Gradonačelnik Lavova Andriy Sadovyi govori novinaru Nikodemu Shchyglovskom o novom Nacionalnom centru za rehabilitaciju žrtava rata s Rusijom, o životu Lavova, koji je, iako daleko od neprijateljstava u istočnoj Ukrajini, meta stalnih raketnih napada, izazova i planova za blisku budućnost.
– Gospodine gradonačelniče, rat u Ukrajini traje već gotovo četiri mjeseca. Lavov, iako udaljen od epicentra, također osjeća svoj utjecaj. S kojim se problemima grad najčešće suočava?
– Za ovih više od 100 dana [інтерв’ю записувалося в першій половині червня, – ред.] kroz Lavov je prošlo više od 5 milijuna ljudi, od kojih je više od 2 milijuna ostalo u gradu kraće ili duže vrijeme. Uglavnom je to tzv. privremeno raseljene osobe. Trenutno u Lavovu ostaje oko 150 tisuća ljudi. imigranti, od kojih se mnogi nemaju gdje vratiti. To su imigranti iz Mariupolja, iz uništenih okruga Harkiva i gradova koji su sada pod ruskom okupacijom. Predviđamo da je najmanje 50 tisuća od njih će zauvijek ostati u Lavovu. Što to znači za grad?
Prije svega, danas moramo učiniti sve što je u našoj moći da se ti ljudi ovdje osjećaju kao kod kuće – da im pružimo smještaj, hranu, socijalnu skrb. Za spomenutih 50 tisuća osobe koje će ostati u Lavovu, pitanje dodatnog stanovanja je najvažnije. To znači najmanje milijun četvornih metara stambenog prostora, što košta najmanje 750 milijuna eura koje trebate ispumpati odnekud kako biste započeli program hipotekarnog kreditiranja.
Ne smijemo zaboraviti na ljude kojima je danas potrebna naša pomoć – Lavov svakodnevno prima tisuće ranjenih. Danas smo predstavili koncept stvaranja nacionalnog rehabilitacijsko-rekreacijskog centra u Lavovu Čitav (“Neprekinuto”) – to ime nije odabrano slučajno, jer su danas svi Ukrajinci neuništivi – i započeli veliku akciju za njegovu izgradnju. Svrha ovog projekta je socijalna, psihološka i fizikalna rehabilitacija, kao i protetika, implantacija, sport, rekreacija, stanovanje za rekonvalescente itd.
Održavanje reda u gradu nije lak posao, ali činimo sve što je u našoj moći da javni prijevoz normalno funkcionira u gradu, vodoopskrba i rad na električnoj energiji. Već se pripremamo za zimu, razumijemo da će ove godine biti izuzetno teško, ne znamo, primjerice, hoćemo li imati plina za grijaće kuće. Naravno, naši vojnici su najviše zabrinuti – grad im pomaže u svemu što možemo pomoći, a istovremeno još uvijek radimo na shemi teritorijalne obrane grada.
– Lavov je prije rata slovio za jedan od najatraktivnijih gradova za život u Ukrajini i bio je poznat kao jedno od najvećih središta urbanog turizma u zemlji – sada grad de facto služi kao logistički centar za cijelu Ukrajinu, ovdje razne tvrtke s istoka premještaju svoje aktivnosti, ovdje se pohranjuju i distribuiraju razna roba u unutrašnjost. Blizina granice s Poljskom , kroz koju se danas odvija najveći teretni i putnički promet iz Ukrajine, lavovu daje iznimnu važnost u funkcioniranju gospodarstva zemlje. Kako će se grad nositi s ovim izazovom?
– Doista, mnoge su tvrtke preselile svoje poslovanje u Lavov iz drugih regija zemlje. Mnogi od njih ovdje imaju hrabrosti početi od nule. Često su njihovi vlasnici izgubili gotovo sve što su imali, osobito one koji su nam se preselili iz dijelova regija Donjecka i Luganska, koje je prije rata kontrolirala Ukrajina. Nastojimo pomoći takvim tvrtkama, na primjer, provest ćemo ideju izgradnje dvaju općinskih industrijskih parkova u Lavovu, također nastojimo podržati njihove aktivnosti stvaranjem platformi za razmjenu iskustava za takve tvrtke, djelujući kao posrednici u uspostavljanju različitih potrebnih kontakata.
Mislim da je vrlo važno da Ukrajina ostane ekonomski neovisna. Svijet nam pruža veliku pomoć – za što, naravno, kažemo hvala vam puno – ali ne zaboravite da je svaka kućna proizvodnja, iz koje se na licu mjesta plaćaju porezi, koja osigurava radna mjesta, ključ povećanja ekonomske održivosti i daljnjeg jačanja naše države.
– Prije početka rata zračna luka Lavov bila je jedna od najvećih u Ukrajini po broju prevezenih putnika – samo je zračna luka Boryspil u glavnom gradu zabilježila veći promet. Trenutno je to jedna od rijetkih zračnih luka u zemlji (ako ne i jedina) koja je u stanju nastaviti s radom gotovo odmah, što je prije moguće. Preostale regionalne luke ozbiljno su oštećene (Harkiv, Ivano-Frankivsk, Dnjipro), potpuno uništene ili su još uvijek pod okupacijom (Kherson). U isto vrijeme, grad je izložen stalnim raketnim napadima Rusa. Koje bi druge važne infrastrukturne objekte grada, po vašem mišljenju, trebalo zaštititi od napada? Što treba razviti?
Danas imamo jasne planove za izgradnju “europskog” usponakolosijek od granice s Poljskom do Lavova, što će značajno poboljšati komunikaciju, prvenstveno s poljskim gradovima. To bi trebao biti prvi korak prema stvaranju velikog prometnog i logističkog čvorišta u Lavovu za teretni i putnički promet. Naravno, važnu ulogu u ovom projektu imat će spomenuta zračna luka Lavov, koja će raditi u punoj sinergiji sa željeznicom.
Ako smo već počeli govoriti o našoj zračnoj luci, nisam siguran postoje li takvi primjeri u svjetskoj praksi, ali uvjeren sam da moramo aktivnije djelovati na razini UN-a kako bismo postigli nastavak njezina rada. Pod pokroviteljstvom ove organizacije, trebali bismo nastojati osigurati da kroz našu zračnu luku imamo mnogo učinkovitiju priliku za prijevoz, na primjer, ranjene ili humanitarne pomoći. To je iznimno važno pitanje, ali potrebna nam je iznimna pristranost svih strana u ovom procesu koje bi mogle osigurati njegovu provedbu i jamčiti sigurnost takvih letova.
– Kroz željeznički kolodvor u Lavovu, čija je periferija – Dvortsev trg, tramvajska pruga i Černivtsi ulica, koja vodi do željezničkog kolodvora – nedavno doživjela temeljitu rekonstrukciju, u posljednjih nekoliko mjeseci prešle su gužve izbjeglica iz regija obuhvaćenih neprijateljstvima. Sada, zahvaljujući izravnoj željezničkoj vezi s Przemyslom, Lavov je postao cilj svima koji žele doći u Ukrajinu u nedostatku zračnog prometa. Željeznički kolodvor u Lavovu također je spomenik prijelaza iz XIX-XX stoljeća – ostatak nekadašnje austrougarske monarhije. Kako se grad nosi sa zaštitom brojnih spomenika tijekom rata?
Najveći naglasak stavljamo na zaštitu spomenika koji se nalaze u našem gradu, a koji se lako mogu vidjeti tijekom šetnje centrom Lavova, gdje možete jasno vidjeti koliko je spomenika i hramova u našem gradu pravilno zaštićeno. Naravno, razumijemo da ova obrana nije savršena, jer su točni izračuni o mjestu napada i njegovoj impresivnoj snazi nemogući – ali, kako kažu, Bog štiti ožalošćene.
Da ranije nismo rekonstruirali Dvortsev trg i njegovu neposrednu blizinu, upitno je bismo li mogli izdržati izazove prvih dana i tjedana rata, kada je kroz postaju prolazilo 60 tisuća ljudi dnevno. Pomogli smo svima koji su došli u Lavov i onda napustili grad , i još uvijek to radimo. Znam i za planove rekonstrukcije same kolodvorske zgrade, koja je, kao što ste ispravno napomenuli, arhitektonski spomenik. Doista, restauratorski radovi tamo se već dugo ne izvode, što sada zahtijeva sinergiju s ažuriranim okruženjem zgrade. Ako je ranije Dvortsev trg bio u vrlo lošem stanju i jasno u suprotnosti s kolodvorskom zgradom, danas se situacija promijenila. Dobro je da uprava željeznice to savršeno dobro razumije.
Moram napomenuti da tijekom rada na projektu Čitav Gradsko vijeće preispituje sve projekte razvoja urbane infrastrukture s ciljem povećanja uključivosti javnih prostora u našem gradu. To znači da bi svaki fragment javnog prostora trebao biti dostupan osobama s invaliditetom, svim stanovnicima grada kojima je potrebna naša posebna skrb.
– Topografija Lavova očekuje možda i najveće promjene otkako je Ukrajina vratila neovisnost, kada su sovjetske ulice preimenovane. Trenutno će se promijeniti i mnoga imena. Uskoro u Lavovu neće biti ulica Nekrasova, Čajkovskog ili Tolstoja, ali postoji mogućnost da će dobiti ime po Stanislavu Lemu, Deborah Vogel ili Stanislavu Ulamu. Prema mnogima, gradu je još uvijek nedostajalo javnih prostora koji bi se odnosili na imena poznatih ličnosti povezanih s gradom. Kako ocjenjujete ovaj proces?
Mnoga imena, koja već smatramo tradicionalnim, pojavila su se u Lavovu bez pristanka njegovih stanovnika. Imali smo razdoblje sovjetske okupacije kada smo bili skicirani elementi kulture koja nam se nije svidjela, ali rečeno nam je da samo trebamo. Danas moramo donijeti svjesne odluke s ciljem jasnog označavanja u urbanom prostoru imena ljudi kojima Lavov puno duguje – iz različitih razdoblja i povijesnih razdoblja. Zahvaljujući njima, grad se razvio i postao bolji – kako intelektualno, tako i u smislu tehnološkog napretka, te u smislu razvoja umjetnosti. Osobno poštujem mnoge ljude iz cijelog svijeta koji su na neki način povezani s Lavovom ili su na neki način utjecali na razvoj gradske zajednice tijekom neke faze svog života.
U odlukama o promjeni imena ulica sada ćemo se prije svega oslanjati na mišljenje stanovnika Lavova, a trenutno su u tijeku istraživanja na određenom broju ulica, koje bi u prvom redu trebale promijeniti svog pokrovitelja. Međutim, sa sigurnošću mogu reći da će većina istaknutih osoba koje ste spomenuli nesumnjivo biti počašćena u Lavovu na vrlo visokoj razini.
– Vaš ulazak u Cvrkut o pronalasku skulptura lavova na groblju Lychakiv pored panteona, gdje su pokopani poljski sudioniciOlsko-ukrajinske bitke za grad u studenom 1918. naišle su na veliko odobrenje u Poljskoj. Lavov je dugi niz godina bio svojevrsni lakmus test za poljsko-ukrajinske odnose. Jesu li rat i ruska agresija bili potrebni da bi se nešto promijenilo u međusobnoj percepciji Poljaka i Ukrajinaca? I mijenja li se što doista u ovoj temi?
Čini mi se da se danas bolje razumijemo. Tijekom godina Rusija je učinila mnogo da nas razoruža, uključivši svoje brojne agente u svoje napore – s obje strane. Otkriće lavova na groblju Lychakiv dobro je prihvaćeno ne samo u Poljskoj, već iu Ukrajini. Da se to dogodilo prije rata, vjerojatno bi izazvalo neku vrstu rasprave u kojoj bi najvjerojatnije bile uključene spomenute snage. Međutim, danas su prilično tihi. Dakle, mogu samo ponoviti ono što sam napisao u Cvrkut– tijekom rata svaki lav ima dužnost braniti neovisnost i Poljske i Ukrajine. Živjela Poljska! Slava Ukrajini!
Uvjeren sam da danas postavljamo temelje za naš budući suživot i našu novu zajednicu. Zajedno smo svjesni – kao rijetko tko drugi – onoga što je Rusija de facto. Naša zajednička skupina nesumnjivo uključuje Litavce, treba spomenuti i Britance i sve one koji su spremni boriti se ili žrtvovati u obranu naših vrijednosti, koje su prvenstveno biti slobodni ljudi i živjeti u slobodnoj zemlji, bez obzira na okolnosti.
– Tijekom posljednjeg posjeta predsjednika Andrzeja Dude Ukrajini predsjednik Zelenskij potpisao je uredbu kojom se dodjeljuje status “grada spasitelja”, koji je Rzeszow prvi u Poljskoj primio. Osjeća li se pomoć poljskih gradova doista sa stajališta Lavova?
Do sada nitko nije pokazao takvu konsolidaciju potpore Ukrajincima koju pružaju poljski gradovi. Stoga mi je iznimno drago zahvaliti svakom predsjedniku, gradonačelniku, načelniku svakog poljskog grada ili gmini na svemu što je učinjeno, što još uvijek čine za nas i što će još učiniti. Sada je Lavov povezan bratskim i partnerskim odnosima s 12 poljskih gradova. Možda će se s vremenom ta brojka još više povećati. Osjećam istu sućut prema svim tim gradovima. Svaki od njih je učinio nemoguće. Prije nisam mogao ni zamisliti koliko bi mogla biti velika pomoć, čak mislim da je poljsko društvo ono koje je pogođeno dubinom apsolutno nezainteresirane pomoći i podrške koja nam se pruža.
Moram napomenuti da se među svim poljskim lokalnim vlastima, tvrtkama, nevladinim organizacijama, društvima i običnim građanima koji su se izjasnili da su spremni pomoći i ponudili nam je, nitko se nije nadao da će dobiti nešto zauzvrat, čak ni kao jednostavan hvala. Svi su to shvatili kao nešto potpuno normalno, prirodno, kao, na primjer, kada idete u crkvu, posvećujete se Bogu, zdravo za gotovo. To je vrijeme koje imamo sada. Na primjer, gradonačelnik Przemyśla, Wojciech Bakun, bio je jedan od prvih koji je osobno došao u Lavov – to se dogodilo [13 березня, – ред.] nakon raketnih napada na područje u blizini poljske granice, u Przemyslu su se čule eksplozije šire nego u Lavovu. Posjet predsjednika Przemyśla Lavovu bio je proboj u mišljenjima mnogih, možda su tada Poljaci shvatili da rat zapravo ne ide daleko na istoku, već točno na pragu njihovog doma.
Uvjeren sam da je ovaj napad pridonio i brzoj odluci o posjetu predsjednika Bidena Poljskoj, za koju je imao simboličku dimenziju, bilo je važno pokazati solidarnost i umiriti Poljake. Također vjerujem da nam je to omogućilo da još bolje shvatimo koliko je naš trenutni svijet krhak, koliko je lako uništiti mnoge stvari u njemu. Danas su Ukrajinci primili najveći teret udarca – Poljaci i Litavci to savršeno dobro razumiju, svjesni su da mogu biti sljedeći na redu ako Ukrajinci sada ne sputavaju taj udarac. Kao takvi, oni iznimno podržavaju Ukrajinu, što zauzvrat potiče SAD i ostatak svijeta da djeluju. Ali svi bismo trebali biti svjesni da je Rusija problem već duže vrijeme, ne radi se ni o sljedećih 100 dana. Stoga se svi moramo pobrinuti za svoju snagu.
Prijevod s poljskog
Tekst je objavljen u sklopu projekta suradnje između nas i poljskog časopisa Nowa Europa Wschodnia.
Prethodni članci projekta: Ukrajina – EU: vruća završnica pregovora, Ukrajina – bijeg od izbora, Istočno partnerstvo nakon arapskih revolucija, U iskrivljenom ogledalu, prezreno, Lukašenko ide u rat s Putinom, Između Moskve i Kijeva, Kobasica je kobasica, Moj lavovi, Putin na galijama, Poluotok straha, Ukrajina izumljena na Istoku, Novo staro otkriće, I trebalo je biti tako lijepo, novogodišnji dar za Rusiju, Hoće li se raspravljati o povijesti, zastoj u Minsku
Izvorni naslov članka: Wojna w Ukrainie uświadamia, jak kruchy jest nasz świat
