Brutalnost Rusa u Ukrajini ne može se objasniti. “To se ne može dogoditi”, reći će Europljanin i radije bi posumnjao na Ukrajince za zadebljanje boja i krivotvorenje činjenica nego vjerovanje da su ljudi sposobni za to. Pogotovo kada nije riječ o bilo kojem pojedinačnom psihopatu, već o cijeloj državi s ogromnom vojskom.
Ruska kultura, sugerira Europljanin, nije mogla njegovati toliko smeća. Štoviše, smeće ne čita knjige. Umjesto toga, a to je činjenica, ruska kultura je formirala inteligenciju. Koji je mirno gledao rođenje čudovišta, trajnu degradaciju masa i nije se trudio (ili nije želio) to spriječiti. Uostalom, “neotpornost zlu”, mentalna muka devijantnih – to je tako zanimljivo, tako suptilno. Kao i potraga za zajedništvom između čovjeka i čudovišta, s retoričkom “jesam li pulsirao ili u pravu?”
Kao rezultat toga, “stvorenje” je izgubilo sva prava kod kuće, ali ih je primilo tijekom napada na Ukrajinu. “Prava” na ubojstvo, silovanje, pljačku. Stoga okupirana i oslobođena područja izgledaju kao da je zatvor napao miran grad. Ruski zatvor, molim vas zapamtite. Uostalom, u ruskom zatvoru (kao iu vojsci, policiji itd.), Silovanje je način dominacije.
U svakom slučaju, ne smijemo u potpunosti podleći emocijama i još uvijek proučavati ovaj “fenomen” – čisto iz sigurnosnih razloga. Moramo razumjeti s čime imamo posla bez pojednostavljenja ili uljepšavanja stvarnosti “hordom”, “mordvinom” ili “orkomanom”. I nazovi lopatu lopatom. Na primjer, moderno rusko društvo je moderno rusko društvo, Rusi su Rusi, a ne neki “zombiji” ili “Horda”. Ni zombiji ni horda to ne zaslužuju. A Rusi ne zaslužuju “tkati” nakon rata od grijeha koje su navodno počinili ne oni, već neki “orci”.
Dakle, rusko društvo razlikuje se od normalnog u jedinstvenoj kombinaciji nekih značajki.
Prvi je potpuno nepovjerenje u znanost i stručnost.
U svakoj zemlji postoje ljudi koji se uvjetno mogu nazvati “teoretičarima zavjere”. U pravilu su slabo obrazovani, malo zarađuju, ne utječu ni na što i puno gledaju TELEVIZIJU. I što je najvažnije – većina njih može se odvojiti u određenu društvenu skupinu. U Rusiji ne postoji takva skupina, gdje je većina stanovništva, bez obzira na razinu dohotka i društveni status, teoretičari zavjera. Putin i Shoigu odlaze šamanima i vjeruju da su anglosaksonci odlučili “raditi” na Rusiji. Dužnosnici i poslovni ljudi koriste primitivnu magiju, vojnici traže zaštitu od nekih “vretenaca” s “razgovorima”. Liječnici “pune vodu”, raketni znanstvenici posvećuju borbene rakete, učitelji govore o Atlantidi. I sve to na pozadini totalnog televizijskog marasmusa, reptila, slobodnih zidara, golubova kao biološkog oružja itd.
Otuda i neviđena konsolidacija ruskog društva. Ako svaki idiot lako može pronaći jednostavan odgovor na teška pitanja, onda nema mjesta sumnji.
Drugi je pravoslavni nacionalni boljševizam kao “popularna” ideologija.
Bez obzira koliko moderni potomci proletarijata pokušavaju “obnoviti” Rusko carstvo, uvijek dobiju sovjetski kič u stilu egipatskog hotela, pozlaćenog na vrhu suhozida. Prava, narodna himna Rusije trebala bi biti pjesma:
“Mi smo u tuzi zbog svih buržoazija
Svjetska vatra je otpuhana.
Svjetovna vatra u krvi —
Gospodine, blagoslovi te!”
Ovdje smo i nacionalni “mi” i neprijatelji oni koji žive bolje, barem s toaletima i tepisima. I specifičan bog koji blagoslivlja pljačku i uništenje.
I fekalne mase i totalni sratch u zarobljenim stanovima – što nije manifest novog ruskog nacionalnog proletarijata?
Treća je specifična ideja “reda”, koja ne zahtijeva pravila.
Svi znaju da je jedini zakon u ruskom društvu odavno “Ja sam šef – ti si budala”. Što je, opet, pogrešno, iz nekog razloga nazvano “azijski” ili “mongolsko-tatarski”. Što vrijeđa predstavnike ovih velikih civilizacija. Uostalom, disciplina i zakoni, iako okrutni, uopće nisu pljačka pred neadekvatnim Kadirovim i Putinom.
Ali ovo je još uvijek pola problema. Nedostatak pravila i elementarne logike univerzalni je izgovor za moderne Ruse. Nisu znali, nisu mislili, nisu mogli ništa promijeniti, dogodilo se. Većina “objašnjenja” zarobljenih ruskih vojnika može se svesti na formulu “bes likeal” – nakon čega su neka kajanja, pokora, savjest potpuno nevažni. Sva pitanja “biti”, a oni su mali ljudi, od njih se nema što tražiti.
Na ova tri “stupa” stoji prava kultura onih Rusa čije su razgovore presrele naše specijalne službe. I moramo raditi s tim.
Ako stanovništvo potpuno vjeruje u zavjere, onda se potreba za uklanjanjem Putina s vlasti može lako opravdati. Na primjer, činjenica da on zapravo radi za Kinu, ili za masone, hi na tajnoj svjetskoj vladi. I kako drugačije objasniti činjenicu da zemlja nije “kleknula” dva desetljeća, a sada je i vojska kritično oslabljena?
Ako je mržnja prema bogatima usmjerena u pravom smjeru, tada bi se stupovi vojne opreme s Dalekog istoka i Transbaikalije mogli okrenuti prema Moskvi i Sankt Peterburgu. Štoviše, u takvoj kampanji bit će mnogo više “pravde” nego u napadu na Ukrajinu.
Glavno je da “šef” nije “slabić”, svojevrsni hibrid između Putina i Kadirova, te da svojim podanicima jamči potpuno nekažnjavanje i oslobođenje od grijeha.
Tada će Ukrajina imati priliku za predah i vrijeme za oporavak. Jer demokratizacija Rusije je, naravno, dobra, ali nerealna u nekoj bliskoj budućnosti. Iako su njihova denacifikacija, demilitarizacija i denuklearizacija vrlo relevantna pitanja.
P.S. I stvarno se ne isplati kenselitizati rusku kulturu. To treba proučiti. Na primjer, film “Gruz-200” je detaljna ilustracija misterije i širine ruske duše.
