Rt i portal Sputnik (koji je također na poljskom) mora biti zatvoren. U ožujku su obje medijske kuće blokirane u zemljama članicama EU. YouTube s druge strane, blokirao je kanale “60 minuta” i “Rusija24”. Tako su Rusi u Europi ostali samo s javnim medijima.
Rat apsurda
Nakon 24. veljače, broj ruskih laži jednostavno je zapanjujući. Kremlj umnožava daljnje optužbe da su, primjerice, Amerikanci istraživali uzročnika bolesti slavena u Ukrajini kako bi potom razvili poseban virus koji se navodno koristio posebno protiv Rusa. Stoga je jedno od mnogih opravdanja Rusa bilo to što su ukrajini nanijeli takozvani “preventivni napad” kako bi eliminirali vojne biološke i kemijske laboratorije za koje su tvrdili da su ih tamo izgradili Amerikanci. Službeni predstavnik ruskog Ministarstva obrane Igor Konašenkov rekao je 10. ožujka u svečanom priopćenju da Sjedinjene Države koriste divlje ptice za prijenos opasnog patogena na teritorij Rusije. Objašnjenja o navodnoj uporabi kemijskog i biološkog oružja pod američkim vodstvom u ukrajinskim laboratorijima zatražio je ruski predstavnik u UN-u. Rusko izaslanstvo iskoristilo je trenutak kada je predsjedalo Vijećem sigurnosti i stavilo tu točku na dnevni red 11. ožujka.
Stranica je pisala o tome Sputnik.pl, i premda je ubrzo blokirana, priču da se američki biološki i kemijski laboratoriji koriste u vojne svrhe Kinezi su spremno pokupili. Internetska stranica China International Radio na poljskom jeziku napisala je da “pohranjuju veliki broj opasnih virusa”. To ukazuje na to da kineski mediji, vladini dužnosnici i skupine za strateško promišljanje reproduciraju ruske dezinformacije o uzrocima i tijeku sukoba u Ukrajini. Štoviše, u Africi, Aziji i Južnoj Americi Rt i Sputnikjoš uvijek su važan izvor informacija jer su slobodni, vrlo relevantni mediji i predstavljaju antiameričko stajalište.
Ništa novo?
Ruske vlasti vode se načelom da laž koja se ponavlja mnogo puta postaje istinita. U slučaju Ukrajine, bavimo se obradom laži, koja se više-manje ponavlja od 2014., odnosno od aneksije Krima. To vrijedi kao slogan borbe protiv izmišljenih nacista i fašista u Ukrajini, tak i navodni genocid u Donbasu. To potvrđuje i studija Radna skupina East StratCom, instituciju Europske unije, osnovanu 2015. za borbu protiv ruskih dezinformacija, koja procjenjuje da su u posljednja tri mjeseca ruski pro-kremaljski mediji povećali upotrebu riječi “nacisti” za 290 %, a riječju “genocid” za 509 %. To znači da je, sa stajališta propagande, rat unaprijed pripremljen i ne stvara nove narative, već iskopava stare.
Dakle, što je novo u ruskim dezinformacijama u ovoj fazi rata protiv Ukrajine? Postoje dvije razlike. Prvi je da se sada narativi o nacistima i genocidu množe s novom silom, a obogaćeni su novim simbolom – slovom Z. U svakodnevnoj percepciji u Rusiji njegovo je značenje vrlo široko, to znači “demilitarizacija”, “Za pobedu”, “Za Putina”. Ruske vlasti pokrenule su takozvanu operaciju ocrnjivanja Ukrajine, a u videozapisima objavljenim na internetu vojnici, djeca i obični Rusi poredani su slovom Z. Kako bi poruka bila neosporna i došla do “unutrašnjosti”, Kremlj je uveo ratnu cenzuru. Ostaci neovisnih medija su uništeni. Pod pritiskom vlasti, odluku o obustavi aktivnosti donijeli su radijska postaja “Echo of Moscow” i TV kanal “Dozhd”.
Druga razlika, a možda i važnija, je u tome što se u masi laži počela pojavljivati izravna istina. Treći travanj na službenim stranicama Ria.ru objavljen je članak u kojem Timofej Sergejev, kremaljsko veleučilište, poziva na uništenje ukrajinskih elita u ime denacifikacije, preodgoj ukrajinskog društva kroz prisilni rad u trajanju od najmanje 25 godina i brisanje imena Ukrajine sa svjetske karte.
“Nismo sustigli”
Ono što ruske dezinformacije čini sve orvelovskim je to što ih prakticiraju ljudi koji drže najviše pozicije u državi. To se može ilustrirati primjerom Buche, gdje su nakon ukrajinskog osvajanja otkriveni ratni zločini i zločini protiv čovječnosti koje su počinili ruski vojnici tijekom višetjedne okupacije grada.
Prvi mehanizam je odbacivanje optužbi. Ministarstvo obrane Ruske Federacije objavilo je priopćenje u kojem optužuje Ukrajince i naziva tragediju provokacijom. Tvrdio je da kada su ruski vojnici bili tamo, nitko od stanovnika nije ozlijeđen. O obmani tih riječi posebno su svjedočili novinari New York Times zahvaljujući satelitskim snimkama, koje pokazuju da su mrtva tijela ležala na ulicama dok su Rusi još bili stacionirani u Buchi.
Sljedeća faza bila je kazneni progon. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov nazvao je operaciju u Buchi “lažnim napadom”. Glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Maria Zakharova također je krenula u ofenzivu, odbrusivši američkim medijima ne samo zbog širenja lažne vijesti i dezinformacije, ali čak ih optužujući za sudjelovanje “u zločinu u gradu Buchi”: “Da, [американські] krive su i novine, televizija, promatrači, a ovo nije prvi put, ista operacija bila je 1944. Zakharovini apsurdi tu ne završavaju. Tijekom jednog od govora, ona je, očito “pod utjecajem”, optužila Ukrajince da ne dopuštaju Ruskinjama u Ukrajini da kuhaju boršč. “Ne biste mogli dijeliti boršč. Zato što je trebao pripadati samo jednom narodu, jednoj naciji (…) Dakle, to je ono što kažemo – ksenofobija, nacizam, ekstremizam u svim vrstama.”
Međutim, najučinkovitiji mehanizam dezinformacija je baciti publici mnogo alternativnih scenarija osmišljenih da potkopaju određenu verziju događaja. Rusi to rade pod zastavom borbe protiv lažnih vijesti. U Telegram Funkcionalni kanal Rat protiv krivotvorina, gdje se tvrdi da nije bilo leševa, već samo glumaca koji ustaju čim automobili prođu ulicama Buche. U svom programu poznati ruski propagandist Vladimir Solovyov poziva na zatvaranje Wikipedije zbog činjenice da je netko stvorio članak “Masakr u Buchi”. Dmitrij Medvedev, zamjenik predsjednika Vijeća sigurnosti Ruske Federacije i bivši predsjednik Rusije, koji je na svom kanalu u Telegram optužio Ukrajince da su “bijesne životinje nacionalističkih bataljuna i teritorijalne obrane, spremne ubiti svoje građane”, jer je “sama bit ukrajinstva, hranjena antiruskim otrovom i lažima o njegovom identitetu, jedna velika krivotvorina”. To je ponavljanje prethodnih slogana da Ukrajinci sami pucaju na svoje državljane kako bi optužili Ruse ili postigli dodatne sankcije protiv Rusije.
A što je s Rusima?
Masovna propaganda, koja iskrivljeno predstavlja rusku agresiju na Ukrajinu, jača Putinov položaj. Kako se ispostavilo da su Rusi tako razvedeni od stvarnosti? Prema istraživanju koje je proveo Levad.A-centar u ožujku ove godine, 83% Rusa reklo je da vjeruje svom predsjedniku. Iako ispitivanja javnog mnijenja u totalitarnoj državi ne odgovaraju na pitanje što njezini građani doista misle, ostaje činjenica: 64% Rusa dobiva informacije s televizora u kojem slika situacije u Ukrajini izgleda drugačije od naše. Bijela je crnac, agresor je žrtva.
Međutim, unatoč ograničenjima, ruski građani još uvijek imaju pristup internetu. Oni imaju priliku saznati što se događa u Ukrajini. Ali teško im je izaći iz uloge žrtava nacista i pobjednika Velikog Domovinskog rata kako bi vidjeli istinu u oku: oni su agresori koji ubijaju i siluju nevine žrtve rata u Ukrajini. Nažalost, učinak raseljavanja toliko je jak da će propaganda i dalje pronalaziti plodno tlo. Oni rijetki koji se protive njezinim narativima suočavaju se s represijom i društvenim ostracizmom, pa većina mirno sjedi.
Prijevod s poljskog
Tekst je objavljen u sklopu projekta suradnje između nas i poljskog časopisa Nowa Europa Wschodnia.
Prethodni članci projekta: Ukrajina – EU: vruća završnica pregovora, Ukrajina – bijeg od izbora, Istočno partnerstvo nakon arapskih revolucija, U iskrivljenom ogledalu, prezreno, Lukašenko ide u rat s Putinom, Između Moskve i Kijeva, Kobasica je kobasica, Moj lavovi, Putin na galijama, Poluotok straha, Ukrajina izumljena na Istoku, Novo staro otkriće, I trebalo je biti tako lijepo, novogodišnji dar za Rusiju, Hoće li raspravljati o povijesti, zastoj u Minsku.
Izvorni naslov članka: Rosjanie kłamią i dezinformują
