Dana 26. travnja, odnosno na godišnjicu jednog od najtragičnijih dana za Ukrajinu, 40 ministara obrane različitih zemalja svijeta, zabrinutih zbog agresivnog ruskog rata protiv Ukrajine, sastalo se u Njemačkoj u američkoj zračnoj bazi Ramstein. Povijesni značaj ovog događaja teško je precijeniti, jer su se prvi put od završetka Drugog svjetskog rata okupili predstavnici šire međunarodne zajednice kako bi odlučili što učiniti s opasnom agresorskom zemljom, koja također prethodno posjeduje nuklearno oružje. Sudionici sastanka zapravo su stvorili anti-Hitlerovu koaliciju poput anti-Hitlerove.
Naravno, mi, Ukrajinci, nikada nećemo zaboraviti da se upravo 26. travnja 1986. dogodila strašna nesreća u nuklearnoj elektrani Černobil, koju će dugo vremena naši ljudi iščekivati krvlju kontaminiranom radioaktivnim izotopima. Međutim, sada ćemo se sjetiti još jednog aspekta tog datuma, koji ga je ispunio određenim optimizmom za ukrajinsku pobjedu.
Sastanak s Ramsteinom značajan je na mnogo načina. Već barem po međunarodnoj zastupljenosti, jer za istim stolom nisu se okupili samo NATO partneri, koji su nam od prvih dana ruske invazije u punom opsegu, pa čak i prije nje, pružali vojnu, logističku i humanitarnu pomoć. Bilo je tu i ministara diplomskih zemalja – Švedske i Finske, koji su, u pozadini ruske agresije, konačno odlučili napustiti neutralni status, koji im je, čini se, zauvijek narastao, a sada odlučuju o punopravnom članstvu u Sjevernoatlantskom savezu. I najvjerojatnije će ući u njega, sve dok to ostaje daleki san za Ukrajinu.
Predstavnici tako naizgled udaljene Australije i Novog Zelanda stigli su u Ramstein; ministri afričkih zemalja – Kenija, Liberija, Maroko i Tunis; Azija – Japan, Južna Koreja, Katar i Jordan. Posebno bih želio istaknuti sudjelovanje na sastanku načelnika Vojno-političkog stožera Ministarstva obrane Izraela Drora Shaloma. Dakle, židovska država, nakon dugotrajnog oklijevanja, straha od ruske osvete, konačno se odlučila pridružiti redovima onih koji su spremni odbiti univerzalno zlo koje je sada utjelovljeno u hipostazi ruske vojne diktature. Naravno, bilo bi bolje da izraelsko izaslanstvo vodi sam ministar Beni Gantz, koji istovremeno obnaša dužnost potpredsjednika vlade, ali ne sve odjednom.
Jasno je da su ton sastanka odredile Sjedinjene Države. Riječi vođe Pentagona Lloyda Austina, sigurni smo, bit će ispisane zlatnim slovima u povijesnim analama. “Ovo je izvanredan sastanak. Ovdje smo da pomognemo Ukrajini da dobije rat protiv nerazumne ruske invazije i izgradimo obranu za buduće izazove… Želimo da Rusija bude dovoljno oslabljena da više ne može učiniti ono što je učinila tijekom invazije na Ukrajinu”, jasno je artikulirao načelnik američkog vojnog odjela glavni cilj nove antirefističke koalicije.
Važnost sastanka u Ramsteinu leži prvenstveno u činjenici da je postavio određenu ljestvicu koja znači ono što civilizirani svijet mora učiniti za Ukrajinu kako bi osigurao njezinu pobjedu nad Rusijom. Pozivajući se na drevne aluzije, može se tvrditi da je Rubikon prekrižen i da nema povratka, samo naprijed prema pobjedi. Kartaga mora biti uništena. Nema polumjera, “ponovnog pokretanja”, smirivanja i ustupaka agresorima.
Zapravo, 40 zemalja priznalo je ukrajinsku vojsku kao svoju, jer štiti njihovu sigurnost, njihove vrijednosti, njihov mir. Stoga ćete se o tome morati brinuti kao o svome iu uvjetima vruće faze rata. Ovdje neće biti moguće tkati, jer se opasnost pokazala stvarnom. Prijetnja se nadvila nad cjelokupnu globalnu sigurnosnu arhitekturu izgrađenu desetljećima nakon Drugog svjetskog rata.
U novije vrijeme svjetski čelnici, popularni zapadni političari, publicisti-stručnjaci gorljivo su uvjeravali javnost da neće biti moguće izgraditi svjetski sigurnosni sustav bez Rusije, bez njezine vojske, bez njezina utjecaja na Bliskom istoku, srednjoj Aziji, Latinskoj Americi. Sada ova teza zvuči više nego smiješno. Svima je postalo jasno da cijela prijetnja svjetskoj sigurnosti dolazi iz Rusije. A Kremlj to ni ne skriva, prijeteći i susjednim zemljama, NATO-u i svima svima nuklearnim napadom. Danas čak i nedavni partneri Moskve, barem iz istog CSTO-a, više ne žele imati nikakve veze s tim, a još manje se uključiti u njezine vojne avanture. I na njih više ne utječu ni slatka obećanja ni prijetnje iz Kremlja. Čak je i ista Bjelorusija, čiji diktator Lukašenko Putin čvrsto drži iz razloga, uspjela osvetiti izravnom sudjelovanju u ruskoj agresiji na Ukrajinu.
Ali vratimo se sastanku u Ramsteinu. Vojna pomoć koju je 40 država sudionica odlučilo pružiti Ukrajini jednostavno je bez presedana. Uostalom, ovdje se ne radi samo o odvraćanju tako moćnog neprijatelja kao što je Rusija, već i o pobjedi. To jest, o uništenju neprijatelja i povrat okupiranih teritorija. U tu će svrhu Oružane snage Ukrajine dobiti novije i naprednije topničke, raketne i protuzračne obrambene sustave, raketne sustave s više lansiranja, sustave za snimanje projektila, tenkove, oklopne transportere, a kasnije i najnovije borbeno zrakoplovstvo. Oružane snage Ukrajine konačno će prijeći sa starog sovjetskog oružja na NATO model. Sve će to omogućiti da pogodi neprijatelja na udaljenosti koja mu je nedostupna, a time i pobijediti s malo krvi.
Stoga, zahvaljujući naporima istog Putina, ukrajinska vojska postaje najsposobnija u Europi. “Veličina Rusije” koju je obećao rastjeruje se poput jutarnje magle. Oštre proturuske sankcije konačno će uništiti gospodarstvo Ruske Federacije, neće se moći razvijati, modernizirati ili pripisivati. Sada je razgovor o pomirenju s Moskvom postao mauveton. Sve političke snage koje su se nekada hvalile prijateljstvom s ruskim vodstvom sada ga se aktivno odriču. Najsposobniji ljudi, strane tvrtke, međunarodne organizacije i investitori bježe iz Rusije. Svijet se teško, polako, ali neizbježno odriče ruskih nositelja energije – glavnih punila ruskog proračuna. Rusija postaje sve otrovnija.
Jasno je da neće biti moguće tako brzo pobijediti rusko čudovište – isti ga je Zapad previše temeljito hranio svojom tugom, vjerujući da tako povezuje Rusiju s civiliziranim svijetom. I ispostavilo se da je Rusija bila ta koja je vezala Zapad za sebe, iskvarila ga, posadila na energetsku iglu. Malo više i proces bi postao nepovratan. No Putin je odlučio poludjeti i uništio je cijeli sustav ovisnosti zapadnog svijeta, koji je gradio dva desetljeća. Srećom, još nije imala vremena za cementiranje.
Ali naša pobjeda je neizbježna. Ramstein sastanak je to još jednom potvrdio. Međutim, ne treba misliti da će sada sve biti lako i jednostavno, jer ćemo svi morati uložiti puno truda. Komentirajući na svojoj Facebook stranici rezultate sastanka u Ramsteinu, ukrajinski ministar obrane Oleksij Reznikov iskreno je izjavio:
“Pomoć Ukrajini će rasti, ali u narednim danima trebat će nam sva naša otpornost i izvanredno jedinstvo. Neprijatelj je već svjestan svog strateškog poraza, ali će nam i dalje pokušati nanijeti što više boli. Nažalost, i dalje ćemo izgubiti naše vojnike prije pobjede. I dalje će biti razaranja i bolnih žrtava.
Moramo izdržati. I izdržat ćemo! Za dobrobit onih koji su se borili za slobodnu Ukrajinu u različitim razdobljima. Za dobrobit branitelja Mariupola, Harkiva, Izyuma, Rubizhnyja, Sumyja, Chernihiva i heroja iz drugih gradova koji su pobijedili i nastavili osvajati vrijeme za Ukrajinu. Za dobrobit budućih generacija.
Oslobodit ćemo našu zemlju. Vratit ćemo naše ljude. Ukrajina će pobijediti! Sada nismo samo mi sigurni u to.”
