Slika današnje Ukrajine su uništeni Mariupol, Mykolaiv i Kharkiv, koji su pod stalnim granatiranjem, masovnim deportacijama ljudi duboko u Rusiju i spektaklima rastrganih tijela civila u Buchi, Irpenu ili Hostomelu. Unatoč tragediji, ukrajinska država nastavlja funkcionirati i pruža organizirani otpor “drugoj vojsci svijeta”. Na koji je način jedna od najsiromašnijih zemalja u Europi ne samo zadržala kontinuitet političke moći, već je i postigla strateški uspjeh izbacivši Ruse iz svog glavnog grada?
(Ne)savršena antikorupcijska reforma
Nije tajna da je glavni zahtjev prosvjednika na Euromaidanu 2013., osim ostavke predsjednika Viktora Janukoviča, bila i široka i sveobuhvatna antikorupcijska reforma, koja se, nažalost, nije mogla provesti nakon Narančaste revolucije devet godina ranije.
Zamislimo sljedeću situaciju: najbogatiji ukrajinski oligarh, bivši sponzor Stranke regija, monopolist rudarske i metalurške industrije, neformalni vladar Donbasa svjedoči o neovisnom tijelu stvorenom za borbu protiv korupcije, objašnjavajući svoju ulogu u jednoj od najvećih korupcijskih shema Rotterdama+ (praksa umjetnog napuhavanja cijena energije, na kojoj je DTEK zaradio; prema procjenama NABU-a, na taj je način tvrtka zabilježila 14 milijardi UAH viška dobiti). Prije nekoliko godina to bi bila neznanstvena fikcija u Ukrajini, koja bi naišla na gorak osmijeh.
Međutim, opisana situacija je stvarnost – takav se događaj dogodio 11. veljače 2020., kada su novinari Bihus.info primijetili su oligarha Rinata Akhmetova i njegov automobil na ulazu u zgradu NABU-a. Šest mjeseci ranije optuženi su zaposlenici poduzeća oligarha umiješani u zloporabe. Iako se slučaj (kao i obično u takvim slučajevima) srušio protiv korumpiranog ukrajinskog pravosuđa, ovo je jedan od mnogih primjera činjenice da je, barem na razini agencija za provedbu zakona, stvorena funkcionalna i neovisna infrastruktura usmjerena na procesuiranje korupcijskih zločina. Ovu situaciju najbolje ilustriraju riječi prvog šefa NABU-a Artema Sytnyka u kolumni za portal “Ukrajinski interes”:
“Antikorupcijska reforma, koja je započela 2014.-2015., bila je početak transformacije Majdana u određene zakonodavne inicijative. Činjenica da su čak i u iznimno teškim uvjetima uspjeli stvoriti antikorupcijski ured, tužiteljstvo i sud je veliki uspjeh. Od početka djelovanja NABU-a do danas vidjeli smo neviđenu želju da nas unište. Možda je razlog tome niz istraga visokih dužnosnika – onih osoba koje su se ranije smatrale nedodirljivima.”
O padu korupcije u Ukrajini nakon Euromajdana svjedoče, primjerice, godišnji rejting organizacije Transparency International, koji je specijaliziran za proučavanje ovog fenomena. Ukrajina je 2021. bila na 122. mjestu, prije osam godina – na 144. mjestu. To je značajno poboljšanje u smislu državnih interesa, ali još uvijek nedovoljno u izgledima za moguću integraciju s Europskom unijom (budući da je taj rezultat još uvijek lošiji od zemalja poput Bugarske ili Rumunjske, koje zatvaraju ljestvicu među zemljama EU).
Snaga u vojsci
Iako se rat u punom opsegu vodi od 24. veljače ove godine, sukob traje već osam godina, tijekom kojih je ukrajinska vojska izgrađena od nule i stekla borbeno iskustvo. Na kraju vladavine predsjednika Janukoviča, vlasti su, kao i cijela zemlja, bile u stanju raspada. Rezultat je bila praktična bespomoćnost države prije ruske invazije 2014. godine i potreba da se osloni na tzv. dobrovoljačke bojne nastale u prvim mjesecima borbe veterana majdanske samoobrane ili umirovljenih vojnika.
Te su formacije dale potrebno vrijeme vladi u Kijevu da reorganizira vlasti i stvori pravu vojsku, koja sada prolazi kroz posljednje vatreno krštenje. Tijekom osam godina rata u Donbasu, među Ukrajincima je odrasla generacija mladih časnika i kompetentnog vodstva, koji se prema svojim podređenima odnose s velikim povjerenjem. Utjelovljenje ovog ažuriranja je 48-godišnji vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Ukrajine, general Valery Zaluzhny, a prenijela tiskovna služba Glavnog stožera Oružanih snaga Ukrajine:
“Opći smjer ka reformi Oružanih snaga Ukrajine u skladu s načelima i standardima NATO-a ostaje nepovratan. A ključ ovdje su principi. Promjene se moraju dogoditi prvenstveno u svjeoru i odnosu prema ljudima. Volio bih da okreneš lice ljudima, svojim podređenima. Moj odnos prema ljudima nije se promijenio tijekom moje službe.”
Te se riječi ne bacaju u vjetar – bivši zapovjednik američkih postrojbi u Europi, general Mark Hertling, u svom članku za to mjesto spominje promjene u ukrajinskoj vojsci na primjeru obuke na poligonu Yavoriv The Bulwark:
“Program se razvijao, prakticiralo se sve, od vještina osobnih vojnika do operacija na razini bojne. Sve se temelji na iskustvu ratne zone na istoku i jugu Ukrajine. Rastuća energija u Yavorivu pokazala je potrebu za stvaranjem stalnog centra za obuku po uzoru na kurikulume američke vojske u Sjedinjenim Državama i Njemačkoj. U prosincu 2015. službeno osnovano Europsko zapovjedništvo SAD-a Zajednička multinacionalna skupina za obuku – Ukrajina, gdje je multinacionalna skupina Amerikanaca, Poljaka, Kanađana, Litvanaca i Britanaca počela obučavati ukrajinske bataljune kao Ujedinjene borbene skupine.”
Kvaliteta ukrajinske vojske ne leži samo u snazi karaktera njezinih časnika i vojnika. Obnova borbenih sposobnosti zahtijevala je i sustavne promjene, a one su napravljene ProZorro. To je elektronički sustav javne nabave, koji je u prošlosti bio jedno od najkorumpiranijih područja u Ukrajini. ProZorro — ovo je predstava o riječima ukrajinca prozoro (“Transparentno”), i na temelju toga se odluka temeljila: posebnost sustava je potpuna transparentnost svih natječaja, kao i konkurencija prema tržišnim načelima. Tek 2015. godine Ministarstvo obrane navelo je da je zahvaljujući elektroničkoj analizi sustava UAH ušteđeno 200 milijuna UAH. Međutim, pozitivne posljedice uvođenja novih rješenja osjećaju se ne samo u vojsci, jer je od 2016. godine sustav postao obvezan za sva državna tijela. Kao što prikladno primjećuje u intervjuu za portal EvoBusiness Jedan od tvoraca ProZorro Oleksandr Nakhoda:
“Ukrposhta je 2016. bila takav klasik, u negativnom smislu, primjer javne nabave. To je značilo korupcijske skandale, blatnjave dobavljače, nisku konkurenciju. Kad smo došli, a dobro se sjećam, u uredima Ukrposhte nije bilo trake ili papira, pa su iskusni kupci došli sa svime sami. Ne samo da smo uspjeli učiniti tvrtku sigurnom, sve što smo kupili bilo je kvalitetno i po nekim najnižim cijenama na tržištu. […] Jedan od naših zadataka bio je pokazati da možemo djelovati na ovaj način i čini mi se da smo uspjeli.”
Ujedinjena Ukrajina
Osim duboke korupcije i ekonomske neučinkovitosti, Ukrajina već dugi niz godina pati od dubokih društvenih stratifikacija koje je ruska propaganda vješto iskoristila. Tradicionalna podjela na proruski istok i proeuropski Zapad pokazala se uvelike precijenjenom kada je počeo rat u Donbasu. Iako doista mnogi stanovnici istočne Ukrajine nisu nužno suosjećali s tijekom prosvjednika na Maidan Nezalezhnosti u Kijevu, očito se nisu složili s rješavanjem problema vojnom silom od strane svog istočnog susjeda. To je postalo polje za duboke promjene u ukrajinskoj svijesti, koje su izražene, na primjer, u brzom povećanju prestiža ukrajinskog jezika.
Prema istraživanju koje je 8. studenog 2021. provela Zaklada za demokratske inicijative, 78,3% građana smatra ukrajinski svoj materinji jezik, a 83,3% u najmlađoj skupini (18-29 godina). Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, taj je postotak iznosio 67,5 posto. Stoga jedno od najjačih oružja koje je Rusija koristila u posljednjih 30 godina za destabilizaciju unutarnje situacije u Ukrajini (na primjer, putem povoljnih medija) gubi snagu.
Jezik je ključ, ali ne i jedini element. Slično tome, potpora pristupanju Europskoj uniji posljednjih je godina i dalje visoka, u rasponu od 60 do 70 posto. A danas je već 90%. Možda ima puno patetike u riječima da su Ukrajinci jedini koji umiru za zastavu EU, ali odražavaju javno raspoloženje u zemlji. Ukrajinski način razmišljanja dobro je opisao u intervjuu za Ukrajinski radio sociolog Zaklade za demokratske inicijative, profesor Oleksij Haran:
“Pitali smo što bi moglo biti bolje za Ukrajinu: demokracija ili autoritarni režim pod određenim uvjetima. Samo 20 posto ispitanika odgovorilo je da je režim autoritaran. Oko petine stanovništva su paternalisti, takvi su ljudi. Ali 54% vjeruje da je demokracija najbolji oblik vlasti za nas. To je važno jer Ukrajina ima tešku socioekonomsku situaciju, vodi se rat, postoji neprijatelj koji vodi propagandu i, nažalost, lobisti Kremlja rade u našem društvu. Međutim, vidjeli smo da većina Ukrajinaca podupire demokraciju, ponosna je na svoju zemlju i državljanstvo i još uvijek vjeruje da moramo krenuti prema Europi”.
Budućnost
Krajem lipnja Ursula von der Laen i Europska komisija iznijele su uvjete za zadržavanje statusa kandidata za Ukrajinu, identificirajući sedam potrebnih tematskih blokova s ključnim reformama u kontekstu nastavka europskog puta Ukrajine. Posljednjih osam godina bilo je titansko djelo za Ukrajince. Ključ za naše istočne susjede (Ukrajinci – ed.) bit će ne samo očuvanje pozitivnog mijenja se, ali i ubrzava ih i poboljšava nakon rata, kada će uništenoj zemlji trebati učinkovit državni stroj više nego ikad.
Prijevod s poljskog
Tekst je objavljen u sklopu projekta suradnje između nas i poljskog časopisa Nowa Europa Wschodnia. Izvorni naslov članka: Pełzająca reforma pozwoliła Ukrainie przetrwać początek wojny
