Uskoro ćemo pobijediti. Uostalom, ruska vojska je bila bespomoćna. Njihovi vojnici nemaju motivacije. Predaju se zatočeništvu cijelih bataljuna. Oni su glupi i već su upali u Zamku Chornobaeva više od desetak puta. Lako rušimo njihove avione i helikoptere žalac, a njihove tenkove i oklopne transportere pretvaramo u staro željezo s javelinima. Naš “Duh Kijeva” kontrolira nebo nad Ukrajinom. Putin je u očaju i uskoro će se ubiti ako ga ne zadave vlastiti suradnici. I uskoro ćemo osloboditi Krim i Donbas, a onda ćemo pobjednički doći do Moskve i postaviti plavo-žutu zastavu iznad Kremlja.
Otprilike takva slika rusko-ukrajinskog rata može se formirati u glavi nekoga tko čita samo poruke s pobjedničkim relacijama. Nije teško stvoriti informacijski balon za sebe i trajno koristiti naboj optimizma s društvenih mreža.
Uostalom, čak i službena izvješća Ministarstva obrane, glasnogovornika Ureda predsjednika, vojnih stručnjaka ne sadrže cijelu istinu o ratu. Stvarnost je pomalo uljepšana, broj žrtava je ušutkan, informacije o porazima su cenzurirane.
I to s pravom. Jer, između ostalog, postoji informacijski rat. A naša strana nastoji spriječiti smanjenje stupnja optimizma u društvu. Zato što utječe na moral, a time i na obrambenu sposobnost.
Mnogi ljudi, osobito iz generacije 50+, podsjećaju na stare metode čitanja između redaka, koje su uspješno korištene u sovjetskim vremenima. Za informativno pedantne ljude očito je da situacija na frontama nije tako radosna. Također trpimo gubitke u ljudstvu i tehnologiji. Naši vojnici su također zarobljeni, a čak je zastrašujuće zamisliti kakva ih sudbina čeka. Ali tko bi to želio znati?
Ruski okupatori zauzeli su nekoliko kultnih gradova u južnoj Ukrajini. To su regionalno središte Khersona, lučki grad Berdyansk, Nova Kakhovka sa svojim Sjevernim krimskim kanalom, Energodar s NE Zaporizhzhia itd. Ruske trupe pritišću dalje u mnogim područjima, stalno napadaju, osobito u regijama Luganska i Donjecka. Pregrupiraju se, gomilaju nove snage i pripremaju se za novu ofenzivu protiv Kijeva. Ruske zrakoplovne i raketne snage teroriziraju gotovo cijeli teritorij Ukrajine, uništavaju vojne i infrastrukturne objekte.
Stoga, ako se netko doista nadao brzoj predaji Rusije, on je nepopravljivi optimist. Predaja, nažalost, neće biti ni brza ni spora. Takva opcija bila bi moguća kada bi se postrojbe zemalja NATO-a, uključujući Sjedinjene Države, priključile borbi na našoj strani. Tada bi postojala prilika da uništimo Rusiju kao vojnu silu i prisilimo je da potpiše čin bezuvjetne predaje.
Čak i ako protjeramo okupatora s ukrajinskog teritorija, to će biti samo obnova statusa quo do 2014. godine. Međutim, tada bi čak i s Krimom došlo do problema, jer bi Rusija, smatrajući ga “svojim teritorijem ugroženim okupacijom”, koristila, prema vlastitoj vojnoj doktrini, nuklearno oružje. Malo je vjerojatno da se de-okupacija Krima isplati dobiti nuklearni napad negdje u Lavovu, Odesi ili Dnjepra.
Iz istog razloga ne treba se posebno nadati odšteti, što može biti samo izravna posljedica predaje. Može se, naravno, tražiti milijarde ruskih država i oligarha zamrznutih od strane Zapada. Ali čak i ovdje nije sve tako jednostavno. Nitko nam neće tako lako dati novac. Ovdje još uvijek trebate osvojiti sudove, odslužiti složenu proceduru koja će trajati godinama. Međutim, izvanredna situacija može potaknuti međunarodnu zajednicu na brz konsenzus o tom pitanju. Ali ovo je opet vrlo hipotetsko pitanje.
Naravno, vjerujemo u naše Oružane snage, u hrabrost naših vojnika, u snagu njihovog oružja, u sposobnost da dezauzmu okupirana područja. Međutim, sve to nije tako jednostavno kao što mnogi misle. Sve to zahtijeva nevjerojatan napor i brojne žrtve. I što je najvažnije – moćno ofenzivno oružje, s nabavom koje je još uvijek bilo problema.
Informacije o uspjesima našeg vojnog osoblja ne bi nas trebale ohladiti. Dakle, pokazali smo da “druga vojska svijeta” nije toliko nepobjediva, da se njezina ofenziva može zaustaviti, može biti pobijeđena, protunapadnuta, oslobođena od strane gradova i sela koje je zarobila. Međutim, ruska vojska je još uvijek jaka, ima ogromne resurse, a osim svega – nuklearno oružje. Naša obrambena sposobnost ovisi o vojnoj pomoći Zapada.
Činjenica je da su Oružane snage Ukrajine uspjele zaustaviti napredovanje ruskih vojnika duboko u naš teritorij. Rat je postao pozicijski. Rusi trenutno nemaju dovoljno resursa da krenu naprijed, nemamo dovoljno resursa da ih gurnemo do granica.
U takvoj relativno pat poziciji preporučljivo je pregovarati. Kako bi se izbjegle nepotrebne žrtve među vojskom i civilima, uništavajući naše domove i infrastrukturu, u konačnici trošeći dodatni novac na rat. Jako bismo voljeli biti glavni. zahtjevi naše strane bili su: potpuno povlačenje ruskih vojnika s ukrajinskog teritorija, uključujući Krim i Donbas, isplata odštete i moralne štete, suđenje ratnim zločincima, zajedno sa samim Putinom itd. Međutim, ruska strana samo bi se smijala našim “željama”. Rusi se još uvijek smatraju stranom koja može sama diktirati neke zahtjeve. Uostalom, do sada, nažalost, oni kontroliraju dio našeg teritorija, a ne mi njihove.
U takvoj situaciji ukrajinska strana je prisiljena, gazeći na vrat vlastite pjesme, na kompromis. Kako se ispostavilo tijekom posljednjih ukrajinsko-ruskih razgovora u Istanbulu, ovaj kompromis mogao bi izgledati ovako. Ukrajina se odriče budućeg članstva u NATO-u, ugrađuje status nesvrstanog i neslobodnog nuklearnog oružja, a umjesto toga dobiva sigurnosna jamstva od zemalja jamaca. Među njima, Ukrajina posebno vidi Sjedinjene Države, Veliku Britaniju, Kinu, Francusku, Tursku, Njemačku, Kanadu, Italiju, Poljsku, Izrael, kao i Rusiju. Ukrajina odbija imati strane vojne baze na svom teritoriju. Osim toga, moći će provoditi svoje vojne vježbe samo uz pristanak zemalja jamaca. Kijev obećava da neće vojno riješiti pitanje Krima, već isključivo bilateralnim pregovaračkim procesom, koji traje 15 godina. Pitanje ORDLO-a rješava se odvojeno na razini sastanka predsjednika Ukrajine i Rusije. Za sve ove ustupke Ukrajina traži od Rusije da vrati svoje trupe na položaje koje su zauzeli do 24. veljače 2022.
Jasno je da je objava tih prijedloga podigla hype u ukrajinskom sektoru društvenih mreža. Glasno je odjeknulo: “Izdaja!” Uostalom, publika je postavljena za nešto sasvim drugo (pročitajte prvi odlomak ovog teksta).
Iako, iskreno ću reći, ni sam sam nisam zadovoljan s puno točaka u ovim prijedlozima. I dalje snažno podupirem pristupanje Ukrajine NATO-u. Teško je zamisliti da nam bilo koja zemlja jamac pruža istu sigurnost kao i Sjevernoatlantski savez. Pogotovo kada je među tim zemljama Rusija, koja prije ili kasnije želi izjaviti: “Možda će se ponoviti.” Hoće li se ostale zemlje jamce tada usuditi braniti Ukrajinu rame uz rame s našim vojnicima? Hoće li biti moguće propisati bilo koju takvu obvezu u relevantnim dokumentima? Barem do sada nitko nikome nije dao takva čvrsta jamstva. Čak je i isti Izrael, ne oslanjajući se na pokroviteljstvo Sjedinjenih Država, sam branio svoju zemlju.
Međutim, kao mogući kompromis, možemo pristati na takav korak. S obzirom na to da može spasiti tisuće ukrajinskih života, da u bliskoj budućnosti nećemo zasjati punim članstvom u NATO-u, da se za nekoliko godina situacija može radikalno promijeniti i da će se sve ponoviti.
Ono što imam je izazivanje oštrog odbacivanja, to je potreba za dobivanjem dozvole za vojne vježbe od zemalja jamaca, dakle, posebno od Rusije. Na taj način Kremlj može lako blokirati povećanje ukrajinskih obrambenih sposobnosti jednostavnim ne davanjem dozvola.
Stoga nije posve jasno zašto je ukrajinska strana morala unaprijed prijaviti ovu stavku. Uostalom, sada će postati mnogo teže igrati. Je li to da se to smatra elementom određene igre. Pokušat ću objasniti takva razmatranja.
Već je poznato da su ukrajinski prijedlozi predstavljeni, a posebno činjenica da ih ruska strana nije odmah odbila, već se obvezala da će ih proučiti, izazvala nevjerojatan hype na ruskim društvenim mrežama, gdje su glasovi svih domoljuba-imperijala “ušli u dugotrajni rat”. Štoviše, to je mnogo glasnije od vapaja ukrajinskih izdajnika. I to ne čudi. U Ukrajini, unatoč već spomenutim ograničenjima informacija, moguće je dobiti više ili manje stvarnu predodžbu o situaciji na frontama, jer postoji mnogo alternativnih izvora. U međuvremenu, u Rusiji, u nedostatku slobodnog tiska i u prisutnosti članka u Kaznenom zakonu o “diskreditiranju Oružanih snaga Ruske Federacije”, koji predviđa 15 godina zatvora, glavni izvor informacija su TV kanali Kremlja. I uvjerili su sve Ruse da se “vojna operacija” razvija prema planu, da je Ukrajina pritisnuta, da su gotovo svi “nacionalisti” već likvidirani i da će uskoro doći do pobjede. I ovdje je potražnja Ukrajinaca potpuno za porebrika. Dakle, ljudi su “u unfed.”
Mnogi ruski političari, novinari-propagandisti, aktivisti domoljubnih organizacija itd. već su se usprotivili prijedlozima koje je podnio Kijev. Ako bi Kremlj prihvatio takav kompromis, onda pogledajte i 83 posto potpore Putinovim postupcima bi se raspalo. Stoga sve upućuje na to da će prijedlozi biti odbijeni.
Pa što je, pitate se, igra Kijev? Ali to je upravo to: ponuditi stvarne, čak i bolne kompromise. Pokazati cijelom svijetu da je zbog mira Ukrajina spremna čak i za takvo što. Pa, ono što Moskva arogantno odbacuje ove kompromise su njezini problemi.
I takva taktika daje njihove iznenađujuće pozitivne rezultate. Sjetite se govora glavnog tajnika NATO-a Jensa Stoltenberga na posljednjem summitu Saveza, na kojem je navodno izražena potpora Ukrajina, ali krajnje nejasno, bez specifičnosti, bez izjave o stvarnim koracima. A sada je – voila – govor nakon razgovora u Istanbulu odjednom postao nužna oštrina. “Dobro je što se pregovori vode, ali do sada nismo vidjeli stvarnu promjenu u glavnom ruskom cilju, a to je vojno dobivanje rezultata sukoba. Oni i dalje traže vojno rješenje, tako da moramo biti spremni nastaviti pružati vojnu pomoć Ukrajini”, uvjerava Stoltenberg.
I što je najvažnije: ova mnogo snažnija vojna pomoć već je otišla Ukrajini. Sjedinjene Države, Velika Britanija, pa čak i Njemačka šalju nam teško ofenzivno oružje. Sposoban je pružiti ukrajinskoj vojsci odlučujuću prekretnicu u ratu. Uz to, možete ići na protunapad i odbiti prethodno zarobljene gradove. Dakle, igra je bila uspješna.
