Ovog tjedna u svijetu su se dogodila dva zanimljiva događaja koja su izravno povezana s ruskim ratom protiv Ukrajine i mogu na određeni način utjecati na njegov tijek. To se odnosi na posjet ruskog predsjednika Vladimira Putina Iranu i četvrti sastanak zemalja članica uvjetne anti-Putinove koalicije u formatu “Ramsteina”, tj. Kontaktna skupina za obranu Ukrajine.
Prvo, o iranskom putovanju šefa Kremlja. Za njega je to bio, uz sve (a možda i prvenstveno), još jedan pokušaj probijanja prstena međunarodne izolacije stvorenog oko njega. Uostalom, Putin se u Teheranu sastao ne samo s iranskim predsjednikom Ibrahimom Raisijem, već i s predsjednikom Turske – Recepom Tayyipom Erdoganom.
Sastanci još nisu započeli, a mnogi novinari koji su izvještavali o Putinovom posjetu Teheranu skrenuli su pozornost na njegove zdravstvene probleme. Prije svega, bilo je jasno vidljivo kako je Putin zamalo pao, izašao iz aviona, a zatim šepao, hodajući od avionskih ljestvi do automobila veleposlanstva. Drugo, novinari su primijetili da Putin ne pomiče desnu ruku. Dakle, nije ni propisno čestitao ljudima koji su ga upoznali na aerodromu. Ali nemojmo upadati u pretjerani optimizam, jer se dugo šuškalo da je Putin jednom nogom u grobu, a on, poput vampira, svaki put oživi.
Poznato je da su glavna tema pregovora između ruskog gosta i iranskog vodstva bili bespilotne letjelice. Iznenađujuće ili ne, do sada su se Rusi posvuda hvalili svojim vojnim trutovima, raznim “orlovima”, “orionima”, “ispostavama” itd. Tvrdili su da su najbolji, “analagavnet”, i što je najvažnije – nedostižni za ukrajinsko oružje.
Pokazalo se da to, blago rečeno, nije posve točno. Gubici ruskih bespilotnih letjelica na fronti toliko su kritični da je sam Putin morao ići s “čovjekom” u Teheran moliti za bespilotne letjelice lokalne proizvodnje. Očito, govorimo o dronovama tipa Shahid. No, hoće li ih Kremlj dobiti, veliko je pitanje. Iran, kako god, nastoji ispraviti svoju poziciju parije zemlje na međunarodnoj sceni i stoga mu se ne žuri surađivati s državom, koja je nedavno postala rekorder po broju sankcija koje su joj nametnute. Barem je iranski ministar vanjskih poslova Hossein-Amir Abdollahian pružio uvjeravanja kako njegova zemlja neće isporučivati oružje Rusiji.
Stoga se Tegaran ne žuri postati saveznik Moskve. Štoviše, američki State Department nedvosmisleno je upozorio iranske vlasti da će se, ako Rusima osigura bespilotne letjelice, suočiti s dodatnim sankcijama.
Putinu nije bio baš uspješan sastanak u Teheranu s Erdoganom. Počelo je s činjenicom da je ruski vođa morao čekati svog turskog kolegu, nervozno se ljuljajući i prebacujući se s noge na nogu. Podsjetimo, do sada je Putin bio taj koji si je dopuštao da zakasni na sastanak, a to je učinio prilično namjerno kako bi pokazao svoju nadmoć. Međutim, ni ukazano strpljenje nije pomoglo Putinu da uvjeri Erdogana na svoju stranu, ni po pitanju Sirije, gdje zemlje imaju dijametralno suprotne interese, niti u ukrajinskom pitanju, gdje je Ankara moderator u rješavanju problema ukrajinskih zaliha žitarica. Erdogan je jasno stavio do znanja svojem kolegi kako kani riješiti sirijsko pitanje na svoj način, ne uzimajući posebice u obzir interese Rusije u regiji. A što se tiče ukrajinskog žita, opet je turski čelnik preporučio Putinu da popusti i prestane blokirati morske rute.
Općenito, rasprava o izvozu ukrajinskog zrna neočekivano otkriva sve zanimljivije detalje. Na primjer, jedan od uvjeta koje je predložila Rusija je primirje na jugu Ukrajine. Što to ukazuje? Prije svega, činjenica da je ruski vojni stroj bio iscrpljen. Rusija nije sposobna za ofenzivne akcije u regijama Kherson i Zaporizhia, stvarno se boji za svoje obrambene sposobnosti. Pogotovo na pozadini ukrajinske vojske uz pomoć američkog MLRS-a HIMARI metodički, jedan po jedan, uništava ruska skladišta streljiva, zapovjedna mjesta, zračne baze, sustave protuzračne obrane itd. Sve više i više videa uplašenih ruskih vojnika koji se pojavljuju na internetu, žaleći se na trenutnu iznimno nesretnu situaciju.
No, je li Ukrajina sposobna za snažnu protuofenzivnu operaciju? Ne još – nedostaje ofenzivne vatrene moći. Takvo stanje stvari može se aktivnije i sustavnije ispraviti osiguravajući našoj vojsci odgovarajuću zapadnu vojnu opremu. O tom se pitanju raspravljalo na Ramstein-4 20. srpnja. Je li taj problem riješen?
Ministar obrane Oleksiy Reznikov navješćuje kako da, iako ne otkriva sve detalje postignutog sporazuma. “U dogovoru s kolegama, intrigiramo najveći dio postojećih i novih paketa pomoći, koji uključuju opskrbu oružjem, streljivo, obuku naših vojnika i još mnogo toga. Isprva će ih osjetiti neprijatelj na terenu Borba. Pozitivan signal sastanka su nove obveze partnera. Koji se odnose na kopno, more i nebo,” Napisao on je na svojoj stranici u Facebook.
Pa, nagovještaj je ohrabrujući, pogotovo jer je Reznikov otvorio jedan detalj: “U sljedećem paketu pomoći iz Sjedinjenih Država, koji se planira objaviti ovaj tjedan, između ostalog, bit će 4 sustava M142 HIMARS, koja već utječu na tijek neprijateljstava.”
“Ramstein-4” je posebno bio zanimljiv, jer je na njemu ukrajinska strana izvijestila o korištenju zapadne vojne opreme koja mu je pružena. Prema riječima našeg ministra, zapadni partneri nisu bili zadovoljni samo načinom na koji su ukrajinski vojnici koristili svoje oružje, već su “izrazili divljenje vještini naših vojnika”. Prije svega, govorimo o korištenju topničkih sustava u bitkama i granatiranju strateških objekata u neprijateljskom stražnjem dijelu uz pomoć HIMARI.
Glavna stvar koja je proglašena na sastanku, gdje se okupilo 50 partnerskih zemalja sa svih kontinenata (osim, naravno, Antarktike), da nema “umora” od rata u Ukrajini. “Postoji razumijevanje kako u pitanju nije u pitanju Ukrajina, već sigurnost cijele Europe”, uvjerava Reznikov.
Također postoji razumijevanje Zapada da je nemoguće odgoditi de-okupaciju ukrajinskih zemalja, jer Rusija aktivno priprema njihovu aneksiju. I to zapravo ne skriva.
“Sada je geografija drugačija. To nisu samo “DPR” i “LPR”, to je i regija Kherson, regija Zaporizhia i niz drugih teritorija. I taj se proces nastavlja. I nastavlja se dosljedno i uporno. Kao što zapad, na takav način, rekao bih, nemoćni bijes ili želja da se situacija što više pogorša, pumpa Ukrajinu sve dalekometnijim oružjem, ovim HIMARI, kao da je Reznikov već tamo ili se netko u njima hvali da je već dobio streljivo od 300 kilometara, dobro, što znači da će se zemljopisne zadaće pomaknuti još dalje od sadašnje linije”, izjavio je ruski ministar vanjskih poslova Sergey Lavrov u intervjuu ruskim propagandnim medijima. I tim je riječima šef ruskog ministarstva vanjskih poslova izdao samo strahove Kremlja, koji se svakodnevno pojačavaju.
